Što čitate 4.

[tanja_b]

Evo nekoliko naslova od mojeg ovogodišnjeg ljetnog čitanja:

Ali Smith: Ljeto - uspjela sam uloviti novu-novcatu knjigu u svojoj knjižnici, zbog čega sam bila jako sretna. Roman je u maniri prethodnih u tetralogiji (Jesen, Zima, Proljeće), i, kao i svaki put, čini mi se najbolji u nizu. Možda i najrealističniji od ta četiri. Dešava se početkom 2020., a upoznajemo sestru i brata tinejdžere kroz čija prepucavanja se prelamaju razne aktualne teme. Ali javljaju se tu i likovi iz Zime, a i iz Jeseni - a kroz sjećanja (pra)starog Daniela Glucka roman nas vraća u ljeto 1940. i prisjeća se internacije "neprijateljskih državljana". Ali Smith piše o vrlo aktualnim temama - Brexitu, odnosu prema strancima, dotiče se pandemije i klimatskih promjena (ali pritom taj motiv mudro ne stavlja u fokus romana, nego u glavu tinejdžerke, čime ta tema dobiva realističniji prizvuk, bez forsiranog aktivizma). Ukratko - ja oduševljena, sad bih rado ponovo pročitala cijelu tetralogiju da ponovim neke detalje.

Paolo Cognetti: Vučja sreća - ovaj roman je na tragu ranijih Cognettijevih "alpskih" romana, naročito podsjeća na "Divljeg dječaka". Ali dok je protagonist "Divljeg dječaka" proveo 8 mjeseci u planinama u čistoj introspekciji, Fausto iz "Vučje sreće" ide korak dalje - napušta karijeru pisca i zapošljava se kao kuhar u planinarskom domu. Roman je pisan nepretencioznim jezikom, opuštajućim stilom, i baš mi je dobro sjeo.

Annie Ernaux: Događaj - mala knjižica koju sam pročitala doslovno u sat vremena, a oborila me s nogu. Oduševila me potpuno. Annie Ernaux mi je otkriće ove godine.

Ingmar Bergman: Povjerljivi razgovori - opet Bergman secira odnose svojih roditelja u mladosti, na svoj tipičan način - mučno je pisano, ali uvlači čitatelja u priču i na kraju sam se ulovila da se ne mogu odlijepiti od knjige.

Ludwig Bauer: Dvostruki život Eve Braun - iako jako cijenim Bauera kao pisca, i neki njegovi romani su mi zbilja izvrsni, ovaj me razočarao. Dobro je počeo s prikazom odrastanja troje mladih ljudi u provinciji 80-tih, ali kad je došao do 90-tih, sve je okrenuo u neku suludu karikaturu koja se više nije dala čitati.

[Angie75]

Tanja, hvala, onda cu preskociti Jergovica ipak, samodopadnost me kao sto se mogli vidjeti izuzetno nervira :D
Adele sam dosla do cca 100 str i zasad mi je dosta zabavna, brijem da cu je zavrsiti do sutra do 14 kad se otvara knjiznica pa cu opet bit na sto muka sto uzeti, vjerojatno cu onu vujcicku jer je to jedino sto sam nasla tamo od vasih preporuka

Meni je kod Adele najzamorniji bio onaj početak s rađanjem potresa, sve poslije mi je bilo ok, ali ni blizu kao prva dva romana "Mirna ulica, drvored" i "Voda, paučina"

A kad si spomenula Jergovića, samo sam čekala da Tanja navrati i spomene Balzaca uljepšale ste mi jutro :D

On topic, ovo ljeto sam baš zakazala s čitanjem. Prvo sam se uhvatila neke mlade švedske spisateljice koja je dobila nagrade za roman Beckonberga, no baš me knjiga smorila, nije mi bio trenutak za čitanje o psihičkim bolesnicima.
Onda sam brzinski pročitala krimić Tragač Tane French, bio mi je ok ali krimić ko krimić.
Pa još jednu kratku knjižicu Slučaj Courrier koju sam našla doma na polici, simpa ali nekako me ništa u zadnje vrijeme ne obara s nogu.
Sad sam se uhvatila Tylla od Daniela Kehlmana, za sto kopalja bolja od naprijed navedenog.

