Na Interliberu sam kupila knjigu za koju sam znala da neće tako skoro doći u naše knjižnice (jer i inače ne-hrvatska izdanja slabo dolaze k nama), a u kojoj stvarno uživam čitajući.

Almin Kaplan: Kućni ljudi
O knjizi se dosta pisalo kod nas (zato sam je i zapazila), a ono što mogu reći sa svoje strane je da predstavlja divno, opuštajuće štivo za svaki dan. Stoji mi na stolu u dnevnom boravku i kad poželim pročitati par stranica, uzmem i pročitam. Nema radnje koja drži pažnju tako da se knjiga ne ispušta iz ruku. Nema zahtjevnih dijelova teksta koji traže odmornost i koncentraciju. To je naprosto opis svakodnevnog života jedne obitelji u hercegovačkom selu, između Stoca i Mostara, u proljeće i ljeto 2021., kad je korona još uvijek bila itekako aktualna, ali nije bila jedina značajka života. Zapravo se baš lijepo nadovezuje na "Dnevnik 2020." Lane Bastašić i ostalih autora. Pa tako autor opisuje i dane koje provodi u kući jer nema volje ni za što drugo, i trčanje okolicom (i ozljedu koljena), i uobičajene temperature i viroze dvoje male djece, i rad u vrtu koji ga osobito ispunjava, a u dubljoj razini teksta možemo iščitati i nešto o ratnim traumama, vlastitim strahovima (potres je tu osobito čest motiv), odnosu s roditeljima, i koječemu drugome, ali bez pretencioznosti i dociranja.
U svakom slučaju, prava knjiga za čitanje u ovo doba godine kad nisam baš puno vani, kad i sama postajem "kućni čovjek"