Ryszard Kapuscinski, Imperij

Dakle, za ovu knjigu sam čula uoči Interlibera, najavljivali su je kao posebnu poslasticu. Dvoumila sam se da li da je kupim ili ne, kupila sam je, i dobro sam učinila. Knjiga je fenomenalna!
Poljski novinar opisuje svoja putovanja po nekadašnjem SSSR-u - u prvom dijelu, to su samo usputne zabilješke s putovanja Transsibirskom željeznicom 1958. i po južnim republikama (Kavkazu i srednjoj Aziji) 1967. A onda slijedi opis putovanja sa samog kraja sovjetskog Imperija, 1989.-1991., kad su promjene već bile na vidiku, ali način života bio je još po starom.
Sam početak knjige donosi ipak osobito potresan prikaz autorovih vlastitih sjećanja na djetinjstvo u gradu Pinsku, koji je nekad bio dio Poljske, ali su ga 1939. okupirali Sovjeti i pripojili današnjoj Bjelorusiji. Opis okupacije, transporta koji odvoze ljude u nepoznato i gladovanja nisu bitno drugačiji od sličnih opisa nacističkih pothvata.

Kapuscinski nije samo novinar-reporter, ne opisuje samo ono što vidi, nego i donosi zaključke, uspoređuje, prisjeća se literature, duboko proživljava sve viđeno, nudi objašnjenja (npr. zašto je Armenija u povijesti toliko nadrapala). Teško je zapravo u kratkim crtama izložiti sve o čemu piše. U svakom slučaju, baš mi je drago što imam vlastitu knjigu pa joj se mogu i vraćati, jer to definitivno nije knjiga samo za jedno čitanje. Pomalo podsjeća na knjige Svetlane Aleksijevič, ali s malo više autorskog osobnog doživljaja. Dok Aleksijevič striktno stoji u pozadini i pušta svoje sugovornike da nose tekst, u ovoj knjizi na prvom je mjestu ipak autorov doživljaj (uz razne sugovornike, naravno).