Delphine de Vigan - Ništa se ne opire noći
Volim romane de Vigan, Djeca su kraljevi su odličan scenarij bliske budućnosti u kojoj su djeca koju roditelji monetiziraju na društvenim mrežama odrasli ljudi koji shvate da im je od prvog dana uskraćena privatnost. Ništa se ne opire noći nije fikcija, biografija je to spisateljičine majke, povijest njezine obitelji koja je ujedno i povijest mentalnih bolesti. Na trenutke jezivo štivo, na trenutke neizdrživo bolno, ali uvijek odlično napisano.

Gary Barker - Muzej izgubljenih ljubavi
Roman inspiriran hrvatskim Muzejom prekinutih veza. Autor je Amerikanac, kako piše na kraju knjige-aktvist za ljudska prava i pisac. Priča je malo nategnuta i neuvjerljiva onoliko koliko su nategnute priče o Balkanu iz pera stranaca, pa pretpostavljam da je i Brazilcima jednako nategnut dio romana koji se događa u Brazilu. Ali, eto, lako se čita, za plažu idealno (btw, lik koji uoči opsade Sarajeva ima 14 godina ima prijenosni CD player. Jel to uistinu tada postojalo? Sjećam se da sam ja dugo dugo imala walkman, CD player sam si priuštila oko 2000. godine)