Zapravo sam skužila da mi je sve teže čitati jer sad već trebam naočale, a ne da mi ih se nositi okolo sa sobom i još se borim protiv čitanja s njima, jer kad jednom krenem, nema nazad

[jennifer_gentle]

Anchie, meni je isto taj prvi dio bezveze, malo bespotreban, (zasad, nisam jos dosla do kraja pa se mozda poveze jos)
Sto se tice naocala, ja sam primijetila prije par godina da je mm skroz prestao citati pa sam ga pitala sto se dogadja jer ga godinama nisam vidjela s knjigom pa je skuzio da mu trebaju naocale! Jednostavno mu je bilo muka i naporno citati a nije ni skuzio valjda zasto. Sad je uzeo naocale i kindle gdje si moze lijepo povecati slova pa opet cita non stop

Jadranka, hvala, volim poeziju

[betty blue]

Joj, ja Zeruyu Shalev obozavam!
Najbolja mi je mozda bila ona Kasna obitelj ili tako nekako.
Ali bit ce da ja volim te ljubavno erotske s natruhom bizarnog.

meni je Kasna obitelj bila odličan roman, a Ljubavni život uopće nisam interpretirala kao ljubavnu priču ili priču o ljubavi, niti sam njihov odnos doživjela kao ljubavni, postupci junakinje su mi se činili iznimno autodestruktivnima, cijelo vrijeme sam imala osjećaj da bira biti ponižena u tom odnosu, osobito u onoj sceni [ orgija ](davno sam čitala, moguće da se potpuno pogrešno sjećam). Bez obzira na tu (meni) mučnu priču o erotskom odnosu, roman mi je bio baš dojmljiv.
Muža i ženu iz nekih razloga nisam mogla pročitati, mogla bih mu se sada vratiti.

[jennifer_gentle]

Mislim da se dobro sjecas, ali dobro, ja to imenujem ljubavnim a da zapravo je mis mas opsesije, autodestrukcije, iracionalnog itd. Pa tako je i u zivotu cesto, zar ne

[Jurana]

Evo nekoliko naslova od mojeg ovogodišnjeg ljetnog čitanja:

Ali Smith: Ljeto - uspjela sam uloviti novu-novcatu knjigu u svojoj knjižnici, zbog čega sam bila jako sretna. Roman je u maniri prethodnih u tetralogiji (Jesen, Zima, Proljeće), i, kao i svaki put, čini mi se najbolji u nizu. Možda i najrealističniji od ta četiri. Dešava se početkom 2020., a upoznajemo sestru i brata tinejdžere kroz čija prepucavanja se prelamaju razne aktualne teme. Ali javljaju se tu i likovi iz Zime, a i iz Jeseni - a kroz sjećanja (pra)starog Daniela Glucka roman nas vraća u ljeto 1940. i prisjeća se internacije "neprijateljskih državljana". Ali Smith piše o vrlo aktualnim temama - Brexitu, odnosu prema strancima, dotiče se pandemije i klimatskih promjena (ali pritom taj motiv mudro ne stavlja u fokus romana, nego u glavu tinejdžerke, čime ta tema dobiva realističniji prizvuk, bez forsiranog aktivizma). Ukratko - ja oduševljena, sad bih rado ponovo pročitala cijelu tetralogiju da ponovim neke detalje.

Paolo Cognetti: Vučja sreća - ovaj roman je na tragu ranijih Cognettijevih "alpskih" romana, naročito podsjeća na "Divljeg dječaka". Ali dok je protagonist "Divljeg dječaka" proveo 8 mjeseci u planinama u čistoj introspekciji, Fausto iz "Vučje sreće" ide korak dalje - napušta karijeru pisca i zapošljava se kao kuhar u planinarskom domu. Roman je pisan nepretencioznim jezikom, opuštajućim stilom, i baš mi je dobro sjeo.

Annie Ernaux: Događaj - mala knjižica koju sam pročitala doslovno u sat vremena, a oborila me s nogu. Oduševila me potpuno. Annie Ernaux mi je otkriće ove godine.

Ingmar Bergman: Povjerljivi razgovori - opet Bergman secira odnose svojih roditelja u mladosti, na svoj tipičan način - mučno je pisano, ali uvlači čitatelja u priču i na kraju sam se ulovila da se ne mogu odlijepiti od knjige.

Ludwig Bauer: Dvostruki život Eve Braun - iako jako cijenim Bauera kao pisca, i neki njegovi romani su mi zbilja izvrsni, ovaj me razočarao. Dobro je počeo s prikazom odrastanja troje mladih ljudi u provinciji 80-tih, ali kad je došao do 90-tih, sve je okrenuo u neku suludu karikaturu koja se više nije dala čitati.

Tanja, pričekaj da prevedu još i ovaj dodatni, peti dio pa čitaj ponovo 4+1

[tanja_b]

Tanja, pričekaj da prevedu još i ovaj dodatni, peti dio pa čitaj ponovo 4+1

Nisam znala za peti dio?

