-
I meni ide na popis.
Trenutno čitam Crvena i bijela latica, Michael Faber. Ogromna knjiga, preko 800 stranica, ali ide brzo i lako, strašno dobro teče. Klasični stil viktorijanskog romana, ali okrenut naglavačke, iznutra prema van.
https://dzepna.com/product/grimizna-i-bijela-latica/
Rječnik je lijep i bogat, povremeno me zbune pojedine loše prevedene fraze i riječi. Ne znam što da mislim o tome.
Imam i Starenje za početnike koje je Snježana Pavić preporučila u svojoj ratobornoj facebook kolumni, ali nisam još počela. I Vatru i Krv Georgea Martina, s njome se baš mučim, ne ide mi.
I posljednju, malo klasike, Eshil, Orestija - ima krvi do koljena.
-
Ja sam procitala Fiziku tuge od Georgija Gospodinova. U pocetku mi nije bila nesto, al na kraju mi se uvukla pod kozu. No u njoj sam nasla gdje se spominju Zapisci pod uzglavljem od Sei Shonagon - knjiga iz 10/11 stoljeca - napisala ju je dvorska dama s japanskog dvora. Uzela sam je i knjiga me odusevljava - veoma simpaticno i slikovito, al ne preizravno, opisuje sto se zbiva oko nje, i usput pravi svakakve duhovite popise. Sve je u nekoj formi kratkih misli.
U medjuvremenu sam procitala i Kako smo prezivjeli od Doris Lessing. To mi se isto turbo svidilo, iako na kraju nisam nista shvatila
al svakako planiram jos pokoju njenu knjigu uzet.
I pred koji dan sam bila u Postirama na Bracu i sjetila se Vladimira Nazora (on je od tamo) - pa sam uzela par njegovih knjiga da malo guštam. Jako volim njegovo pisanje.
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma