Što čitate 4.

[ina33]

na ovom gore spomenutom instagram profilu, ako se netko želi baš baviti nekom razradom psihe vlasnice profila i prikazanog života na otoku (iako ne znam zašto bi, profil je prvenstveno privlačan zbog lijepih prizora prirode), može se pronaći poveznica s knjigom - skučenost (iako se priroda čini beskrajnom), pasivnost (iako se kroz profil može činiti da je lik aktivan), usamljenost (koja se "liječi" povremenim odlascima na kopno), nedostatak komunikacije (eh, tu ne mogu procijeniti_ komunikacija s drugim stanovnicama nije prikazana, a suprug se malo pojavljuje na profilu) ..<

E, vidiš kako smo je drugačije doživjele. Meni je dojam totalno drugačiji - ogromna divljina i prostranstvo (ono, kauboji, "don't fence me in"), žena uživa u polarnoj noći i idu-vamo tamo - kupili nedavno novu kolibu, pari introvert (toliko naglašava da voli polarnu noć, snuggling s psom), ali komunicira naokolo sa cijelim svijetom (pa i ja je gledam) - a možda misli da drugi nisu dali privole (npr., moj fb profil nema milijun drugih ljudi, uglavnom sam ja i priroda, nemam pasa jedino). Doduše, ja volim gledat i dokumentarac na temu života u McMurdo (ili kako se piše) postaji na Antartici, doma... zagrijana. Ta Cecilija je nedavno izdala knjigu, svojevoljno je tamo na Svalbardu godinama... Pa mi je zanimljiva ta isprepletenost doživljaja "zatvorenosti" i "otvorenosti". Npr., ja bih vjerojatno u Napulju i deračini i zbijenim ljudima podivljala jedni drugima na glavama podivljala. Zato i nemam želju lokalitete iz knjige od Ferrante, knjiga mi je bila super, ali me i nerivrala zbog te skučenosti, zbijenosti i komunikacijske "tlake".