[Jurana]

Zove se Companion Piece: https://www.theguardian.com/books/20...wayward-genius

[tanja_b]

Pa, nadam se da će Vuković&Runjić objaviti i njega

[anamar]

Dvori od oraha su ok, Sarajevski Marlboro isto, ali nakon toga odustala sam od Jergovića, privlači me kao pisac, ali isu mi na živce njegovi tragikomični sebeljubivi napisi. Možda griješim, ali toliko je dobrih knjiga i bez Jergovića.

Tipkam s mobitela pa nemam strpljenja za duži tekst, a mnoge sam dobre knjige pročitala. No, ne mogu ne spomenuti
Siri Hustvedt i knjigu Ljeto bez muškaraca. Prevedena je još prije deset godina, i stalno mi je izmicala, mada sam na više mjesta nailazila na preporuke. Nedavno sam je pročitala i odmah sam poželjela da je moja, da ju ponekad mogu otvoriti, a uz odmak i početi iznova. Nevjerojatno me razveselila, piše lijepo, uz mnoge reference, nisam ih sve ni pohvatala, ništa mi nije to smetalo, jer je suptilna, duhovita, i feministkinja k tome! Mada piše o inače sumornim temama, navest ću tek dvije: mentalnom slomu i nevjernom suprugu - uživala sam kao prasence u blatu.

[anamar]

Sad sam upala s Jergovićem a da nisam 13tu stranicu teme ni vidjela. Malo sam zakasnila.

Starački (ne)vid prati me već nekoliko godina. Bez očala više ni za objed ne sjedam!

[Peterlin]

Dobro je dok očale pomažu, hehehe, sorry na offt. Ja sam na minimum smanjila posuđivanje drvenih knjiga iz knjižnice jer mi ih je sve teže čitati, a ide mi na živce biranje knjiga po veličini fonta Sva sreća da postoji tehnika koja pomaže, epub i srodni formati, pa se nešto još i može pročitati. Nažalost, ta ista tehnika (8 sati za računalom) je razlog zbog kojeg mi vid krajem radnog dana i dolazi u takvo stanje. Tja... tako je to. Sorry na offt. Starimo..... Sad bih najradije napisala da sam pročitala EU Zelenu knjigu o starenju, ali nisam ni počela, iako se već dulje vrijeme pokušavam natjerati. Ont. Tijekom ljeta uz prekide čitala sam knjige Eve García Sáenz de Urturi, ovo: https://fraktura.hr/autori/eva-garcia-saenz-de-urturi (još čitam zadnju). Više mi se svidio opis Baskije i njihovih društvenih odnosa nego sama radnja tih romana, ali sve u svemu nije loše.

[tanja_b]

Pavle Svirac: Moj život s Milanom

Evo jedne nevjerojatno duhovite i zabavne knjige, prilično neozbiljne i šašave, ali me nasmijala kao rijetko koja druga. Briljantna satira, za sve one (pre)zasićene dnevnom politikom

[anamar]

Dobro je dok očale pomažu, hehehe, sorry na offt. Ja sam na minimum smanjila posuđivanje drvenih knjiga iz knjižnice jer mi ih je sve teže čitati, a ide mi na živce biranje knjiga po veličini fonta Sva sreća da postoji tehnika koja pomaže, epub i srodni formati, pa se nešto još i može pročitati. Nažalost, ta ista tehnika (8 sati za računalom) je razlog zbog kojeg mi vid krajem radnog dana i dolazi u takvo stanje. Tja... tako je to. Sorry na offt. Starimo..... Sad bih najradije napisala da sam pročitala EU Zelenu knjigu o starenju, ali nisam ni počela, iako se već dulje vrijeme pokušavam natjerati. Ont. Tijekom ljeta uz prekide čitala sam knjige Eve García Sáenz de Urturi, ovo: https://fraktura.hr/autori/eva-garcia-saenz-de-urturi (još čitam zadnju). Više mi se svidio opis Baskije i njihovih društvenih odnosa nego sama radnja tih romana, ali sve u svemu nije loše.

Čak i nije off topic, jer i bolje o vidu među čitateljicama.

Hvala za mišljenje o romanima u izdanju Frakture, i mislila sam se da je tako. Dobar krimić zlata vrijedi.

Angie, Tragača sam planirala uzeti, T. French mi je među boljim autoricama krimića. Njen roman U šumi mi je bio posve ok.

tanja_b Svirčevi/Književna groupie statusi su jedna od rijetkih svijetlih točaka Fb-a! Biti duhovit i znati pisati, rijedak je dar.

