Ferić je, prije svega, izvrstan pisac i izvrstan romanopisac (mnogi naši autori pišu romane, ali među njima nema puno zaista dobrih romana).
To što su mu teme i motivi koje koristi ponekad morbidni ili se čine too much, drugi je par rukava. U knjizi "Na osami blizu mora" mene je oduševila sama kompozicija knjige, koja se može čitati i kao roman i kao zbirka priča, i cjelina koju pritom stvara (galebarenje mi je bilo neinteresantno kao tema, više sam obraćala pažnju na način pisanja). Inače, u poglavlju "Tuga Belgije", na simpatičan način je ubacio i sebe i svoju ženu, kao cameo-uloge

Apsolutno najbolje njegovo djelo mi je priča "Potrči doktora", a još bolje mi je bilo kad sam u "Putujućem kazalištu" naišla i na situaciju koja mu je dala ideju za tu priču (i koja je bila potpuno drugačija od onog što sam ranije mislila).
"Putujuće kazalište" je stvarno izvrstan roman, kruna svega što je dosad napisao, ali na mahove bergmanovski mučan.