Što čitate 4.

[sasa]

Moja je citalacka godina bila jedna od najcudnijih, u smislu da sam po prvi puta imala duze periode da uopce nisam stizala citati, a onda kad bih se docepala vremena onda se nisam mogla odvojiti od knjiga. Knjige koje su ostavile najdublji utisak su:
Erika Fatland, Sovjetistan, TanjaB je napisala sjajan osvrt koji me i motivirao na citanje (u ovoj godini planiram citati njene Granice)

Douglas Stuart, Shuggie Bain, autobiografska prica o djetinjstvu obiljezenom majcinim alkoholizmom i teskim siromastvom, no iako je roman dakako poprilicno taman, zapravo je u pitanju prica o nezaustavljivoj ljubavi, sina prema majci. Pomalo, prije svega tematski, na tragu Edouarda Louisa, no mene je osobno Stuart vise dirnuo.

Annie Ernaux, sve- nju sam zapravo upoznala ljeto prije kroz Jednu zenu, a ove sam slistila sve ostalo, sa zadovoljstvom.

Mira Furlan, Voli me vise od svega na svijetu- zadovoljstvo citanja mi je znacajno palo u drugoj polovici, no ipak je roman pisan iznimno zavodljivo, meni je bio i poprilicno edukativan, u kontekstu prilika u drustvu za vrijeme mog ranog djetinjstva.

Milena Markovic, Deca- udara u trbuh i dize tjeskobu, to je destilirani opis okrutnog djetinjstva

Radmila Petrovic, Moja mama zna sta se desava u gradovima- to je knjizica koja ce jos dugo biti na mojim popisima, jer ju stalno iznova citam, a sada vec i znam napamet. Neposredna, autenticna poezija kao obracun sa djetinjstvom i klasom i patrijarhatom i na koncu sa sobom- Radmila zuri u sebe sirom otvorenih ociju i bez treptanja na nacin na koji ja to ni privatno ni poslovno nikad nisam vidjela, a kamoli kod nekoga tko je tako mlad.

Thimothy Snyder- Put do neslobode, sjajna publicistika u kojoj Snyder (povjesnicar s Yale-a) jos 2018., objasnjava odnose Rusije- Ukrajine- EU i Amerike, Putinov razvoj i motivaciju. Tu sam knjigu citala i kad je izasla, no sada dakako s novim ocima. Sjajna je za dublje razumijevanje sveg uzasa koji se dogadja kao i ciljeva koji se istim zeli postici. On inace ima na you tubeu i niz predavanja koja drzi studentima- na temu Ukrajine, takodjer preporucam.

I na koncu- novi Franzen, nisam ga htjela citati na engleskom, tako da sam ga se docepala sad krajem godine. Jos imam 100injak stranica, ali vec je jasno da su Raskrizja i opet roman u kojem Franzen sjajno gradi likove i njihove dinamike, najvise na tragu Korekcija, no istodobno ovdje je s likovima znacajno lakse suosjecati i zavoljeti ih.


Sent from my iPhone using Tapatalk