[ina33]

A kap koja je prelila casu je kukanje kako si ne moze vise priustiti cak ni spremacicu, i to u nekom periodu zivota koliko sam shvatila kad nije ni bila afirmirana knjizevnica pa mora cistiti sama za sobom.

Činilo mi se da bi mogao biti takav rasplet tvog dojma . Sjećam se da je moj dojam u početku knjige bio super, istrošilo me do pred kraj.

[Angie75]

Angie, Tragača sam planirala uzeti, T. French mi je među boljim autoricama krimića. Njen roman U šumi mi je bio posve ok.

tanja_b Svirčevi/Književna groupie statusi su jedna od rijetkih svijetlih točaka Fb-a! Biti duhovit i znati pisati, rijedak je dar.

Potpis za Svirca
Hvata me smijeh čim se sjetim nekih njegovih objava!

Sad sam se sjetila da me u Tragaču jedan dio jako podsjetio na našu temu o jeziku i političkoj korektnosti, ali neću spoilati dok bar još netko ne pročita

[jennifer_gentle]

Ja danas uzela Mani Falis mi prvi dio, procitala.
Svidja mi se, nije mi previse samodopadna :D i cini mi se iskreno i autenticno. sutra cu uzeti drugi dio.
Uzela sam i Primaveru od Ivanisevica, cini mi se da ste je bile hvalile.

[Kanga]

Primavera je meni bio sjajan!

[Jadranka]

Ja danas uzela Mani Falis mi prvi dio, procitala.
Svidja mi se, nije mi previse samodopadna :D i cini mi se iskreno i autenticno. sutra cu uzeti drugi dio.
Uzela sam i Primaveru od Ivanisevica, cini mi se da ste je bile hvalile.

Taj drugi dio je jako jako težak.

[Forka]

Ja danas uzela Mani Falis mi prvi dio, procitala.
Svidja mi se, nije mi previse samodopadna :D i cini mi se iskreno i autenticno. sutra cu uzeti drugi dio.
Uzela sam i Primaveru od Ivanisevica, cini mi se da ste je bile hvalile.

Meni je "Fališ mi", i prvi i drugi dio, bilo sjajno štivo... Baš po mom guštu, no možda sam malo subjektivna, jer mi je Mani i inače bila totalna faca... Moram te samo upozoriti da je, čini mi se, drugi dio puno tužniji...

I Primavera mi je bila odlična...

[Angie75]

Mani je divna, strastvena, autentična i bolno ogoljena i iskrena. Divna mi je Fališ mi
Ali.plakat ces, pripremi se!

[Forka]

Ja sam upravo, dosta teškim tempom, uspjela dovršiti katalonski roman Glasovi Pamana, Jaume Cabrea.
Koliko god voljela Cabrea (čitala sam Ispovijedam i Eunuhovu sjenu, bili su mi fenomenalni), ovo sam jedva iščitala do kraja. Unatoč svom vrlo istančanom i preposebnom stilu pisanja (u kojemu, btw, baš uživam) u ovoj knjizi od ca 630 stranica ima toliko bespotrebnog ponavljanja da mi je to već malo iščo na živce... Kao i učestalo preskakivanje iz jednog vremena u drugo, iz jedne situacije u drugu (čak i unutar iste rečenice)... Moram priznati da me sve skupa umorilo... I, kad sam napokon zatvorila knjigu, imala sam dojam da je sav taj narativ, prepun frankističko-falangističkih i antifašističkih suprotstavljanja, malo isklišeiziran, bespotrebno opširan, a da se ispod toga zapravo krije sasvim obična priča.
A, opet, čovjek zanimljivo piše, to moram priznati...

[jennifer_gentle]

Joj, sta je bas tako tesko? Ma nek placem, iovako mi je kraj godisnjeg pa cu sve zajedno oplakati!!

[Kanga]

[ina33]

Joj, sta je bas tako tesko? Ma nek placem, iovako mi je kraj godisnjeg pa cu sve zajedno oplakati!!

Ja Mani "Fališ mi" nisam mogla čitati - previše mi je situacija tkava da se u nju mogu uživjeti i shvatila sam da bih imala noćne more i da to jednostavno ne mogu provariti i poklonjenu knjigu sam makla iz stana pod hitno.

