Što čitate 4.

[Jurana]

Pročitala sam je upravo. Dojmovi su mi podijeljeni - Gašićka izvrsno piše, majstor je tjeskobne atmosfere i upravo opipljivih opisa straha, prikaz Zagreba s početka 18. stoljeća je fenomenalan.
Ali baš zato joj ne mogu oprostiti što je u drugom dijelu romana (točnije, njegovom završnom dijelu) podvalila čitateljima nastavak storije o gospođi Adeli

Nada Gašić: Četiri plamena, led

Slažem se s ovim osvrtom, ni ja nisam bila tako oduševljena kao u prva dva romana. Atmosfera i povijesni dio su odlični, povezivanje općeg, povijesnog i osobnog je također uspješno, ali neki dijelovi su mi neuvjerljivi. Iako volim fantastiku, ovdje su mi fantastični elementi neshvatljivi. Meni ne smeta nastavak priče o gospođi Adeli kao takav, ali mi nije jasno kako je povezan s prvim dijelom.
Ono što mi također nije dovoljno životno su dijalozi i monolozi, koji mi djeluju neprirodno. No, nije mi žao što sam čitala i dobrim dijelo vremena sam zaista i uživala u čitanju.


Fernanda Melchor: Sezona uragana

Koje je ovo opako štivo! Došla sam do nje jer ju je New York Times stavio na popis najboljih knjiga 21. stoljeća.

Kad sam prvi put otvorila knjigu, znala sam da neče biti laka za čitanje jer me je dočekao blok teksta bez dijaloga, uvlaka, skoro pa i bez interpunkcija. U zahvalama autorica spominje Marquezov roman Patrijarhova jesen na koji zaista njena knjiga podsjeća, ali ipak nije gusta kao Jesen, koja nema nijednu interpunkciju ni odjeljak.

Posjeća i atmosferom na magični realizam, osim što je magično u njenim stilu zamijenjeno brutalnim naturalizmom. Kad sam krenula čitati, mislila sam da će mi trebati vremena iako nema puno stranica, baš zbog te težine, i stila i teme, ali nije - kad sam jednom uronila u tu mutnu bujicu, znala sam se dalje nositi s njom.

Da sam na nekoj društvenoj mreži, sad bih morala staviti upozorenja na potresne elemente: nasilje, zlostavljanje, ovisnosti, vulgarizmi. Ma, mogla bih jednostavno napisati, ovdje nema lepršave stranice.

Ovo je jedna od onih knjiga koje ne možeš mirne duše preporučiti zbog uznemirujućeg sadržaja iako je majstorski napisana. Najjači dijelovi su samouvjereni i nezaustavljivi cunami riječi i vrlo životni likovi. Fabula možda malo manje.

Zadivljena sam kako je maestralno prevedena.

[ina33]

Koji lijepi opis, Jurana, Uragane stavljam na popis .

[flopica]

isto je nakon ovakve recenzije stavljam na popis
hvala Jurana
off topic sjetila sam te se nedavno, morala sam zaviriti u ulicu Denmark pa si mi ti neizostavno pala na pamet :Cormoran fan:
pročitala sam ovaj mjesec "Mi koji smo preživjeli, ne znam je li ovdje spomenuta a vjerojatno jest jer je predobra da bi ostala nezamijećena
uglavnom, knjiga o židovskoj obitelji u II svj.ratu, toliko strašna i bolna i s predivnom porukom da sam plakala kao malokad nad nekim štivom

"Jedno drvo raste u Brooklynu" topla, dirljiva, tužna i duhovita priča o siromašnoj djevojčici i njezinoj obitelji početkom 20. st. U Broooklynu, preporučujem
trenutno čitam skandinavski krimić o dva para koja kreću na planinarenje iz kojeg će se izroditi jako loše stvari ali nisam zapamtila kako se zove ljetna razbibriga za godišnji

[Jurana]

Za razliku od intenzivne i mračne Sezone uragana, knjiga koju sam upravo završila je opuštajuća i optimistična. Radi se o You are here i hit je ovog ljeta jer je autor David Nicholls koji je napisao Jedan dan po kojoj je snimljena dobra serija na Netflixu.

Nema puno ovakvih knjiga - pametnih knjiga za plažu i šteta bi bila da se ne prevede na hrvatski.

