Najavljen je Chimamandin novi roman za ožujak
 |
|||
|
|
|||
Najavljen je Chimamandin novi roman za ožujak
Uuuu, jejJurana prvotno napisa
.
Trenutno - Put suza.
Problešena je dobitnica Nobelove nagrade za književnost
Nisam čitala Vegetarijanku, ali čini mi se da se tu spominjala
Čitam novog Gladwella Osveta točke preokreta (na engleskom, nije još prevedeno) i mogu vam reći da je jednako zarazan kao i u izvornoj knjizi. Krenula sam ga čitati istovremeno s jednom drugom knjigom, koja je također dobra, s idejom da Gladwella čitam po danu, a tu drugu knjigu u krevetu, ali, kad dođe vrijeme da prijeđem s Gladwella na drugu, uvijek je teško, stvarno se ne ispušta iz ruku. Možda se nekim čitateljima neće svidjeti što je ovdje malo kritičniji i mogla bih reći ogorčen, ali meni ne smeta. Kao da je u prvoj knjizi sve promatrao sa strane, neutralno, a ovdje progovara o temama koje su mu bliže srcu.
Angie, očale
ajmeeee a sad više ne mogu ni editiratiAngie, očale
Hvala na preporuci za GladwellaČitam novog Gladwella Osveta točke preokreta (na engleskom, nije još prevedeno) i mogu vam reći da je jednako zarazan kao i u izvornoj knjizi. Krenula sam ga čitati istovremeno s jednom drugom knjigom, koja je također dobra, s idejom da Gladwella čitam po danu, a tu drugu knjigu u krevetu, ali, kad dođe vrijeme da prijeđem s Gladwella na drugu, uvijek je teško, stvarno se ne ispušta iz ruku. Možda se nekim čitateljima neće svidjeti što je ovdje malo kritičniji i mogla bih reći ogorčen, ali meni ne smeta. Kao da je u prvoj knjizi sve promatrao sa strane, neutralno, a ovdje progovara o temama koje su mu bliže srcu.
Angie, očale
Hvala, Angie, ova će mi bit idealna za audiokonzumaciju, iako je samo 8 h
Odslusala Gladwella, odlicna mi je i povlacim sve da mi je iritantan ko narator. Nisam znala da je on vlasnik produkcijske kuce Pushkin Industries u cijem otkrilju je vecina podcasta koje slusam (Wiser than Me, A Slight Change of Plans, Failing Better). Sad krecem na njegov Podcast Revisionist History koji sadrzava dijelove knjige i malo ih siri (kritika americkog skolstva). Hvala, Angie!
Yomi Adegoke - Lista
Ola je mlada engleska novinarka, feministička influencerica, u vezi je s Michaelom, voditeljem podcasta i influencerom. Zajedno su it black par britanske scene. No, mjesec dana prije njihova vjenčanja, Michaelovo ime nađe se na na anonimnoj listi zlostavljača u medijima koja kruži bespućima weba. On tvrdi da je nevin. Ola je na sto muka, komu vjerovati? Žrtvama kojima i sama u svom poslu daje glas ili čovjeku kojeg voli? Iako su neki postupci i motivacija likova prilično nategnuti, roman je uhvatio trenutak u vremenu. Bio mi je zanimljiv opis života djece crnih britanskih useljenika iz Afrike, potpuno uronjenih u moderni svijet kojeg njihovi roditelji ne razumiju. Ok za provest koje poslijepodne, ipak ništa posebno. Predviđam netflix adaptaciju.
Despentes - Dragi seronjo
Poznanici iz djetinjstva, slavna glumica i polupoznati romanopisac, danas pedesetogodišnjaci, dopisuju se. Usred te izmjene mailova (?), autorica tu i tamo ubaci blog objavu mlade aktivistice koju je pisac opsjedao na radnom mjestu prije nekoliko godina, zbog čega je ona bila ta koja je izgubila posao. Teme su me too, ovisnosti, psihoterapija, starenje... Despentes mi je neuvjerljiva i pretenciozna. Ona je i pisac i glumica i aktivistica, ni u jednom trenu ja nisam čula uvjerljive likove nego samo nju. Teme koje su mi inače zanimljive ovdje su naporne.