[jennifer_gentle]

E sad se vec bojim
Ma neka, kad sam mogla crnu mati, probavit cu i ovo, iako mi je bilo mucno cijelo vrijeme dok sam citala novaka
Primavera mi je zasad odlicna

[tanja_b]

"Primavera" mi je ujedno bio zadnji Ivaniševićev roman koji mi se svidio. Roman objavljen malo prije njega, "U sedlu je tijesno za dvoje", isto tako je simpatično djelce, duhovito napisan roman kojeg sam uživala čitati.
Sve što je kasnije napisao i što sam čitala, bilo mi je skroz bezveze. I sadržajno i stilski.
Ne samo to, ovih dana mi je došla pod ruku zbirka priča autora Jutarnjeg lista (onaj specijalan prilog uz Jutarnji prije tjedan dana), i priča Ivice Ivaniševića je toliko isforsirana i loše napisana da je meni bilo neugodno umjesto njega kako je tako nešto mogao napisati

[ina33]

Jen, ako si još na moru, a i u ZG, tebi bi se mogla super svidjeti Sinovi, kćeri od I.Bodrožić, odlično napisana knjiga.

[jennifer_gentle]

Super, hvala ina

[jennifer_gentle]

Zavrsila Primaveru, roman mi je jako dobar i duhovit, malo mi je kraj li- la jer opcenito ne volim onakve rezimee u djuture, sto je bilo s ovim, sto je bilo s onim. Malo mi je to easy way out, bez truda da zapecatis pricu kako spada, ali to moze biti samo moja neka musica.
Sutra se hrabro bacam na Mani.

[tanja_b]

Zavrsila Primaveru, roman mi je jako dobar i duhovit, malo mi je kraj li- la jer opcenito ne volim onakve rezimee u djuture, sto je bilo s ovim, sto je bilo s onim. Malo mi je to easy way out, bez truda da zapecatis pricu kako spada, ali to moze biti samo moja neka musica.

Nije to mušica, to je najava Ivaniševićevog stila u sljedećim djelima

[betty blue]

Jennette McCurdy, I'm glad my mom died
Memoari mlade glumice Jennete McCurdy (znam ju iz Nickelodeonivih serijala iCarly i Sam & Cat)
Osim naslova, privukao me prolog u kojem umiruću majku na samrtnoj postelji Jennetina braća pokušavaju oraspoložiti dobrim vijestima iz njihova života (jedan se seli, drugi se ženi itd), a kada ostane nasamo s majkom, Jennette također pokušava, govoreći joj ono za što je sigurna da njena majka najviše želi čuti: "I am...so skinny right now. I'm finally down to eighty-nine pounds."
još sam na prvoj polovici, pa ću se suzdržati od konačnog suda, ali mi se zasad čini kao prilično zabavna (!) priča o emotivnom zlostavljanju od strane majke i tamnoj strani dječje slave. Na neki čudan način me podsjeća na Educated, možda zbog nedostatka patetike.

[jennifer_gentle]

Zavrsila Mani, 2. dio. Uf. Nisam spavala jednu noc sto reci.
Inace ona mi super pise. Imam zamjerku na urednika (viskovic) ili tko je vec trebao paziti na takve stvari
Puno greski u tekstu, prvo mit o Niobi je krivo preprican - Demetra ni u jednoj varijaciji mita nije Apolonova sestra!! Niti je ubila Niobinu djecu vec je rijec o Artemidi. Zatim, greske tipa Gustav Climt (umjesto Klimt), famme fatale, cak je i Gibonnijevo ime krivo napisano. Odaje traljav dojam

[tanja_b]

Viktorie Hanišova: Rekonstrukcija

Dobro napisan roman, ali s vrlo mučnom temom (majka ubojica i preživjelo dijete). Po stilu pisanja, podsjetila me pomalo na knjige Alene Mornštajnove. U svakom slučaju, knjiga me jako vukla da čitam dalje, progutala sam je u tri dana usprkos teškoj tematici.

[Jurana]

Pročitala sam nastavak romana Vrijeme je opak igrač Jennifer Egan, nazvan The Candy House.

Kuća od slatkiša je, pojednostavljeno, metafora za internet, društvene mreže i tehnologiju jer nas privlači svojim mogućnostima (među kojima je i pomoć protiv zaboravljanja), a zaboravljamo da ćemo nešto morati dati zauzvrat, i da to nešto može biti i vrlo dragocjeno (kao u slučaju Ivice i Marice koji su morali platiti svojim tijelima uživanje u slasticama).

Metafora ide i dalje, sve povlastice moderne tehnologije plaćamo baš onim u čemu su nam pomogle jer je pomaganje zapravo odmaganje, odnosno ulaganje u ono što će nas kasnije oštetiti, upropastiti. Kao što su Ivica i Marica mislili da utažuju glad, a zapravo su se tovili vještici na apetit.


