Pat Barker, Šutnja djevojaka
Dobrodošao prijevod, knjiga vrlo dobro napisana, posebno u dijelu u kojem govori o unutrašnjim previranjima glavnih protagonista Ahileja i Briseide. Briseida se pokušava snaći u svom novom normalnom, životu robinje, dok ju razdiru smrtni strah, krivnja, gađenje. Ahilej je onakav kakvoga ga poznajemo, savršen, ali okrutan ratni stroj, častan koliko i ubojit. No, otkrivamo kako i on pati, krvareći iz rane koju mu je zadala vlastita krv.

Ipak želim pisati i o dijelu koji mi nije bio dobar. Naime, ova se knjiga, slavi, označava i promovira kao feministička Ilijada. Na žalost, po meni, to nije baš dobro, jer feministički ton je pomalo falš. Još nekako mogu i razumjeti da su gotovo sve žene kojima autorica daje glas pasivne, jer u antici žena je trofejna imovina. Ipak ta ravan, u kojoj autorica ni jednoj od porobljenih žena ne daje ni trun hrabrosti da makar pljune svom silovatelju u vino, muti mi pogled na priču, čineći je manje uvjerljivom. No, ono što mi je još više smetalo je feminističko popovanje, jer kako drugačije nazvati potrebu da se neke očite poruke ponavljaju opet i iznova.

I još nešto. Mada nisam te struke, zbog nekih grešaka koje se vuku od prve do zadnje stranice, dajem si pravo da ocijenim kako tekst hrvatskoga prijevoda nije baš dobar.


Jessica Au, Dovoljno hladno za snijeg
U pitanju je roman u kojem se malo toga događa, a ipak govori mnogo toga. A govori se jednostavnim, stilski izbrušenim jezikom. O frustraciji zbog nikada do kraja ostvarenih veza, suspregnutim osjećajima, o potrebi za prisnošću, za korijenima, o ljepoti jednostavnosti. U pitanju je tek stotinjak stranica, koje čitatelja ostave ispunjenoga nježnošću, sjetom i željom da posjeti Japan kako bi pratio stope majke i kćeri, junakinja ove priče.