Posljednje uređivanje od chesil : 17.10.2024. at 21:58
Fredrik Backman - Čovjek zvan Ove
Uzela u ruke samo zato što sam htjela pogledati filmsku adaptaciju na Netflixu, a volim prvo pročitati predložak. Nisam uspjela dalje od prve trećine, nije mi bilo ni smiješno, ni zanimljivo. Film tek trebam pogledati.
Fernanda Melchor - Sezona uragana
Užasna, užasna tema, fantastično napisana, odlično prevedena. Zločin u malom meksičkom selu iz perspektive nekoliko likova. Seksualni zločini, siromaštvo bez izlaza, homofobija, a pogotovo autohomofobija. Mučno do bola. Autoričina rečenica se ponekad proteže na 2 cijele stranice, ali toliko je stil protočan, jezik čist, nimalo ne smeta. Postoji i meksička serija u stilu trilera na Netflixu, ali nisam sigurna želim li ovu priču vizualizirati.
Ja sam nedavno čitala Backmanovu My grandmother sends her regards and apologies, bila mi je onako, ok relax knjiga za preletit, ali ustvari preslatkasta. Vidim da je ekipa na booktoku oduševljena Backmanom, ali ja nisam poželjela čitat više išta njegovo.
Isto sam pročitala sad i Percival Everret Drveće, i ne znam šta bih mislila. To je kao triler, koji se događa na jugu SADa, u kojem se počnu događat čudna ubojstva povezana sa slučajevima linčevanja afroamerikanaca u 20. stoljeću. Stil je jako jednostavan, likovi klišei (bijeli rasisti su obavezno izrazito glupi, zatucani, debeli i odvratni), prožvakane fore iz detektivskih serija 90ih, a goodreads komentari kažu da je to satira, koju, očito, nisam skužila.
Najviše mi se svidjela ovaj mjesec Delphine de Vigan Prema istinitoj priči - isto ustvari malo hororičan triler, ali stilski puno zanimljivija i meni bliža
Sad sam pogledala, i stvarno ima - samo nije serija, nego film iz 2023. Moram se suzdržati iako me je sad zaintrigiralo.
Još je bolji originalni švedski film "Čovjek zvan Ove". Gledala sam ga na HBO cini mi se.
Volim čitati Backmana.
Nekako ga drugacije doživljavam nego sto pisete na temi.
Hernan Diaz - U daljini
Koji tajming, čitati ovaj roman uoči američkih izbora, prikladnije ne može. Mladi Šveđanin u potrazi za boljim životom emigrira u Ameriku dok SAD još nisu ni postojale. Sve ode u krivo odmah u startu i mi pratimo čovjeka koji luta po kontinentu, uglavnom pustinjama i prerijama, preživljava u nemogućim klimatskim uvjetima, svo vrijeme izbjegavajući ljude, a za to ima jako dobar razlog. 2-3 osobe ipak su mu obilježile život, naučivši ga vještinama koje mnogima spašavaju život.
Potraga za zlatom (američkim snom), gramzivost, vjerski fanatizam, manipuliranje masom, nasilje, a u pozadini neki pojedinci koji pokušavaju znanstveno odgonetnuti svijet, iskreno poštivati prirodu i druge ljude, a ne zato što im to Biblija kaže. Priča potpuno obuzima, prijevod odličan.
Posljednje uređivanje od chesil : 06.11.2024. at 11:07
Posebno mi se svidio opis junaka koji izbjegava ljude
Upravo sam počeo čitati, ili bolje rečeno ponovno čitati, Sliku Doriana Graya.
Ajde, da danas mogu na nešto vezano za američke izbore reći iskreno - mljac
Stine Pilgaard: Zemlja kratkih rečenica
Preporuke za ovu knjigu!