Ovakvog banaliziranog zakljućivanja nema u knjizi. Ona jednostavno pripovijeda priče raznih likova od kojih su većina poznata iz prvog romana. Ima tu i poigravanja s tehnikama, kao i u prvom romanu, samo ono što je 2013. bilo eksperimentiranje, 2022. je samo blago različito već viđeno relativno novo.


Možda se sjećate da sam romanom Vrijeme je opak igrač bila oduševljena. Ovim malo manje, iako je bilo trenutaka kad me je sasvim ponio i zanio. Malo mi je žao što sam od čitanja Vremena zaboravila većinu likova i događaja iz njega, Da sam ih čitala u nizu, vjerujem da bi mi se još više svidio. Dosta komentara već najavljuje da će se u budućnosti ova dva romana tiskati u istom svesku. Meni je to dobra ideja.

[Jurana]

Jamal Ouariachi: Glad

Ovo je jako dobar roman. Prvenstveno je dobro napisan.

Zanimljivo je da mi je prva stvar koju sam htjela napisati o njemu da je tradicionalan, a onda sam se sjetila da je zapravo pun postmodernističkih igrarija (da upotrijebim pristojan izraz iako u stvarnosti to nazivam jednim vulgarizmom ) U jednom trenutku sam prijateljici slala sliku teksta iz knjige jer je jedno poglavlje, istina vrlo kratko, napisano u šifri - za koju mene nije uspio dovoljno isprovocirati da je razriješim. Moram dodati da poigravanje stilom i tehnikama ne otežava čitanje.

Ono zašto sam htjela napisati da je tradicionalan je njegova cjelovitost - kompletnost - kako na kraju, a nije kratak, nema osjećaja nedorečenosti, naprotiv, da je rekao sve što je trebalo reći, a likovi su uvjerljive osobe koje možete zamisliti.

Korice knjige najavljuju kontroverznost, ali moje je mišljenje da ništa u njemu nije skandalozno.

Iako zahvaća široko, na kraju je u svojoj srži ljubavna priča, uvjerljiva i dirljiva.

Čitanje ovog romana mi je bilo zabavno i zadovoljavajuće iskustvo.

[Jurana]

Ako me ništa drugo neće potjerati po naočale, Frakturin font hoće

[betty blue]

Meni su prezbiopiju dijagnosticirali sa 38 godina

[tanja_b]

Ako me ništa drugo neće potjerati po naočale, Frakturin font hoće

Mene raznorazni fontovi (pa i vlastiti rukopis) u zadnje vrijeme tjeraju da skidam naočale ali s Frakturinim fontovima još nekako imam najmanje problema.

Nego, vidim da je Fraktura, vjerojatno povodom Festivala svjetske književnosti koji počinje u nedjelju, ovih dana objavila cijeli niz novih knjiga, mnoge i od nama već poznatih autora. Vjerojatno će i o njima biti riječi na Festivalu. Što se programa tiče, svakako planiram slušati Juricu Pavičića, a rado bih čula i razgovor s Gašićkom i Gaussom (iako sam Gaussa već slušala uživo na sličnim tribinama, ali on mi je i inače vrlo drag pisac i volim čuti što ima za reći).

[emily]

Ljevak pušta u pretprodaju novi Pavičićev roman Mater Dolorosa
jedva čekam pročitati

[emily]

da budem on topic, ja čitam Suggy Bain Douglasa Stuarta
kakav roman, ne mogu vjerovati da je prvijenac

[Jurana]

Ottessa Moshfegh - Moja godina odmora i opuštanja

Mlada žena iz New Yorka, koja je u kratko vrijeme ostala bez oba roditelja, odlučuje 2000. godine prespavati cijelu godinu. Za to joj je potreban neodgovorna psihijatrica koju bez problema nalazi (dr. Tuttle je comic relief ovog teškog romana) i novac, kojeg također ima u obliku nasljedstva.
Gutanje tableta da bi u svjesnom stanju provela što manje vremena, doveo bi, po njezinom planu do čišćenja od svih osjećaja i rješavanja utega iz prošlosti, odnosno ponovnog mentalnog rođenja.
Svakodnevicu koja se sastoji od spavanja, gledanja filmova (Whoopi Goldberg joj je omiljena glumica), hodanja do dućana po dvije kave s brdom šećera i vrhnja (koje su joj često jedini obrok), tu i tamo narušavaju posjeti najbolje prijateljice Reve i njezini problemi iz svijeta iz kojeg se neimenovana junakinja želi isključiti.
Roman završava rušenjem Twin Towersa i velikom alegorijom.
Ovaj jako jako hvaljeni roman nije me ostavio ravnodušnom, ali nisam uživala u čitanju. Satira i duhovitost, koje tu i tamo bljesnu iz pukotina, ne umanjuju izuzetno tešku atmosferu romana. Teško je čitati kad osjećate empatiju s likom čija je odluka da nestane iz života, sa svakom stranicom sve jasnija, sa svakim osvrtom na prošlost, jasno je od čega bježi.
I za kraj osvrta, zanimljivost - američka autorica Otessa Moshfegh je po mami Hrvatica (po tati Iranka).

