Čitala sam tu knjigu prije godinu dana (imam dojam da je prošlo i više vremena, ali sad gledam u vlastite bilješke). Tadašnji dojam bio mi je da je priča nekako površno ispričana i prepuna klišeja, sve skupa djelovalo mi je kao razrađeni plan za neku novinsku reportažu. A u oči su mi vrlo brzo upale dvije grube greške. Kao uvod u roman, citirani su stihovi "Kad bi drveće hodalo" uz potpis - Gustava Krklecaa na drugoj stranici knjige piše kako su glavni likovi sa Sljemena gledali zagrebačke ulice
Također, imala sam jak dojam da je autorica djetetu rođenom 2015. godine dala ime "Đurđica" samo zbog dvostrukog "đ".