Roman spaja putovanje - hodanje stazom koja na sjeveru Engleske spaja Irsko i Sjeverno more, od obale do obale i vrlo duhovite dijaloge dvoje ljudi koji se na tom putu upozna i zaljubi.

Nije površno, progovara o nekim ozbiljnim temama, npr. usamljenosti za koju kažu da ozbiljno narušava zdravlje, a sve više pogađa ljude na Zapadu. Ipak, sve je toliko prožeto humorom da ne pada teško. Iako knjiga sadrži i zemljovide dionica koje likovi prelaze u danu, ipak nije putopis, i opise krajolike ima u drugom planu.

Ovo je preporuka s čistom savjesti

[chesil]

Christie Tate - Grupa
osobna priča autorice kako joj je grupna psihoterapija usmjerila život i smirila demone. Tipična američka šećerlama.

Golnaz Hashemzedeh Bonde - To smo bili mi
Roman švedske autorice iranskog porijekla o zadnjim mjesecima života iranske doseljenice koja je iz Irana s mužem i malom kćeri pobjegla zbog revolucije. Spasila je život, da, ali nije dobila sreću. Roman mi je bio najzanimljiviji u dijelu u kojem opisuje demonstracije, gerilske akcije mladih marksista, a manje zanimljiv kad opisuje raspad obitelji u Švedskoj i utjecaj transgeneracijske traume na sebe i kćer.

[Nera]

Alla Al Aswany: Republika himbe

U Egiptu još uvijek zabranjen roman.
Kairo 2011., Trg Tahrir. Egipatska revolucija kroz oči mlade učiteljice Asme koja odbija nositi hidžab i protivi se korupciji u školi, mladog studenta medicine Khaleda zaljubljenog u Daniu, koja ne želi odustati od otpora iako joj je otac general Alwany, šef tajne službe koji propovijeda islamske vrijednosti i pokušava očuvati stari režim, koptskog buržuja Ashrafa koji nezadovoljstvo životom utapa u hašišu i zagrljaju sluškinje Ikram, televizijske voditeljice Nourhan koja brani one na vlasti...
Izvrsno prikazana borba onih na vlasti i onih koji su spremni dati svoje živote u obrani slobode. Isprepliću se shvaćanja i razmišljanja raznih staleža, starijih i mlađih naraštaja, od siromašnih intelektualaca, priproste sluškinje do elite na vlasti.

[Nera]

Nadia Ghulam, Agnes Rotger: Tajna mog turbana

Bomba je djevojčici Nadji srušila dom. Liječila se i operirala godinama po bolnicama zbog teških ozljeda i opeklina.
Kako je u Afganistanu ženama pod talibanskom okupacijom bilo zabranjeno raditi i zarađivati, preuzima život u svoje ruke prerušivši se u dječaka i uzdržava peteročlanu obitelj. Vodila je dvostruki život 10 godina. Iako su se političke prilike u zemlji promijenile, nije se željela odreći turbana, slobode i statusa koje je kao dječak uspjela postići. Pružena joj prilika pa odlazi u Španjolsku da započne život kao žena.
Izvrsna i svakako će ući u 10 naj ove god.

[Angie75]

Vladimir, Julia May Jonas - spominjan je već ovdje, u pozitivnom tonu, kojem se definitivno pridružujem. Vrlo zanimljiv, prekrasno pisan, odličan roman. Otvara teška pitanja, bez moraliziranja i osuđivanja, nema prvoloptaškog zaključivanja. A i zabavan je Pred kraj sam se prepala da će prijeći u grotesku, ali nije. Velika preporuka

[chesil]

I meni je bio super Vladimir.
Jocelyne Saucier - Pljuštale su ptice
Preporuke za ovaj mali topli roman o neobičnoj zajednici starijih ljudi koji u kanadsku zabit odlaze provesti zadnje godine u potpunoj slobodi, bježeći od obitelji, prošlosti ili socijalnih službi koje ih žele smjestiti u dom. Na njih nabasa 40-ogodišnja fotografkinja tražeći svjedoke velikih požara koji su kraj poharali početkom 20. stoljeća i ostavili neizbrisiv trag u kolektivnom sjećanju. Baš mi se jako svidjela priča.

