Gertraud Klemm: Hippocampus

Vrlo originalan, zabavan, a istovremeno ozbiljan roman o feminizmu, ili bolje rečeno, o naličju muške dominacije u kulturnom (i drugom) svijetu, ispričan kroz prizmu subverzivnog djelovanja postarije žene i mladog muškarca. Roman je vrlo hvaljen u kritikama, i jasno mi je i zašto. Autorica je, usput, uz popriličnu dozu ironije prikazala austrijsku provinciju.

Kapka Kassabova: Granica

Ova me knjiga malo razočarala, očekivala sam više. Roman engleske autorice bugarskog porijekla, o tromeđi na rubu Europe i Balkana - granici između Bugarske, Turske i Grčke. Naravno, neizbježno je evociranje doba željezne zavjese, ali tu je, osim vlastitih frustracija komunističkim režimom (kojeg, zapravo, kao stanovnica glavnog grada nije ni osjetila u tolikoj mjeri kao stanovnici tih pograničnih područja!), uplela i mnoštvo narodnih vjerovanja i mitova, pa sam se na mahove pitala: je li ovo dokumentaristička knjiga, putopis, knjiga o narodnim vjerovanjima, ili što? Dojam mi je postao bolji u sredini knjige, kad je prestala pisati o mitovima i legendama i prešla na konkretne priče konkretnih ljudi koje je upoznala putem. I tu mi je knjiga postala puno čitljivija i zanimljivija (u početku sam čak mislila odustati od nje). Jest da je završno poglavlje o skidanju uroka ali opći dojam je ipak više dobar nego loš. Ipak, ne mogu ne pomisliti kako bi npr. Andrzej Stasiuk o tom kraju napisao bolju knjigu.

Dina Rubina: Na sunčanoj strani ulice

Eh, a ova knjiga mi je pravo otkriće, potpuno me osvojila i ne mogu prestati misliti na nju i nakon što sam je pročitala. Za autoricu nikad ranije nisam čula (a vidim da nije ni mlada ni nepoznata), ali po stilu pisanja rekla bih - literarna mlađa sestra Ljudmile Ulicke
Roman je, prije svega, posveta Taškentu i odrastanju u tom gradu 60-tih godina, ali i sjajno ispričana priča o Veri, isprva zapuštenom djetetu koje odrasta uz grubu majku sumnjivih poslova, ali malo-pomalo nalazi svoj put i postaje slavna uzbečka slikarica. To je sve što mislim otkriti od radnje, ostalo otkrivajte sami kroz čitanje. Od priče me još više osvojio autoričin stil, u kojem miješa vlastita sjećanja s literarnim likovoima, pa se na kraju više ne zna, što je realnost, što su mutna sjećanja, a što je potpuno izmišljeno. A rečenice su joj takve da ostavljaju bez daha. Evo samo malo, za doživljaj:

"Do šezdesetih su godina željezne grablje sovjetske ravnopravnosti uspješno uništile zatucanost u povrtnjaku družbe naroda."

"Tako se malo-pomalo pripremala za buduće otiskivanje od kopna pod nazivom MAJKA. Tako robijaš priprema bijeg iz zatvora, opskrbljujući se zalihama dvopeka; tako mornar, koji bježi s broda, u glavi planira rutu. Doći će vrijeme, djevojčica je mislila, kad će proći pored te strane žene, i ne osvrnuvši se...“

„... no baš u to doba život je poskočio, zanjihao se, grunuo i srušio se jer se u Taškentu dogodio potres.“

Kraj je, doduše, pomalo melodramatski zbrzan, tako da nije ostavio takav snažan dojam kao početak i sredina, ali svejedno, cjelokupan dojam je nevjerojatan. Ovaj roman definitivno mi ulazi u top 10 pročitanih ove godine, a možda je i najbolji od njih. Svakako preporučujem!