Mogu potpisati sve što je chesil napisala, jedino bih ja napisala da ja jesam uživala u čitanju i iako je tema teška, čitanje mi je bilo lako.



Inače, fanovi Cormorana Strikea i Robin Ellacott, jučer je izašao novi roman.

[summer]

Inače, fanovi Cormorana Strikea i Robin Ellacott, jučer je izašao novi roman.

aaaaaaaaaaaaaaaaa, ljubim te

[chesil]

Ajme, Jurana, hvala što si iskopala ovaj osvrt, zanimljivo je s odmakom pročitati koji su mi dojmovi bili netom nakon čitanja. Mogu potvrditi da se i sad sjećam težine romana, a bome i da stvarno odskače kvalitetom i motivima.

Hvala svima na bezbroj osvrta ovo ljeto, a jennifer me inspirirala da potražim otočku knjižnicu kako djeca ne bi morala tegliti tonu knjiga na odmor (nismo išli autom). Divota od kaosa unutra, sve knjige na koje se u ZG čeka mjesecima stoje netaknute, katalogizacija potpuno suprotna pravilima, ali meni totalno logična, knjižničarka visi na telefonu jer vodi svoj neki otočki biznis, lokalni osnovnoškolac vraća neku klasičnu knjižurinu, a knjižničarka komentira 'a jel te mama natjerala da čitaš ovo ljeto'. I još imaju mjesečnu članarinu za 30 kn. Prekrasno <3

[ina33]

Hvala svima na bezbroj osvrta ovo ljeto, a jennifer me inspirirala da potražim otočku knjižnicu kako djeca ne bi morala tegliti tonu knjiga na odmor (nismo išli autom). Divota od kaosa unutra, sve knjige na koje se u ZG čeka mjesecima stoje netaknute, katalogizacija potpuno suprotna pravilima, ali meni totalno logična, knjižničarka visi na telefonu jer vodi svoj neki otočki biznis, lokalni osnovnoškolac vraća neku klasičnu knjižurinu, a knjižničarka komentira 'a jel te mama natjerala da čitaš ovo ljeto'. I još imaju mjesečnu članarinu za 30 kn. Prekrasno <3

Koja krasna ante tomicevsko-fellinijevska crtica . Dogodine lovam furlanku na otoku, nije mi to palo na pamet. Inace, zadovoljna sam (taman kad sam odustala od bitke) koliko mi je dijete uzivalo u citanju ovo ljeto....utjecaj vrsjakinje jer se skompala s frendicom koja obozava citat pa su citale knjige jedna iza druge. Doduse, sve na eng (i govore medjusobno neki miks), al nema veze, gust citanja je tu!

[Angie75]

Hvala svima na bezbroj osvrta ovo ljeto, a jennifer me inspirirala da potražim otočku knjižnicu kako djeca ne bi morala tegliti tonu knjiga na odmor (nismo išli autom). Divota od kaosa unutra, sve knjige na koje se u ZG čeka mjesecima stoje netaknute, katalogizacija potpuno suprotna pravilima, ali meni totalno logična, knjižničarka visi na telefonu jer vodi svoj neki otočki biznis, lokalni osnovnoškolac vraća neku klasičnu knjižurinu, a knjižničarka komentira 'a jel te mama natjerala da čitaš ovo ljeto'. I još imaju mjesečnu članarinu za 30 kn. Prekrasno <3

ajme na kojem je otoku ova divota

[darva]

Kad su djeca bila mala i čitali puno a mi bili po 10-tak dana na otoku ja bih se učlanila svako ljeto. To je bilo super

[Jurana]

Paolo Cognetti: Vučja sreća - ovaj roman je na tragu ranijih Cognettijevih "alpskih" romana, naročito podsjeća na "Divljeg dječaka". Ali dok je protagonist "Divljeg dječaka" proveo 8 mjeseci u planinama u čistoj introspekciji, Fausto iz "Vučje sreće" ide korak dalje - napušta karijeru pisca i zapošljava se kao kuhar u planinarskom domu. Roman je pisan nepretencioznim jezikom, opuštajućim stilom, i baš mi je dobro sjeo.

