Što čitate 4.

[anamar]

Benjamin Labatut - Kada više ne razumijemo svijet knjiga je koja će se sigurno naći među naj-naslovima koje sam pročitala u 2022. iako je zapravo uznemirujuća i zastrašila me na način kako horori ne uspijevaju, pobuđujući u meni jezive slutnje o budućnosti čovječanstva.

Tema su - znanost sama, znanstvenici i njihova otkrića, a riječ je, kako sam autor kaže, o miksu činjenica i fikcije o nekolicini od najvećih umova 20tog stoljeća, koji su krojili stvarnost u kojoj živimo danas. Zanimljivo je bilo čitati o ljudima koji su živote podredili spoznaji i uvjerenju o nužnosti progresa. Prije svega jer su često bili opsesivni osobenjaci, neki i pravi luđaci (kaže Labatut da se to odnosi gotovo isključivo na matematičare ).

Eh, a nekoć sam jako voljela matematiku i često prepričavam kako sam jednom sanjala rješenje nekoga zadatka. Neću nikada zaboraviti taj ekstatičan osjećaj! Utoliko sam uvijek zavidjela znanstvenicima, istraživačima. No, ova knjiga otkriva da ne treba biti zavidan. Naime, znanost je novčić s dva lica, rješenje koje uvijek rađa novi problem, što je blještavija njezina svjetlost to je mračnija sjena koja ju prati. A velike ideje (uvijek) ostavljaju traga i na njihovim tvorcima, kao da teret dostignuća svija njihovu stvarnost, prebacujući ih u usporedni kolosjek, na mistično mjesto uvida u još neostvarenu budućnost, mjesto mistike i snova. Tako bar piše Labatut o junacima znanja. I povjerovala sam mu, jer kako izdržati pritisak odgonetanja prave prirode svijeta, pronalaženja jednadžbe života, bez da to prije ili kasnije, završi na mračnoj strani.

Pročitati knjigu (i) o idejama poput singularnosti, kvantnoj mehanici i drugim složenim znanstvenim pitanjima može se činiti zahtjevno. Ali nije, više je začudno, jer spisatelj je vješt i iza šume stručnih črčkarija skriveni su proplanci punokrvnoga romana (došla sam do zaključka da je ovdje u pitanju roman, bez obzira na fakte, biografske i esejističke elemente). I čak se nisam mnogo patila s razumijevanjem pojmova, iako ne posjedujem uvid u fiziku te razine. Zato sam bjesomučno prepisivala neke odlomke, podjednako zadivljena i zgrožena, ljepotom rečenica o dualnosti znanja - njegovoj ljepoti i dijaboličnoj prirodi. Knjiga je zapravo vrlo kratka, a u nas još nisam pronašla kritiku koja bi mi nešto značila. Zato evo tekst iz New Yorkera - link . Ne mogu suditi o prijevodu, mada imam pitanja. Među ostalim izdavaču i uredniku oko odabira naslova, prepisanog iz engleskoga prijevoda. Ne sviđa mi se. A i za autora imam neke upite

[Jurana]

Eh, a nekoć sam jako voljela matematiku i često prepričavam kako sam jednom sanjala rješenje nekoga zadatka. Neću nikada zaboraviti taj ekstatičan osjećaj! Utoliko sam uvijek zavidjela znanstvenicima, istraživačima. No, ova knjiga otkriva da ne treba biti zavidan. Naime, znanost je novčić s dva lica, rješenje koje uvijek rađa novi problem, što je blještavija njezina svjetlost to je mračnija sjena koja ju prati. A velike ideje (uvijek) ostavljaju traga i na njihovim tvorcima, kao da teret dostignuća svija njihovu stvarnost, prebacujući ih u usporedni kolosjek, na mistično mjesto uvida u još neostvarenu budućnost, mjesto mistike i snova. Tako bar piše Labatut o junacima znanja. I povjerovala sam mu, jer kako izdržati pritisak odgonetanja prave prirode svijeta, pronalaženja jednadžbe života, bez da to prije ili kasnije, završi na mračnoj strani.

Ovo me je sjetilo knjige Stric Petros i Goldbachova slutnja, koja nije publicistika, nego fikcija, ali govori o ljubavi prema matematici i također iznosi tvrdnju da su mnogi teoretičari matematičari završili psihički bolesni

http://forum.roda.hr/threads/91134-%...=1#post3049212

[anamar]

Ovo me je sjetilo knjige Stric Petros i Goldbachova slutnja, koja nije publicistika, nego fikcija, ali govori o ljubavi prema matematici i također iznosi tvrdnju da su mnogi teoretičari matematičari završili psihički bolesni

http://forum.roda.hr/threads/91134-%...=1#post3049212

Taj sam naslov već pribilježila, ali hvala za podsjećanje!

Shirley Jackson: Oduvijek živimo u dvorcu

Sh. Jackson je poznata kao autorica romana Haunting of the Hill House, koji se smatra klasikom horora, vrhuncem književnosti o proganjanim kućama, a kažu da je to zato što se sve što se događa, događa povezano s psihološkim stanjima likova pa uvijek ostaje dilema je li se nešto stvarno dogodilo ili je to samo doživio lik, a nije zapravo stvarno.