Kazuo Ishiguro - Blijed pogled na bregove
Prvi Ishigurov roman, roman u kojem je odlučio pisati o Japanu kojeg je napustio s roditeljima kad mu je bilo 5 godina. Priča je to o starijoj Japanki koja živi u Engleskoj, a prisjeća se kako je to izgledalo u Nagasakiju nakon 2. svjetskog rata. Ishiguro lijepo piše, ali mene su likovi izluđivali. To je očito moje europsko nerazumijevanje japanske komunikacije koja ponekad zvuči kao pasivna agresija, i teško mi je proniknuti u motive i karakterizaciju likova.

[zutaminuta]

Charles Dickens Oliver Twist da, nisam odradila lektiru kad je trebalo.

[chesil]

Nakon Jocelyine Saucier, ponovno mi je u ruke došao jedan mali roman kanadske književnosti. I njega toplo preporučam! Michel Jean u djelu Kukum piše romansiranu biografiju svoje prabake koja se u 19.stoljeću udala za pripadnika kanadskog prastanovništva iz naroda Innu. Opisuje način nomadskog života na kanadskim jezerima i sjevernim šumama, migracije sa sjevera na jug i obratno, lov na životinje za prehranu i prodaju koža došljacima (i osjećaj duboke zahvalnosti što je životinja dala život kako bi oni preživjeli), ukratko, život u potpunom skladu s prirodom. I kako je sve promijenio dolazak željeznice i krčenje šuma. Sve je popraćeno kartama, fotografijama i informativnim pogovorom.

[dixie]

Dobar dan, ljepoto, Ann Napolitano - meni je ovo tako lijepa knjiga o odnosu 4 sestre. Bas mi pase i stil i tema. Preporucam

[KAMI]

Napokon da se i ja malo javim sa svojim utiscima.

Od prošlog javljanja pročitah 6 knjiga.

Prvo sam pročitala Listanje kupusa Igora Beleša. Kad sam počela čitati, nisam znala koja je tematika ovog djela i shvativši da se radi o odrastanju u Vukovaru i početku domovinskog rata, malo mi je prisjelo. Iskreno, u tom trenu mi se uopće nije dalo čitati o toj temi. Međutim, kako sam nastavila čitati, knjiga me sve više oduševljavala. Izvrstan antiratni roman!! Pisan iz dječje perspektive, iskren i topao. Osobno smatram da bi ovo djelo trebalo uvrstiti u obaveznu lektiru za sedme ili osme razrede osnovnih škola. Prekrasno!!!

Potom me kolegica s posla, moja book buddy, zarazila knjigom koju je ona tada čitala, a slijedila su i dva nastavka. Radi se o Bijeloj Masajki, autorice Corinne Hofmann. Istinita priča o Švicarki koja s dečkom turistički otputuje u Keniju da bi se tamo zaljubila u ratnika plemena Masai te ostavila dečka, uhodan posao u Švicarskoj i obitelj te se potom preselila u seoce svog Masai ratnika i tamo s njim živjela plemenskim, tradicionalnim načinom života. Nevjerojatna priča, graniči s ludilom, vrlo informativna i zanimljiva. Jedino što mi je smetalo su brojne gramatičke pogreške u knjizi, vrlo nekvalitetno odrađeno lektoriranje knjige, ne znam što se po tom pitanju desilo, no svakako velika preporuka. Nastavci su Povratak iz Afrike i Povratak u Barsaloi.

Nakon Masajke sam slučajno naišla na članak na portalu Jutarnjeg lista o knjigama koje tijekom ljeta čitaju naši poznati znanstvenici. Uglavnom, jedna od navedenih knjiga je bila Čovjek koji je tješio Nagasaki, autora Paula Glynna, biografija japanskog radiologa koji radi u sveučilišnoj bolnici kad na Nagasaki bace atomsku bombu. Meni osobno vrlo zanimljivo i dojmljivo, no knjiga se dosta detaljno dotiče religiozne dimenzije života dr. Nagai-ja koji je prešao sa šintoizma na katoličanstvo, pa ako netko smatra da bi mu to bilo naporno, onda ovo nije knjiga za njega.

Devet života gospođe Adele Nade Gašić je bila sljedeća u nizu. Svidjela mi se, svakako ću pročitati i neko drugo djelo ove autorice.