Mlada obitelj s bebom doseli u ruralni dio Danske i trebaju se prilagoditi životu u malom gradu i s malim djetetom. Žena prihvati kolumnu u novinama u kojoj odgovara na pisma čitatelja.
Nema tradicionalne fabule, nego čitamo naizgled nasumične događaje i pisma i odgovore iz kolumne, a i poneku pjesmu koju pjevaju djetetu da ga uspavaju. Jako je duhovito, vrlo se lako čita. Iako sve izgleda kao zafrkancija, nije plitko i uhvatila sam se da poželim zapisati poneki citat koji je pravo zrnce mudrosti.
Mislim da bi se u knjizi najviše prepoznali roditelji sasvim male djece, ali i meni je sve to bilo blisko, iako su moja djeca u dobi o kojoj protagonistica i njezin muž sanjare.
Veselim se novim prijevodima knjiga autorice.
Upravo sam završila Život na Svalbardu i, iako mi je bio zanimljiv za čitanje, ostao mi je neki osjećaj nedovršenosti, nedorečenosti.
Knjiga odlično dočarava osjećaj tuposti, praznoće i usamljenosti glavne junakinje i precizno pripovijeda nedostatak komunikacije između nje i muža, ali opet sam se više puta pitala čemu joj služi neka epizoda ili zašto je ovo sad bitno za priču.
Također mi nije sve jasno u zapravo glavnoj pripovijednoj liniji romana - mentalnoj bolesti Heiberga. I mislim da je autorica zamislila da naše simpatije budu na strani glavne junakinje, a ne muža, ali mene je više puta iživcirala mutavost Eivor i njena pasivnost, čak bih rekla pasivna agresija.
Cijelo vrijeme sam čekala da se nešto dogodi ili razriješi i nisam dočekala.
A ja imam neku ljubav prema snijegu i ledu, meni je uvijek idilično kad je sve zavijeno i nikad mi nisu jasni ti likovi šta kukaju
A propos ljubavi prema snijegu i ledu, gleda li itko od vas na nekoj od drustv mreza Ceciliu from Svalbard?
Posljednje uređivanje od ina33 : 18.11.2024. at 23:14
Čula sam za nju, ali ne pratim
Snjezna idila, ofc da ima i pas...
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.11.2024. at 09:43
ja sam se oduševila kada sam naišla prošle godine na taj profil, privukle su me stalne pojave aurore borealis; sada više ne pratim jer se ponavlja
život na dalekom sjeveru (uz povremene odlaske u vilu u sunčanom Portugalu)
ali iz objava sam zaključila da je život na tom otoku za osobenjake, i bogate
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 19.11.2024. at 10:02
na ovom gore spomenutom instagram profilu, ako se netko želi baš baviti nekom razradom psihe vlasnice profila i prikazanog života na otoku (iako ne znam zašto bi, profil je prvenstveno privlačan zbog lijepih prizora prirode), može se pronaći poveznica s knjigom - skučenost (iako se priroda čini beskrajnom), pasivnost (iako se kroz profil može činiti da je lik aktivan), usamljenost (koja se "liječi" povremenim odlascima na kopno), nedostatak komunikacije (eh, tu ne mogu procijeniti_ komunikacija s drugim stanovnicama nije prikazana, a suprug se malo pojavljuje na profilu) ...Upravo sam završila Život na Svalbardu i, iako mi je bio zanimljiv za čitanje, ostao mi je neki osjećaj nedovršenosti, nedorečenosti.
Knjiga odlično dočarava osjećaj tuposti, praznoće i usamljenosti glavne junakinje i precizno pripovijeda nedostatak komunikacije između nje i muža, ali opet sam se više puta pitala čemu joj služi neka epizoda ili zašto je ovo sad bitno za priču.
Također mi nije sve jasno u zapravo glavnoj pripovijednoj liniji romana - mentalnoj bolesti Heiberga. I mislim da je autorica zamislila da naše simpatije budu na strani glavne junakinje, a ne muža, ali mene je više puta iživcirala mutavost Eivor i njena pasivnost, čak bih rekla pasivna agresija.