Takav je i ovaj roman, više puta sam se pitala događa li se sad zaista nešto ili je sve u glavi lika. Pripovjedačica je, osim što je nepouzdana, vrlo i osebujna. Iako ima 18 godina, imate dojam da slušate dječji glas, a jezik je jednostavan i pročišćen od svih viškova. Ovaj roman nije horor, nego psihološki roman, i prikazana su vrlo uvjerljivo pomaknuta stanja ljudskog uma. Knjiga me je ostavila s dosta pitanja pa sam nekoliko sati nakon čitanja tražila odgovore po internetu i jako mi se sviđa kako je izvedena ta nedorečenost.

Osim psihičkih stanja/poremećaja likova, druga važna tema u romanu je nesnošljivost prema drugačijima, a meni je posebno zanimljivo bilo pročitati veze s književničinim stvarnim životom. Inače, nije samo meni bila interesantna njena biografija, i Elizabeth Moss je bila fascinirana pa je izabrala da je utjelovi u filmu Shirley, koji bih htjela pogledati.

Vjerujem da su od nje učili i K. Ishiguro i M. Atwood i to primijenili u svojim distopijskim (čitaj:filozofskim) romanima. Volim ovakve knjige koje se lako čitaju, a pokreću um.

Ovo sve potpisujem i ponavljam preporuku. Mada naslov nije nov, teme su bezvremene, a usto je u pitanju vrlo intrigantno štivo.

A kad je u pitanju nešto starijeg datuma, skoro će šezdeset godina od objavljivanja knjigeMary McCarthy The Group, koja je u nas izašla više od dvadesetljeća kasnije - kao Grupa, u odličnom prijevodu VjereBalen-Heidl, u ediciji Hit koju je uređivao Crnković.

Više ne znam gdje sam i kada pokupila preporuku, a svakako je riječ o obaveznoj lektiri. Ne samo feminističkoj, kakav je glas pratio knjigu od samog izdavanja, a autorica je čitavoga života odbijala to svrstavanje. Pripovijest o životnim odabirima i sudbinama osmorke iz generacije1933. s Vassara možda nije pisana s namjerom da bude feministička literatura, ali takvo se čitanje prvo nameće. I ne može biti drugačije, jer iako je u pitanju knjiga o ženama, u pravilu muškarci su pokretači svega, oni oblikuju sve, od dnevnih tričarija do velikih odluka. Obrazovane, ali i zaustavljene na pragu emancipacije, pratimo kako ih njihovi muževi, partneri, nadređeni, 'podučavaju' kontacepciji, seksu, dojenju, profesiji, onome što se pristoji, a što ne, čak i kada su ekonomski neovisne, emocionalno su zarobljene. Uglavnom – ništa se promijenilo nije, ili toliko sporo da se mjeri u promilima (dopustite mi samo jednu digresiju- Hrvatska je po femicidu visoko, visoko u nebesima, gdje pristojnih država nema). Kad se odmaknemo od feminizma ostaje dobra literatura, psihološki roman, duhovito i vješto napisan, a ponešto govori i o politici te klasnoj borbi.

[Jurana]

Delphine de Vigan: Djeca su kraljevi

Delphine de Vigan poznata je po tome da piše o teškim temama, tako da je čitanje njezinih romana pomalo mučan doživljaj. U ovoj knjizi uzela je temu koja nije mogla biti aktualnija - život djece influencera i cijena koju ta djeca plaćaju zbog opće popularnosti na društvenim mrežama i internetu. Priča je ispričana kao krimi-zaplet, što drži pažnju čitatelja jače nego da je odabrala neki drugi format, i moram reći da iskustvo čitanja nije bilo toliko mučno kao kod prošle njezine dvije knjige koje sam čitala (Ništa se ne opire noći, Odanosti). Iako je i dalje pristup vrlo ozbiljan, i upozoravajući. Jedna od onih knjiga koje bi trebalo pročitati što više ljudi.

Uhvatila sam u knjižnici Delphine de Vigan "Djeca su kraljevi" i uživam kako dugo nisam, em napeto, em super relevantno, psihološka razrada savršena, moram se kontrolirati da je ne progutam - hvala na preporuci, tanja_b!

I ja sam prvo čitala Djeca su kraljevi, odlična knjiga ! A onda sam uzela njenu knjigu Ništa se ne opire noći (Delphine de Vigan), a kako me je ona tek oduševila ! Genijalna knjiga, genijalna! Teška tema, knjiga je autobiografska, posvećena autoričinoj majci. Majci koja je cijeli život provela boreći se sa psihičkom nestabilnosti. A tu je i mnogobrojna majčina obitelj sa svim vidljivim i nevidljivim dramama u njihovim životima. Uf, baš me knjiga potresla.
"Ništa se ne opire noći je knjiga koja vas, dok je čitate, sve više očarava. Likove koji se pojavljuju u knjizi autorica je uspjela prikazati u njihovoj proturječnosti: i kao dobre i kao loše, pune nade i uništene. Divna knjiga koja nikoga ne štedi i koja istodobno slavi i dekonstruira mit obitelji.“

Djeca su kraljevi se stvarno lako čita, zanimljivo je i aktualno, samo za moj dojam mrvicu nedovoljno duboko (da ne napišem prepovršno).

