Konzervativci, ako su i osjetljiviji na probleme s kojima se bore dječaci i muškarci, njima se služe uglavnom kao opravdavanjem za povratak u prošlost, tj. ponovnu uspostavu tradicionalnih rodnih uloga. Populistička desnica koristi marginalizaciju muškaraca kao moćno oružje, tako regrutira svoje birače nudeći im lažna obećanja umotana u nazadnjačku nostalgiju.

Kulturni rat ne pomaže, zaključuje da što više ljevica poriče urođene razlike između spolova, to više na njihovoj važnosti inzistiraju desničari, a vrijedi i obratno.
Umjesto da pomognu dječacima i muškarcima u prilagodbi na svijet ravnopravnosti, piše Reeves, konzervativci ih potiču na otpor napretku žena.
Dječake kasnije slati u školu
I Reevsu je jasno da treba, primjerice, smanjiti razliku u primanjima između muškaraca i žena koja i dalje ide na štetu žena, ali njega kao da više brine budućnost koja za muškarce, prognozira, ne izgleda optimistično.

Rođenjem Britanac, živi u Washingtonu, ekonomist je, radi na Brookings Institutu, bio je savjetnik za strategiju zamjenika bivšeg britanskog premijera Nicka Clegga, bio je i urednik za društvene teme u Observeru, nekad i ravnatelj londonskog političkog think-tanka Demos.
Svojevremeno je, zbog njegovih istraživanja o nejednakosti i klasama, Reeves uvrštavan među pedeset najutjecajnijih intelektualaca u SAD-u.
Uglavnom je fokusiran na jednakost prilika, puno je pisao o podjelama prema društvenoj klasi i rasi, a sad se bavi jazom među rodovima, problemima suvremenih muškaraca.

Upozorava na istraživanja koja su pokazala da razlike između rodova, kad je riječ o učenju, nastaju rano; najveće su razlike u razvoju mozga u adolescenciji. Predlaže da dječaci u školu polaze godinu dana kasnije negoli djevojčice.

Osnovna svrha toga da se polazak dječaka u školu odgodi za godinu dana kasnije, jasno, nije da budu godinu stariji u vrtiću, već da kad dođu u više razrede imaju tu godinu "viška", da budu zreliji.

Jer, istraživanja su pokazala da je godina odgode upisa za dječake drastično smanjila njihovu hiperaktivnost i nedostatak pažnje u osnovnoj školi, učinila ih zadovoljnijima, smanjila vjerojatnost da će ponavljati razred i općenito im donijela bolje rezultate na testovima. Djeca koja su starija od kolega u razredu imaju bolje rezultate na testovima u osmom razredu.
Adolescenti rođeni ljeti koji su krenuli godinu kasnije u školu bitno su zadovoljniji životom nego njihovi vršnjaci.
Najviše bi od toga dobili oni koji se danas bitno rjeđe odlučuju za godinu odgode, dječaci iz obitelji s niskim primanjima, u američkom kontekstu to su i dječaci iz afroameričkih i latino obitelji, jer tim roditeljima godina odgode znači da moraju zarađivati i financijski se skrbiti o djeci godinu dana dulje.