Pročitala sam '2020.', dnevnik skupine autora iz bivše Jugoslavije. Generacija rođena 80.-ih piše klasični dnevnik, 2 mjeseca po autoru. Ideja o pisanju rodila se prije epidemije pa je zanimljivo iz ove perspektive čitati kad znamo kako je godina izgledala.
Hrvatsku predstavlja Luiza Bouharaoua, Sloveniju Dijana Matković, Srbiju Danilo Lučić, Crnu Goru Nikola Nikolić, BiH Lana Bastašić, Makedoniju Rumena Bužarovska.
Pristup je od duboko intimističkog (Matković o dijagnozi anksioznosti) do aktualno političkog (Nikolić i Lučić o prosvjedima i smjeni vlasti).
Razlikuju se i u odnosu prema pandemiji, od pažnje i poštivanja mjera do antimaskerstva i kršenja lockdowna druženjem po stanovima.
Zanimljiv koncept, otkriva zapravo najviše o životu pisca, borbi protiv blokade pisanja, ugroženoj egzistenciji kulturnog radnika, dubokoj povezanosti literarne scene ovih prostora.