Cijelo vrijeme sam čekala da se nešto dogodi ili razriješi i nisam dočekala.
A ja imam neku ljubav prema snijegu i ledu, meni je uvijek idilično kad je sve zavijeno i nikad mi nisu jasni ti likovi šta kukaju
meni je knjiga skandinavski mračna, sumorna ... taj osjećaj me prati uz mnoge skandinavske autore jer sam davno čitala jednu knjigu norveškog pisca koja je u meni izavala taj osjećaj i sada sve romane vezane uz sjeverna područja ili skandinavske autore unaprijed osudim na propast ...
E, vidiš kako smo je drugačije doživjele. Meni je dojam totalno drugačiji - ogromna divljina i prostranstvo (ono, kauboji, "don't fence me in"), žena uživa u polarnoj noći i idu-vamo tamo - kupili nedavno novu kolibu, pari introvert (toliko naglašava da voli polarnu noć, snuggling s psom), ali komunicira naokolo sa cijelim svijetom (pa i ja je gledam) - a možda misli da drugi nisu dali privole (npr., moj fb profil nema milijun drugih ljudi, uglavnom sam ja i priroda, nemam pasa jedino). Doduše, ja volim gledat i dokumentarac na temu života u McMurdo (ili kako se piše) postaji na Antartici, doma... zagrijana. Ta Cecilija je nedavno izdala knjigu, svojevoljno je tamo na Svalbardu godinama... Pa mi je zanimljiva ta isprepletenost doživljaja "zatvorenosti" i "otvorenosti". Npr., ja bih vjerojatno u Napulju i deračini i zbijenim ljudima podivljala jedni drugima na glavama podivljala. Zato i nemam želju lokalitete iz knjige od Ferrante, knjiga mi je bila super, ali me i nerivrala zbog te skučenosti, zbijenosti i komunikacijske "tlake".
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.11.2024. at 18:14
David Mitchell - Avenija utopije
O moj Mitchellu, što je ovo bilo?
Prije par godina (ajme, to je bilo 2108., a ne prije par godina) sam bila u Booksi kad je u Zagrebu gostovao Mitchell. Super je bilo, zanimljiv je sugovornik, i tad je, ako me sjećanje ne vara, pričao o nekom romanu inspiriranom glazbom.
I evo ga, to je valjda to, Avenija utopije. Ime romana, i ime benda iz Londona s kraja 60.-ih. Priča iz 4 različite perspektive, tj. priča o 4 člana benda. Roman prepun stvarnih glazbenika i općenito umjetnika iz tog doba. Od Davida Bowieja do Leonarda Cohena.
Pretpostavljam da je istraživanje za roman bilo opsežno, ali rezultat je razočaravajući. Jer ovo prije izgleda kao logoreični scenarij za netflix seriju. Za koju nisam sigurna da bi dobila drugu sezonu.
Naravno, u Mitchellovom stilu, ima tisuću referenci na njegove prijašnje romane. A najluđe od svega, pred kraj romana dolaze i horolozi, totalni sf nakalemljen na nešto što je dotad bilo sve osim sf.
Prijevod mi nikako nije pasao. Staromodni, ali ne znam, možda se tako govorilo, što ja znam, u Zagrebu 60.-ih? Još i više me živcirala odluka da se imena pjesama prevode. I tu ne mislim na fiktivne pjesme Avenije utopije, nego stvarne pjesme s top-lista tog razdoblja. Ah. Uglavnom, kad bih pisala jezikom gen Z, rekla bih da je roman pomalo lame, a prijevod cringe
Knjiga je vrlo dobra, ali toliko različita od Pop muzike iz Vittule da nisam ni prepoznala da je djelo istog pisca. Lako se čita, pametno je i potresno, a ne znam reći zašto me nije i oduševilo. Nije mi bilo nimalo teško čitati, ali nije me ni nešto vuklo.