[Jurana]

Sad čitam Sedamnaest. Uzela sam jer mi se svidio njegov slučaj 6-4. Ispočetka mi je bila malo konfuzna, s puno likova i fragmentirane radnje, ali sad, na polovici, ide glatko.


Također imam posuđenu Kairos. Javim kakva je kad pročitam

[ina33]

Sad čitam Sedamnaest. Uzela sam jer mi se svidio njegov slučaj 6-4. Ispočetka mi je bila malo konfuzna, s puno likova i fragmentirane radnje, ali sad, na polovici, ide glatko.


Također imam posuđenu Kairos. Javim kakva je kad pročitam

Ja sam se morala pomiriti s tim da ja ne stižem čitati.. čekam neki app da mi čita knjige iz knjiižnice, dok to ne dođe mogu samo slušat uz kućanske poslove. Poslušala sam ovu knjigu na eng. s mob aplikacije na kojoj mogu kupovati knjige, ugl. na eng. (iako je ova postojala u 2 verzije, koju čita autorica na njemačkom, i profi narator na eng), meni je bila odlična... gubi se definitivno slušajući, ali meni je to bolje išta nego ništa. Čekam tvoje dojmove, a nekad u penziji ću je opet posudit i fakat pročitat na hrv, ako više budem tada imala čitalačke vještine.

[Vrijeska]

Ja sam se morala pomiriti s tim da ja ne stižem čitati.. čekam neki app da mi čita knjige iz knjiižnice, dok to ne dođe mogu samo slušat uz kućanske poslove. Poslušala sam ovu knjigu na eng. s mob aplikacije na kojoj mogu kupovati knjige, ugl. na eng. (iako je ova postojala u 2 verzije, koju čita autorica na njemačkom, i profi narator na eng), meni je bila odlična... gubi se definitivno slušajući, ali meni je to bolje išta nego ništa. Čekam tvoje dojmove, a nekad u penziji ću je opet posudit i fakat pročitat na hrv, ako više budem tada imala čitalačke vještine.

kakva je situacija s posudbom audioknjiga u knjižnici za slabovidne osobe?
mislim da bi im ovaj trenutak bila dobra financijska prilika za otvaranje vrata čitateljima koji nisu slabovidni,

[ina33]

kakva je situacija s posudbom audioknjiga u knjižnici za slabovidne osobe?
mislim da bi im ovaj trenutak bila dobra financijska prilika za otvaranje vrata čitateljima koji nisu slabovidni,

Stvarno ne znam. Ima onaj komercijalni Book & Zvook. Tu je standardni problem eng-hrv za mene i mlađu generaciju - hrv sadržaj dolazi presporo, pa posežemo za eng., a ja sam još i anglist pa se kao opravdavam da učim tako... a zapravo mi kržlja hrv., što je vidljivo i iz mog desetljetnog lika i djela na Rodi, po stilu pisanja.

[Jurana]

kakva je situacija s posudbom audioknjiga u knjižnici za slabovidne osobe?
mislim da bi im ovaj trenutak bila dobra financijska prilika za otvaranje vrata čitateljima koji nisu slabovidni,

Ne smiju jer sama knjižnica ne plaća naknadu za autorska prava (ne mora ni tražiti dopuštenje za snimanje) pa onda nije u redu ni da zarađuje na njima.

[Peterlin]

kakva je situacija s posudbom audioknjiga u knjižnici za slabovidne osobe?
mislim da bi im ovaj trenutak bila dobra financijska prilika za otvaranje vrata čitateljima koji nisu slabovidni,

Ne ide to... Oni su ustanova posebne namjene, odnosno djelatnost za ljude s posebnim potrebama, a članarina im je ista kao u običnim knjižnicama. Financiraju se iz proračuna, bar mislim da je tako. Od članarine se ne bi obogatili.

Ja imam password, jer je moja mama već godinama njihov član. Probala sam slušati, ali mi ne odgovara taj medij i često nemam dovoljno mira za to, pa sam odavno odustala. Jedino što ponekad skinem za sebe su epub formati novih knjiga koje objave povremeno, prije nego su dostupne audio snimke. Nije to često, tu i tamo, ali izbjegavam to jer mi ulazi u kvotu. Imaš pravo skinuti 20 knjiga mjesečno, a moja mama bi pročitala, odnosno poslušala još deset da ima...

mp3 izdanja na stranim jezicima često se mogu naći na internetu bez puno muke. Moji sinovi uglavnom tako čitaju ono što ih zanima, iako više gledaju filmove.