Baš mi je drago da je i ovaj Novakov roman dobar, jedva čekam početi čitati!

Upravo sam završila Max, Mischa i Ofenziva Tet norveškog pisca Johana Harstada. Dugo nisam čitala nešto ovako ambiciozno zamišljeno i, nažalost, mislim da se roman utopio u toj ambicioznosti. Nedostaju mi osjećaji, povezanost s likovima, ipak sam s njima provela 900+ stranica, ali, meh. Harstad je majstor proustovske rečenice, to traje i traje, nekad i cijelu stranicu, ali nije naporno. Harstad je majstor u izmišljanju umjetničkih djela, uz cijeli prikaz njihova rađanja, pripreme, izvedbe pa čak i kritika u prestižnim publikacijama. Majstor je za norvešku imigraciju u SAD-u, za grad New York, za puno toga. Nevjerojatno je puno referenci na povijest kazališta, slikarstva i jazza. Ali, meni tu nešto opako fali.
Ako vas zbunjuje naslov, kao što je mene zbunjivao prije nego što sam počela čitati, Max je pripovjedač, dečko koji se kao tinejdžer doselio u New York i tamo upoznao Mordecaija koji će mu postati najbolji prijatelj i s kojim će se zaljubiti u kazalište, i Mischu, slikaricu koja će mu postati djevojka, usprkos razlici od 7 godina Ofenziva Tet je akcija iz Vijetnamskog rata koji je okosnica romana. Jer, Maxovi roditelji su protiv njega prosvjedovali dok je njegov stric u njemu sudjelovao, a Max ga je kroz opsjednutost filmom Apokalipsa danas romantizirao.
Na kraju, velike pohvale za prekrasan i tečan prijevod Anje Majnarić.