Kazuo Ishiguro, Blijed pogled na bregove
Stilski izvrsno napisana, jako lijepe rečenice, a sama radnja, ha, ne mogu reći da sam razočarana, ali nisam ni oduševljena, mislim da ću napraviti malu pauzu s Ishigurovim drugim djelima..
Lea Brezar, Superjunakinje
Četiri žene sa vrlo teškim životnim pričama završavaju na psihijatriji i sudjeluju na zajedničkoj grupnoj terapiji, međusobno se podupiru, ali i podbadaju. Neke od njih se uspiju oporaviti od onoga što je život stavio pred njih, a neke i ne…
Malo me u početku iritirao rječnik korišten u romanu, skoro sam odustala od čitanja, no ipak me nešto vuklo dalje i ne mogu reći da mi je žao što sam pročitala do kraja. Nije senzacija, ali nije ni loša…
Alena Mornštajnova, Studeni
Izvrsna, zanimljiva, vuče te da čitaš dalje iako znaš da ćeš sutra ujutro trebati čačkalice da ti drže kapke otvorenima…
chesil, nasmijala si me svojim zadnjim komentarom..
Sličan dojam o piscu, ali obrnut o knjigama. I meni je trebalo vremena da povežem da je Medvjeda i Pop glazbu iz Vittule napisao isti autor, ali Pop glazba iz Vittule me se nije nešto dojmila (iako ne mogu reći da je loša knjiga, naprotiv, ali nije me vuklo), dok sam s romanom Skuhati medvjeda bila oduševljena
Ove godine izašao je i hrvatski prijevod "Demona Copperheada", u izdanju Vorto Palabra. Razmišljala sam da ga kupim na Interliberu, ali prelistavanjem sam zaključila da je bolje da ga posudim u knjižnici.
E, pa prevarila sam se, trebala sam ga kupiti, definitivno vrijedi toliko. Knjiga je fantastično napisana i uvukla me totalno u priču. Mislila sam na početku da će me smetati parafraza Dickensa, ali unatoč tome što su pojedini likovi i događaji jasna aluzija na Davida Copperfielda, ipak je roman sasvim originalan u prostoru i vremenu, i aluzije na Dickensovo remek-djelo su jako dobro uklopljene u sasvim novu priču o odrastanju djeteta u groznim uvjetima.
Jurana, hvala na preporuci
(sad još čekam da se pojavi hrvatski prijevod Dickensovog originala... koji, čini mi se, nikad nije ni postojao, ja sam nekad davno čitala Nolitovo izdanje s fonetski ispisanim imenima)
Sandro Veronesi: Kolibrić
Za razliku od prethodne knjige - Skuhati medvjeda - kojoj nisam mogla naći mane, ali me nije oduševila, ova knjiga - kojoj mogu priznati nekoliko nedostataka - jako mi se svidjela, s toplinom mislim o njoj.
Mogao bi čovjek reći da je to stvar kulture - hladan Sjever i temperamentni Jug, ali to ne objašnjava ovu činjenicu jer ja volim suzdržanost i sklad Sjevera, a nered Juga mi ide na živce.
Čitajući više puta sam se odvojila od teksta i pomislila: ma nemoj me, ali svejedno bi me svaki put opet uvukao i zainteresirao i pročitala sam je u 2 dana.
Radnja romana skače u vremenu i koristi različite tipove teksta: od klasičnog pripovijedanja do SMS-a, a ima mnogo referenci na knjige, glazbu i filmove koje na kraju knjige sve nabraja.
Iskoristio je autor priču da uplete u nju mnoga svoja razmišljanja o trenutku u kojem je svijet, a meni se čini da je to dosta vješto uklopljeno u tekst.
Stil je različit u različitim poglavljima, od kratkih rečenica u telefonskim razgovorima do glomaznih rečenica od više od jedne stranice u dijelovima u kojoj sebi daje slobodu komentara. Ponekad sam se morala vraćati na polovicu stranice da razumijem o čemu piše na dnu, ali bez obzira na to, čitanje mi je bilo lako i ugodno.