Sad trenutno čitam Mladog Munga, izvrsna je kao i njena prethodnica, iako u isto vrijeme teška tema…

I da, primjećujem da se tanja_b više ne javlja često na ovoj čitalačkoj temi!!! Ne znam koji su razlozi, no Tanja, znaj da mi fališ, vjerujem i drugima, tvoje recenzije su uvijek bile izvrsne!!! Miss you!!!

[tanja_b]

I da, primjećujem da se tanja_b više ne javlja često na ovoj čitalačkoj temi!!! Ne znam koji su razlozi, no Tanja, znaj da mi fališ, vjerujem i drugima, tvoje recenzije su uvijek bile izvrsne!!! Miss you!!!

Ma tu sam ja, čitam i forum i knjige, ali cijeli forum je malo suprimiran, pa ni ja ne pišem baš puno

[KAMI]

Ma tu sam ja, čitam i forum i knjige, ali cijeli forum je malo suprimiran, pa ni ja ne pišem baš puno

Da, istina, forum se promijenio, no drago mi je da si tu, veselim se tvojim javljanjima!!!

[tangerina]

Evo i nekih mojih čitalačkih utisaka i preporuka od ovog ljeta

Naomi Klein - Doppelganger: a trip into the mirror world - autorica koju znamo po No logo i Doktrini šoka, našla se u neobičnoj situaciji da je često zamjenjuju sa Naomi Wolf, također autorici koja je posljednjih 5-6 godina postala zvijezda svijeta teorija urote. Krenuvši od te osobne priče, knjiga ustvari priča o društveno-političkoj situaciji zadnjih godina, političkoj opciji "dijagonale" koja spaja ekstremnu desnicu sa all natural hipijima u borbi protiv big pharma-big tech zla, o rastu individualizma u kojem se ljudi fokusiraju na izgradnju vlastitog branda na društvenim mrežama, moje tijelo-moj hram, dok solidarnost i povezanost s drugima opadaju... bilo mi je zanimljivo čitati i o raznim pojavama za vrijeme pandemije, o kojima već dugo nisam razmišljala. Svakako, moja velika preporuka, mislim da nije još prevedena na hrvatski, nadam se da će uskoro.

Anna Lembke - Dopamine nation - vrlo zanimljiva knjiga o ovisnosti o dopaminu, kako je lako razvijemo u današnje vrijeme velike dostupnosti različitih "srećica", a kako to kontradiktorno izaziva osjećaj nezadovoljstva. Knjiga je pitka i lako se čita, mislim da se dosta nas može lako prepoznati, a to koliko se često spominju eksperimenti sa štakorima sjetilo me na studentske dane i ispite iz Emocija i motivacije

Carmen Maria Machado - Njezino tijelo i druge stranke - ne sjećam se je li se spominjala ovdje, zbirka priča mlade američke autorice, ženska, a u velikoj mjeri i queer perspektiva. Priče su nadrealne i dosta hororične, ali dosta dobre (meni prva vjerojatno najbolja). Malo me podsjetila na seriju Black mirror, zna bit dosta uznemirujuća, ali potiče na razmišljanje, svakako preporučam

Travis Baldree - Legends and Lattes - mislim da u životu nisam pročitala ovakvu knjigu negdje sam naišla na preporuku i bila znatiželjna. Setting je kao fantasy svijet, ali to uopće nije važno ako niste taj tip, u knjizi se gotovo ništa ne dešava (mislim ima neka radnja, ali vrlo generička), nema nikakvu književnu vrijednost (iako nije prebanalna, čitala sam definitivno gluplje). Radnja knjige je da se nekakva orkica, bivši plaćeni ubojica, odluči umirovit i otvorit svoj kafić, u mjestu gdje nitko nije čuo za kavu. I onda malo mirišu kavu, pa kuhaju kavu, pa kupuju šalice pa piju kavu, pa se peku kolači... to je glavna radnja ovu bih knjigu opisala kao onaj osjećaj kad na hladan kišni dan dođeš kući, obučeš omiljenu trenerku, pojedeš noklice s graškom, skuhaš si kavu ili čaj, sjedneš na kauč, pokriješ noge dekicom, uzmeš nešto čitat i onda ti mačka sjedne u krilo.

