Vidim da sam otkad sam zadnji put pisala na temi pročitala 31 knjigu, i ne znam objasniti toliku lijenost u izvještavanju, a osjećam grižnju savjesti jer volim čitati tuđe prikaze pa bi bio red da i sama pridonosim. Ali evo, bolje išta nego ništa.

Rumaam Alam: Ostavi svijet za sobom

Iako ovaj roman reklamiraju kao triler, on to nije jer mu je fabula sporedna u odnosu na proživljavanja likova.

Ispočetka se teže čita jer je, kako bi govornii engleskog rekli, overwritten; ne znam kako bi se to ovako ekonomično i precizno reklo na hrvatskom. Ima začudne usporedbe i neobične, čak pjesničke, slike. Nakon toga početka, čitanje mi je išlo vrlo glatko iako je atmosfera napeta i ponešto mučna, ali ne i pretjerano strana nakon promjena koje smo doživjeli u svijetu zadnje dvije i po godine.

O samom događaju koji protagoniste podsjeća na kraj svijeta, saznajemo vrlo malo od nekog sveznajućeg pripovijedača koji se odluči ubaciti tek nekoliko puta u tekst. Inače se fokus pripovijedanja stalno mijenja pa ulazimo u glave različitih likova i na trenutak uhvatimo kako se oni osjećaju i o čemu razmišljaju.

Meni se knjiga svidjela, neki dijelovi koji na prvu ruku djeluju besmisleno, zapravo su jako smisleni kad se uzme u obzir trenutak i okruženje.





Pročitala sam i Companion Piece Ali Smith, dodatak tetralogiji Godišnja doba, koji tematizira lockdown, usamljenost ljudi, podjele u društvu i tugu zbog gubitka dragih ljudi, te promišlja o izboru između slobode i ograničenja. Ovaj mi je dio cjeline bio najslabiji, ali svejedno drag jer je nastavak Godišnjih doba. Također sam zahvalna autorici što je riskirala s brzim pisanjem i objavljivanjem ovih romana koji progovaraju o sadašnjem trenutku i pomažu mi da ga shvatim.