Što se tiče Demona Copperheada, žao mi je što se nisam vratila nakon čitanja napisati da mi je ukupan dojam bio jako pozitivan, bila mi je divna knjiga, jedna od onih s faktorom X, kad u jednom trenutku ne razlikuješ stvarni život od fikcije. Netko mi možda rekao veća od života
Hernan Diaz - Dogovor
Diazov drugi roman sam potražila u knjižnici nakon što sam pročitala "U daljini", djelo koje će vrlo vjerojatno sjesti na sam vrh moje liste za ovu godinu.
Prvo, zanimljiv je prijevod, jer u originalu se zove "Trust". Nisam dovoljno stručna u engleskom, a bome ni u centralnoj temi romana, da bih shvatila tu prevoditeljsku odluku. Tema su financije, točnije burzovno mešeteranje, tj.novac koji se, kako bi se moglo iščitati u romanu, sam oplođuje.
Vrijeme radnje počinje još krajem 19. stoljeća, mjesto je New York. Benjamin Rask bogatstvo svojih predaka, koji su zaradili na duhanu, pretvara u gigantsko carstvo nevidljive imovine. Sam Rask je asket i ne zanima ga pokazivanje bogatstva, ali se povinuje očekivanjima, pa i onima da se oženi. Izabire mladu i vrlo pametnu ženu iz "old money" intelektualne obitelji. Helen Rask je veliki ljubitelj umjetnosti i suprugov novac koristi za obilato mecenstvo i financiranje kulture. No, kad oboli od neodređene mentalne bolesti, odlaze u švicarski sanatorij i tamo je ona izložena eksperimentalnom liječenju, preteči elektrošokova.
Ovako roman "Dogovor" počinje". No, u drugom poglavlju Diaz nam sprema iznenađenje - odjednom čitamo autobiografiju Andrewa Bevela, financijaša iz New Yorka, i zapravo shvaćamo da je prvi dio romana fikcija o njegovom životu koju je javnost u obliku romana mogla čitati nakon smrti njegove žene. I sad on želi tu percepciju ispraviti.
U trećem dijelu pak sve gledamo iz perspektive mlade daktilografkinje talijanskog porijekla koja Bevelu pomaže pisati autobiografiju. Četvrti dio je poprilično iznenađenje i baca potpuno drugo svjetlo na sve što ste pročitali na prethodnim stranicama.
"Dogovor" nije premašio "U daljini", ali Diaz mi je baš otkriće, pa preporučujem oba djela.
Ako vam treba kratka knjiga koja se lako čita da dovršite neki godišnji izazov ili plan, preporučam Djetinjstvo Tove Ditlevsen.
Knjigu sam stavila na popis jer je bila jedna od 100 izabranih najboljih knjiga svih vremena New York Timesa. Pročitala sam je u pola dana uz druge dnevne obveze.
To je autobiografska proza, iskreno napisana, s dosta gorčine, ali i humora.
Autorica pripovijeda svoje odrastanje u radničkoj četvrti Kopenhagena u prilično disfunkcionalnoj obitelji u kojoj je crna ovca. Djevojčicu svi smatraju glupom, a njoj to i odgovara jer je oslobađa nekih aktivnosti koje je ne zanimaju. Ispod tupe površine je vrelo kreativnosti i umjetničkog zanosa. Najveća kvaliteta knjige je lakoća kojom autorica događaje pretače u jezik što onda utječe i na glatkoću čitanja.
Ovo je prvi dio trilogije, ali neću čitati druge dijelove jer znam da joj je život bio nesretan, obilježen ovisnošću, a znam da bi mi to teško palo jer sam se i ovdje suživjela s glavnim likom djevojčice.
Podsjetila me na drugu Tove - Tove Jansson i njenu knjigu Ljeto - sličan ugođaj i neka prividna distanciranost i rezerviranost, a zapravo neizrečene duboke emocije.
