Što čitate 4.

[anamar]

Ovo me je sjetilo knjige Stric Petros i Goldbachova slutnja, koja nije publicistika, nego fikcija, ali govori o ljubavi prema matematici i također iznosi tvrdnju da su mnogi teoretičari matematičari završili psihički bolesni

http://forum.roda.hr/threads/91134-%...=1#post3049212

Taj sam naslov već pribilježila, ali hvala za podsjećanje!

Shirley Jackson: Oduvijek živimo u dvorcu

Sh. Jackson je poznata kao autorica romana Haunting of the Hill House, koji se smatra klasikom horora, vrhuncem književnosti o proganjanim kućama, a kažu da je to zato što se sve što se događa, događa povezano s psihološkim stanjima likova pa uvijek ostaje dilema je li se nešto stvarno dogodilo ili je to samo doživio lik, a nije zapravo stvarno.

Takav je i ovaj roman, više puta sam se pitala događa li se sad zaista nešto ili je sve u glavi lika. Pripovjedačica je, osim što je nepouzdana, vrlo i osebujna. Iako ima 18 godina, imate dojam da slušate dječji glas, a jezik je jednostavan i pročišćen od svih viškova. Ovaj roman nije horor, nego psihološki roman, i prikazana su vrlo uvjerljivo pomaknuta stanja ljudskog uma. Knjiga me je ostavila s dosta pitanja pa sam nekoliko sati nakon čitanja tražila odgovore po internetu i jako mi se sviđa kako je izvedena ta nedorečenost.

Osim psihičkih stanja/poremećaja likova, druga važna tema u romanu je nesnošljivost prema drugačijima, a meni je posebno zanimljivo bilo pročitati veze s književničinim stvarnim životom. Inače, nije samo meni bila interesantna njena biografija, i Elizabeth Moss je bila fascinirana pa je izabrala da je utjelovi u filmu Shirley, koji bih htjela pogledati.

Vjerujem da su od nje učili i K. Ishiguro i M. Atwood i to primijenili u svojim distopijskim (čitaj:filozofskim) romanima. Volim ovakve knjige koje se lako čitaju, a pokreću um.

Ovo sve potpisujem i ponavljam preporuku. Mada naslov nije nov, teme su bezvremene, a usto je u pitanju vrlo intrigantno štivo.

A kad je u pitanju nešto starijeg datuma, skoro će šezdeset godina od objavljivanja knjigeMary McCarthy The Group, koja je u nas izašla više od dvadesetljeća kasnije - kao Grupa, u odličnom prijevodu VjereBalen-Heidl, u ediciji Hit koju je uređivao Crnković.

Više ne znam gdje sam i kada pokupila preporuku, a svakako je riječ o obaveznoj lektiri. Ne samo feminističkoj, kakav je glas pratio knjigu od samog izdavanja, a autorica je čitavoga života odbijala to svrstavanje. Pripovijest o životnim odabirima i sudbinama osmorke iz generacije1933. s Vassara možda nije pisana s namjerom da bude feministička literatura, ali takvo se čitanje prvo nameće. I ne može biti drugačije, jer iako je u pitanju knjiga o ženama, u pravilu muškarci su pokretači svega, oni oblikuju sve, od dnevnih tričarija do velikih odluka. Obrazovane, ali i zaustavljene na pragu emancipacije, pratimo kako ih njihovi muževi, partneri, nadređeni, 'podučavaju' kontacepciji, seksu, dojenju, profesiji, onome što se pristoji, a što ne, čak i kada su ekonomski neovisne, emocionalno su zarobljene. Uglavnom – ništa se promijenilo nije, ili toliko sporo da se mjeri u promilima (dopustite mi samo jednu digresiju- Hrvatska je po femicidu visoko, visoko u nebesima, gdje pristojnih država nema). Kad se odmaknemo od feminizma ostaje dobra literatura, psihološki roman, duhovito i vješto napisan, a ponešto govori i o politici te klasnoj borbi.