Osim toga, pročitala sam Max, Mischa i ofenziva Tet; nemam reći ništa što nije već rečeno, oduševljena sam sa svih 918 stranica!
Olive, iznova koja me godinama čekala na polici

I sad sam na Edouard Louis - Preobrazba-metoda; nisam ga dosad čitala i apsolutno sam fascinirana, stalno se moram podsjetit da je taj dečko mlađi od mene

[Jurana]

I ja sam dosta čitala, ali nisam pisala jer knjige nisu još prevedene na hrvatski. Ipak, napisat ću, ako ni za šta drugo, da živi ova tema


The Safekeep Ozbiljna tema, ali vrlo zanimljivo obrađena, ne ispušta se iz ruku. U širem izboru za Bookera je pa je očito da se sviđa većem broju ljudi.


All Fours je knjiga o kojoj se jako puno pisalo ovog ljeta, također vrlo zarazna, u prvom dijelu jako duhovita, inače direktna i nesuzdržana.


Sandwich opisuje ljetovanje žene srednjih godina s mužem i odraslom djecom i lako je štivo iako progovara i o ozbiljnijim temama vezanim uz žensko zdravlje, npr. menopauzi, abortusu, gubitku trudnoće i dr. Također zanimljivo i bila bi mi zabavna i da je duplo duža.


Worry mi se jako svidjela iako ćete na linku, ako ga otvorite, vidjeti da to nije opće rašireno mišljenje. Pripovijeda o dvije sestre koje privremeno žive skupa, i imaju neke vrlo suvremene probleme. Dosta bitan dio tematike zauzimaju mentalne bolesti ili poteškoće, a meni se osobito svidjelo kako je otvoreno i iskreno opisan sestrinski odnos. Također je duhovito i iako je na trenutke dosta mračno, nakon toga naiđe neka vedrija epizoda pa se lakše dalje čita.


Wellness je izuzetan roman. Odmah kažem da sam svjesna njegovih mana, ali da me je svejedno oduševio. Ima oko 600 stranica pa bi čovjek rekao da će čitanje potrajati, ali ja sam se ulovila da mi je prebrzo iscurio jer nisam mogla stati čitati. Roman je opširan, ide u detalje, ponekad i preduboko, preširoko, ponekad doslovno poučava, ali svejedno je užitak. Glavna tema je brak i da bi opisao motive svojih likova on ispriča njihovu cijelu povijest, a i geografiju - kako je prostor u kojem su odrasli utjecao na formiranje osobnosti. Ima i dosta prepametnih likova koji razumiju druge u dušu 5 minuta nakon što ih upoznaju i ima dosta piščevog komentara koji ponekad stavlja u usta likovima, a ponekad samo ostavi u pripovijedanju. Da mi netko to tako opiše, mislila bih da će me iritirati, ali, eto, nije. Toliki je trud u to uložen i toliko je inteligentno sve to skupa da mu se oprašta. Dosta ga uspoređuju s Franzenom, ali ovaj je vedriji, s više humora.


Sad čitam The Ministry of Time koji mi ne ide tako glatko - nešto u autoričinom jeziku mi je strano, neintuitivno, često ne razumijem njene usporedbe i ne stvara mi se slika onog što opisuje.

[Kosjenka]

baš ste drage što držite ovu temu na životu
Ja debelo kasnim za vama, ne pišem ništa jer ste sve rekle vi. Ne znam kada sam uzela knjigu a da preporuka nije bila s ove teme.
Trenutno čitam Čiope, odlična je.

[Vrijeska]

ja radim popis s ovog tipica, i sve je duži (nažalost, i mene ulovila ovisnost o društvenoj mreži i umjesto čitanja, skrolam moram napraviti rez!)

[Angie75]

Čitam roman Postaja Malma, švedskog pisca Alexa Schulmana.
Negdje sam na polovici, i vuče me da ga čitam, ali doslovno ga moram dozirati, toliko mi je bolan i uznemirujuć. Traži i koncentraciju jer skače i od pripovjedača do pripovjedača, i kronološki. Riječ je o romanu o obiteljskim tajnama i nepravdama, toksičnim odnosima koji se prenose kroz generacije. Evo, sad dok pišem o njemu jedva čekam uzeti ga u ruke i nastaviti, sve u nadi da ću doći do nekog razjašnjenja i da će sve završiti dobro i sretno, iako se potiho bojim da neće.