Odlična je cijela njena kopenhaška trilogija, laka za čitanje, ali teška i bremenita sadržajem... i ja preporučujem!
Cure, što je s popisima najboljih knjiga za proteklu godinu? Čitam uglavnom samo po vašim preporukama
Sretna nova godina!
U 2024. sam pročitala 66 knjiga - 30 više nego u 2023. iako (i dalje) nisam mijenjala navike. Vjerojatno sam u '23. naišla na neke osobite debele knjige o čemu nisam imala dojam jer sam ih čitala na e-čitaču.
Ovih 12 mi najviše odskaču kad čitam popis onih 66:
Jurica Pavičić: Žigice
Jenny Erpenbeck: Kairos
David Nicholls: You Are Here
Yael van der Wouden: The Safekeep
Miranda July: All Fours
Catherine Newman: Sandwich
Alexandra Tanner: Worry
Nathan Hill: Wellness
Elizabeth Strout: Tell Me Everything
Stine Pilgaard: Zemlja kratkih rečenica
Sandro Veronesi: Kolibrić
Tove Ditlevsen: Djetinjstvo
Sretna vam još jedna čitateljska godina
Iz protekle godine, brojim 86 pročitanih knjiga, a top 10 (poredane kronološki, redom čitanja) bile bi:
1. Lidija Deduš: ja se zovem lidija deduš
2. Alena Mornštajnova: Studeni
3. Robert Perišić: Brod za Issu
4. Ljudmila Ulicka: Kuga
5. Jurica Pavičić: Žigice
6. Karel Čapek: Pripovijetke iz jednog i drugog džepa
7. Jenny Erpenbeck: Kairos
8. Nino Haratischwili: Osmi život (za Brilku)
9. Kapka Kassabova: Prema jezeru - Balkansko putovanje u sjeni rata i mira
10. Olga Tokarczuk: Empuzij
Sretna nova svima!
Uvijek se veselim ovim našim rekapitulacijama, premda mi se čini da sve brže dolaze
U odnosu na Juranu i Tanju, moja je čitateljska 2024. bila skromna, tek 48 pročitanih, no nije sve u brojkama.
Doista sam pročitala puno divnih knjiga i, kao i obično, teško mi je odabrati tek nekolicinu.
Ipak, evo mog izbora (također redoslijedom čitanja):
1. Igor Beleš: Listanje kupusa
2. Damir Karakaš: Potop
3. Lidija Deduš: ja se zovem lidija deduš
4. Auguste de Villiers de l'Isle-Adam: Uzvanik posljednjih svečanosti
5. Tea Tulić: Strvinari starog svijeta
6. Benjamín Labatut: Kada više ne razumijemo svijet / Manijak
7. Alena Mornštajnová: Studeni
8. Delphine de Vigan: Prema istinitoj priči
9. Jurica Pavičić: Žigice
10. Tove Ditlevsen: Kopenhaška trilogija (Djetinjstvo, Mladost, Ovisnost)
Moram još jednom napomenuti (čini mi se da sam to već pisala) da mi je Labatut apsolutno otkriće godine!
I dodajem još tri odlične knjige koje bi bilo šteta ne spomenuti:
Ankica Tomić: Bez obraza
Marina Vujčić: Sigurna kuća
Milica Vučković: Smrtni ishod atletskih povreda
I, pliiiz, pišite ovdje, pomno vas pratim!
