Kristian Novak - Slučaj vlastite pogibelji
Pročitala u 5 sati, ne ispušta se iz ruku. Te dvije narativne linije koje se izmjenjuju, svaki put bude cliffhanger, ljutim se na pisca što sad moram prekinuti i otići na Profu, pa me Profa uvuče i ljutim se što završava i moram natrag na Marlija, i tako ukrug.
Jedino ne razumijem previše pripovjedački postupak sa župnikom na sprovodu koji se onda nadovezuje na sam kraj, ali pretpostavljam da to ima veze s Antigonom i antičkom dramom kojih se, na, eto, svoju sramotu, uopće ne sjećam.
Zanima me, anamar, na što točno misliš u zabijeljenom spojleru?