Tek sam nedavno pročitala Osam planina, ali nisam ništa pisala jer sam mislila da su ih dosad svi osim mene svi pročitali. Sad sam i Vučju sreću koja mi je potvrdila dojam da je Cognetti najbolji u opisu planine i pripovijedanju o životu na planini, a malo slabiji u gradnji likova i fabuli.

U Osam planina mi je sve na planini bilo divno, a ideološka nadgradnja s mitom o osam planina i povezivanjem s motivom odnosa oca i sina, sasvim višak.

Meni bi bilo najljepše da on kao Pagnol jednostavno piše o djetinjstvu na planini (ili barem ljetima) i svojoj obitelji bez potrebe da u svemu tome pronalazi univerzalne vrijednosti.

[tanja_b]

Meni bi bilo najljepše da on kao Pagnol jednostavno piše o djetinjstvu na planini (ili barem ljetima) i svojoj obitelji bez potrebe da u svemu tome pronalazi univerzalne vrijednosti.

E da, to si dobro primijetila.

Iz tog razloga, najslabija Cognettijeva knjiga mi je bila ona "A nikad na vrhu" gdje je tu potrebu za univerzalnim zaključcima istaknuo u prvi plan. Čim se vratio pisanju o talijanskim Alpama, bolje je.

U "Vučjoj sreći" me se pak dojmio njegov razgovor s bivšom ženom kad se jednom prilikom spusti u grad, i kad mu ona predbaci njegov "održivi odrast"

[anamar]

Benjamin Labatut - Kada više ne razumijemo svijet knjiga je koja će se sigurno naći među naj-naslovima koje sam pročitala u 2022. iako je zapravo uznemirujuća i zastrašila me na način kako horori ne uspijevaju, pobuđujući u meni jezive slutnje o budućnosti čovječanstva.

Tema su - znanost sama, znanstvenici i njihova otkrića, a riječ je, kako sam autor kaže, o miksu činjenica i fikcije o nekolicini od najvećih umova 20tog stoljeća, koji su krojili stvarnost u kojoj živimo danas. Zanimljivo je bilo čitati o ljudima koji su živote podredili spoznaji i uvjerenju o nužnosti progresa. Prije svega jer su često bili opsesivni osobenjaci, neki i pravi luđaci (kaže Labatut da se to odnosi gotovo isključivo na matematičare ).

Eh, a nekoć sam jako voljela matematiku i često prepričavam kako sam jednom sanjala rješenje nekoga zadatka. Neću nikada zaboraviti taj ekstatičan osjećaj! Utoliko sam uvijek zavidjela znanstvenicima, istraživačima. No, ova knjiga otkriva da ne treba biti zavidan. Naime, znanost je novčić s dva lica, rješenje koje uvijek rađa novi problem, što je blještavija njezina svjetlost to je mračnija sjena koja ju prati. A velike ideje (uvijek) ostavljaju traga i na njihovim tvorcima, kao da teret dostignuća svija njihovu stvarnost, prebacujući ih u usporedni kolosjek, na mistično mjesto uvida u još neostvarenu budućnost, mjesto mistike i snova. Tako bar piše Labatut o junacima znanja. I povjerovala sam mu, jer kako izdržati pritisak odgonetanja prave prirode svijeta, pronalaženja jednadžbe života, bez da to prije ili kasnije, završi na mračnoj strani.

Pročitati knjigu (i) o idejama poput singularnosti, kvantnoj mehanici i drugim složenim znanstvenim pitanjima može se činiti zahtjevno. Ali nije, više je začudno, jer spisatelj je vješt i iza šume stručnih črčkarija skriveni su proplanci punokrvnoga romana (došla sam do zaključka da je ovdje u pitanju roman, bez obzira na fakte, biografske i esejističke elemente). I čak se nisam mnogo patila s razumijevanjem pojmova, iako ne posjedujem uvid u fiziku te razine. Zato sam bjesomučno prepisivala neke odlomke, podjednako zadivljena i zgrožena, ljepotom rečenica o dualnosti znanja - njegovoj ljepoti i dijaboličnoj prirodi. Knjiga je zapravo vrlo kratka, a u nas još nisam pronašla kritiku koja bi mi nešto značila. Zato evo tekst iz New Yorkera - link . Ne mogu suditi o prijevodu, mada imam pitanja. Među ostalim izdavaču i uredniku oko odabira naslova, prepisanog iz engleskoga prijevoda. Ne sviđa mi se. A i za autora imam neke upite