Evo i mog osvrta na čitalačku 2024., koju sam završila s 55 pročitanih knjiga, što je za mene povećanje od skoro 100%. A znam i zašto: prestala sam toliko gledati serije
Svakako, bilo je puno baš odličnih, puno preporuka odavde, nešto do ljudi "iz stvarnog života" i nešto booktok. Isto pišem redom kojim sam ih čitala, teško bi ih bilo poredati, svaka je donijela nešto svoje
Ruth Ozeki - Book of form and emptiness
Johan Harstad - Max, Mischa i ofenziva Tet
Naomi Klein - Doppelganger
Edouard Louis - Peobrazba: metoda
Douglas Stuart - Mladi Mungo
Chimamanda Ngozi Adichie - Polovica žutog sunca
Delphine de Vigan - Prema istinitoj priči
David Nicholls - You are here
Benjamin Labatut - Manijak
Jonathan Franzen - Raskrižja
Miranda July - All fours
I honorary mention, knjiga koju sam tehnički završila u 2025. (jučer)
Barbara Kingsolver - Demon Copperhead
Obožavam vaše popise.
Smjernica ste mi cijelu godinu , ali popisi su vrh vrhova.
Hvala Vam!
Jedva sam pročitala, odnosno završila 10 knjiga.
Uf, ja sam ove godine baš malo čitala, pa ću istaknuti samo dvije knjige, ali su mi stvarno bile top.
Već sam se pitala jel moguće da je nitko neće spomenuti, ali onda ju je Tang stavila na popis - dakle "Max, Mischa i ofenziva Tet", Johan Harstad, apsolutni vrhunac. Druga je Vladimir, Julia May Jonas.
valjda će ove godine biti više vremena za čitanje
Koje su ti najdraže?
Angie, ako ti se svidila Vladimir, onda će ti se svidit Miranda July All foursUf, ja sam ove godine baš malo čitala, pa ću istaknuti samo dvije knjige, ali su mi stvarno bile top.
Već sam se pitala jel moguće da je nitko neće spomenuti, ali onda ju je Tang stavila na popis - dakle "Max, Mischa i ofenziva Tet", Johan Harstad, apsolutni vrhunac. Druga je Vladimir, Julia May Jonas.
valjda će ove godine biti više vremena za čitanje
Ponovila sam sve Novakove i uživala iznova u njima, usudila bi se reći da su mi prve dvije puno bolje.
Alena Mornštajnová: Studeni
Jonathan Franzen - Raskrižja
Delphine de Vigan - Prema istinitoj priči
Jurana, svaka cast toliko knjiga, serija i filmova ideees tiruriruuuu
Fakat puno stignes!
Najmlađe dijete ima 14 i pol godina, a živim 7 minuta od posla
Hvala svima na rekapitulaciji čitalačke godine, i ja se baš veselim vašim popisima!
80 knjiga i više za mene je nedostižan cilj, iznimno sam zadovoljno sa svojih 40-ak pročitanih.
Moj favorit ove godine je "U daljini" Hernana Diaza.
Istaknula bih još:
Eliza Clark "Komad malog"
Delphine de Vigan "Ništa se ne opire noći"
Fernanda Melchor "Sezona uragana"
Za novu Vigan koju skoro sve imate na listama nisam ni čula, pa se veselim naći je u knjižnici.
Posljednje uređivanje od chesil : 03.01.2025. at 20:13
Ako misliš na "Prema istinitoj priči", nije to nova knjiga, mislim da se slučajno potrefilo da smo ju Tang i ja pročitale tek ove godine
Od nekoliko frendova u čiji čitateljski ukus ne sumnjam čula sam da je knjiga "baš po mom guštu" pa sam zaželjela imati svoju, a ne posuđivati iz knjižnice.
Kako mi je dugo bila skupa, uspjela sam je tek nedavno ubosti na solidnom popustu, tako da jedva čekam "uranjanje"
Ja sam je isto ljetos ulovila na nekom popustu, na tu cijenu se osjetiOd nekoliko frendova u čiji čitateljski ukus ne sumnjam čula sam da je knjiga "baš po mom guštu" pa sam zaželjela imati svoju, a ne posuđivati iz knjižnice.
Kako mi je dugo bila skupa, uspjela sam je tek nedavno ubosti na solidnom popustu, tako da jedva čekam "uranjanje"
Ono sto mi je super s tim izdanjem je sto je papir tanak i lagan i knjiga nije toliko teska u rukama koliko bi mogla biti s obzirom na broj stranica
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