[ina33]

Nakon Jocelyine Saucier, ponovno mi je u ruke došao jedan mali roman kanadske književnosti. I njega toplo preporučam! Michel Jean u djelu Kukum piše romansiranu biografiju svoje prabake koja se u 19.stoljeću udala za pripadnika kanadskog prastanovništva iz naroda Innu. Opisuje način nomadskog života na kanadskim jezerima i sjevernim šumama, migracije sa sjevera na jug i obratno, lov na životinje za prehranu i prodaju koža došljacima (i osjećaj duboke zahvalnosti što je životinja dala život kako bi oni preživjeli), ukratko, život u potpunom skladu s prirodom. I kako je sve promijenio dolazak željeznice i krčenje šuma. Sve je popraćeno kartama, fotografijama i informativnim pogovorom.

Mislim da je ova pastorala baš nešto u mom stilu - hvala.

Ja pročitala Češljugara - prve 2/3 dojam "pa knjiga je skroz OK, pa šta su pisale na Rodi" (imala doma valjda 2 godina), zadnja 1/3 - a dosta mi je više i tebe, i Borisa i ptice! Svekupno ajde 3.8 neka bude.

Naomi Klein - Doppelganger - poslušala. FAMOZNA. Meni u rangu još jedne koja me u audio formatu dojmila i drži me dojam jedno 2 godine - The Coddling of the American Mind.

[ina33]

Kazuo Ishiguro - Blijed pogled na bregove

Kazuo me snervao s onom za koju je dobio Nobela, više-manje sam ga prekrižila, on mi je slično kao Elfride Jelinek - nije mi baš sjeo (zasad). Jedna prijateljica koja prati književnost je rekla "ajde, ne mogu Prousta više u 21. stoljeću".

[ina33]

N
Potom me kolegica s posla, moja book buddy, zarazila knjigom koju je ona tada čitala, a slijedila su i dva nastavka. Radi se o Bijeloj Masajki, autorice Corinne Hofmann. Istinita priča o Švicarki koja s dečkom turistički otputuje u Keniju da bi se tamo zaljubila u ratnika plemena Masai te ostavila dečka, uhodan posao u Švicarskoj i obitelj te se potom preselila u seoce svog Masai ratnika i tamo s njim živjela plemenskim, tradicionalnim načinom života. Nevjerojatna priča, graniči s ludilom, vrlo informativna i zanimljiva.

Ima i film, odličan je meni.

Mladi Mungo - meni je knjiga izvrsna.

[Forka]

Drage moje,
jako se veselim što je ova tema opet živnula i znajte da marljivo bilježim vaše preporuke !

Premda sam u velikoj stisci, što s poslom, što privatno, rado čitam koliko stignem.

Nemam trenutno vremena za neke velike popise i obrazloženja, samo ću, na brzinu, s vama podijeliti moje oduševljenje Benjaminom Labatutom , koji mi je ljetos bio otkriće godine (malo sam rekla).
Dakle, radi se o njegovim knjigama Kada više ne razumijemo svijet i Manijak. Ge-ni-jal-ne su!
Obje problematiziraju neka od velikih znanstvenih dostignuća iz fizike, matematike, kemije i dotiču onu tanku crtu između genijalnosti i ludila pojedinih protagonista, a i njihov međusobni odnos.
Napisane su toliko dobro da čak i ako znanost i znanstvenici nisu vaša "šalica čaja", vjerujem da ćete ih pročitati s guštom i u dahu.
Najveća preporuka ever!

[Angie75]

Nemam trenutno vremena za neke velike popise i obrazloženja, samo ću, na brzinu, s vama podijeliti moje oduševljenje Benjaminom Labatutom , koji mi je ljetos bio otkriće godine (malo sam rekla).
Dakle, radi se o njegovim knjigama Kada više ne razumijemo svijet i Manijak. Ge-ni-jal-ne su!
Obje problematiziraju neka od velikih znanstvenih dostignuća iz fizike, matematike, kemije i dotiču onu tanku crtu između genijalnosti i ludila pojedinih protagonista, a i njihov međusobni odnos.
Napisane su toliko dobro da čak i ako znanost i znanstvenici nisu vaša "šalica čaja", vjerujem da ćete ih pročitati s guštom i u dahu.
Najveća preporuka ever!

Slažem se, čak je i moj stariji ljetos uživao čitajući "Kad više ne razumijemo svijet", iako ga cijelo vrijeme školovanja ni puškom nisam mogla natjerati da čita lektiru.