Citiraj tanja_b prvotno napisa Vidi poruku
Pročitala najnovijeg Juricu Pavičića, "Mater dolorosa". Priznajem da sam kupila knjigu na FSK samo zato da mi se autor može potpisati u nju
I nisam razočarana kupnjom, roman je izvrstan (bolji od Prometejevog sina), ali ne treba ga čitati kao krimić, kako je najavljivan po žanru. U stvari, krimi-zaplet je samo povod za pisanje o Splitu, njegovim stanovnicima, obiteljskim običajima, atmosferi u gradu nakon turističke sezone. Najbolja poglavlja bila su ona u kojima se pripovijedanje vraća u prošlost i opisuje pozadinu nekih situacija. Sama krimi-priča i nije toliko zanimljiva, i prilično brzo je jasno što se dogodilo, pa istraga i nije važna. Važnije su reakcije ljudi potom. A te reakcije su, kao i u stvarnom životu, često nepredvidive, i zato sam roman, kako se primicao kraju, sve teže ispuštala iz ruke. Na kraju sam ga i prebrzo pročitala.
Od novih izraza koje ću zapamtiti ističe se "tupi brav" iako ni "bjelanjak" nije loš.
Napomena: ne čitajte unaprijed kritiku romana u Jutarnjem listu objavljenu prije par dana jer kritičarka do u detalje prepričava sve što se dešava do kraja romana, a to uopće nije fora
I ja sam ga pročitala, ali meni nije bolji od Prometejevog sina. Naprotiv, prvih stotinjak stranica me nisu uvukle i točno se sjećam trenutka kad sam pomislila e, ovo je sad priča. Ostalo potpisujem.

Također moram primijetiti nešto što sam primijetila i kod Prometejevog sina, a to je urednička lijenost (ili možda preveliko uvažavanje autora): ima nekih stvari koje se nepotrebno ponavljaju, sitnih nedosljednosti u pripovijedanju, kao da nije pročitano s koncentracijom.





A sad čitam novu Elisabeth Strout, Lucy by the Sea i već sam unaprijed oduševljena jer sam potpuno subjektivna kad se radi o ovim knjigama. Ponovo Lucy i William! U lockdownu! U Maineu! U iznajmljenoj Oliveinoj kući!

Nisam još došla do toga, ali čitala sam da se u knjizi pojavljuje Isabelle (iz Amy i Isabelle), a čak i, dame i gospodo, sama Olive Kitteridge.