Ne znam je li netko spomenuo knjigu Kanae Minato: Ispovijedam ...
Riječ je učenicima srednje škole, njihovoj učiteljici i jednom tragičnom događaju koji pokreće lanac nasilnih događanja i razotkrivanja.

Zanimljivo je i ovo što se dešavalo u gradskoj knjižnici, a sudjelovali su učenici zagrebačkih srednjih škola:

https://www.telegram.hr/velike-price...ek-se-vracaju/

Počinje BookBate. Učenici će iduća dva sata u knjižnici, nakon dana provedenog u školskim obavezama, žustro, argumentirano i pametno raspravljati o pročitanoj knjizi. Većina njih će se, pod geslom "Misli glasno", vratiti u knjižnicu na novi BookBate.

Dora Kršul

Dobrodošli u komadić planeta gdje se događaju neobične stvari; gdje učenici čitaju, a da nije lektira, gdje o pročitanom debatiraju i gdje je kritičko mišljenje živi proces. Ovdje se stavovi argumentiraju, a mišljenja suprotstavljaju bez uvreda i mržnje.

Samo središte tog neobičnog komadića planeta, u koji nas je ovim riječima uvela knjižničarka Božica Dragaš, u srijedu u poslijepodnevnim satima smjestilo se u Gradskoj knjižnici kod zagrebačkog Glavnog kolodvora. Petnaest minuta iza 17 sati, tamo će započeti još jedan BookBate, debatni susret srednjoškolaca u knjižnici tijekom kojeg raspravljaju o pročitanom književnom djelu.

Ovoga puta na rasporedu je roman Ispovijedi, japanske autorice Kanae Minato. Uoči debate razgovaramo s gospođom Dragaš, inače voditeljicom Knjižnice Marina Držića, i njenom kolegicom Majom Rogoz iz Knjižnice M2, idejnom začetnicom BookBatea. Srednjoškolci iz deset zagrebačkih škola istovremeno pomalo pristižu. Prijateljski se pozdravljaju s knjižničarkama.

Tinejdžeri u knjižnici
Odmah smo pod dojmom. Jasno nam je da oni ne dolaze prvi put i da se ovome stvarno vesele. Učenici će iduća dva sata u knjižnici, bez mobitela, društvenih mreža i drugih distrakcija, prema debatnim pravilima raspravljati o djelu koje su pročitali. Jedna će grupa biti afirmacijska, druga negacijska, a teze vezane uz roman postavit će svjetski debatni prvak, učenik Domagoj Praljak iz IB programa zagrebačke XV. gimnazije.


Sudac Domagoj objašnjava pravila debate
Domagoj će biti i sudac debate. Ovaj format ovako funkcionira od siječnja prošle godine. Knjižničarka Maja objašnjava nam kako je prije dvije-tri godine, dok je još radila u Knjižnici Marina Držića, s kolegama razmišljala kako dovesti starije tinejdžere u knjižnicu. “Svakom knjižničaru to je najveći izazov”, priča nam kako je sve počelo. Raspravljali su tada i kako su škole, knjižnice i kazališta u praksi zapravo odvojeni sustavi i kako to nema baš puno smisla.

Kako je ideja bujala
“Ali iz manjka samopouzdanja, zapitale smo se tko će doživjeti nas knjižničarke i kako bismo uopće došle do tih klinaca”, veli Maja. U međuvremenu je prešla raditi u Knjižnicu M2 koja djeluje u mreži Knjižnice Medveščak. Paralelno s njenim dolaskom, u knjižnicu su počeli dolaziti učenici iz IB programa zagrebačkog MIOC-a. Volontiranje im je u kurikulumu pa je dio njih za to odabrao knjižnicu, s namjerom da djeci čitaju priče.

Tamo usput razgovaraju s Majom i koordinatoricom knjižnice, Brankom Bacinger. “Branka im je predlagala da imaju književni klub, a meni su učinilo logičnim – kako je među njima bio i Domagoj, prvak u debati – da imaju književnu debatu”, prepričava Maja. Ideja je pala na plodno tlo i putem je bujala; zašto na učeničku debatu ne pozvati sve škole, gimnazije, strukovne škole, privatne, javne, vjerske, umjetničke…

U siječnju 2024. lansiraju prvi BookBate kada učenici iz gimnazija i strukovnih škola debatiraju o Orfeju i Euridici. Knjižničarke im u kasnijim susretima za čitanje odabiru autorice od Jasne Žmak, preko Milice Vučković do Zorana Ferića i Ivane Sajko. Uoči ovotjednog susreta koji je popratio i Telegram, odabir je pao na roman Ispovijedi japanske autorice Minato.

Počinje debata u knjižnici
Riječ je o djelu koje, kroz prizmu profesorice koja doživi tragediju i njenih učenika, preispituje relacije zločina, kazne i osvete. Debatiraju učenici Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn, Prirodoslovne škole Vladimira Preloga, Upravne škole, Tehničke škole Ruđera Boškovića, učenici IB programa XV. gimnazije, Prve privatne gimnazije, Hotelijersko-turističke škole, Gimnazije Tituša Brezovačkog, Zdravstvenog učilišta te IX. Gimnazije.

Sudac Domagoj u prepunoj dvorani knjižnice u centru Zagreba kratko objašnjava pravila; afirmacijska i negacijska grupa debatirat će o dvije teze, pri čemu je bitno ne upadati u riječ i čekati da sugovornik završi. Prva teza koju postavlja jest o opravdanosti osvete onima koji su prethodno počinili zločin.


Priprema argumenata za raspravu
Dok se grupe kratko konzultiraju oko svoje argumentacije, iz publike sve promatraju brojni profesori iz škola. I oni djeluju zainteresirano i znatiželjno što će u nastavku čuti i vidjeti. Kreće debata. Afirmacija opravdava osvetu, negacija spori mogućnost pojedinca da uzima pravdu u svoje ruke. Za to su – inzistiraju – zadužene institucije.

Pravda (ni)je u temelju
Afirmacija uzvraća; što ako pravosudni sustav i policija zakažu, što ako ne prikupe dovoljno dokaza, što to govori o njihovoj sposobnosti, pitaju. Iz afirmacije uzvraćaju: “Želite reći da bilo tko, nezadovoljan sustavom, smije uzeti pravdu u svoje ruke?”. Afirmacija završno takve postupke opravdava korumpiranošću sustava i teškom situacijom u kojoj se pojedinac nalazi.


Saša Ćetković
Nakon završnih riječi, sudac debate Domagoj uzima dvije-tri minute da presudi. Odlučuje u korist afirmacije pa argumentira svoju odluku. Afirmacija je, kaže, adekvatno ilustrirala okolnosti koje utječu na počiniteljicu zločina iz romana, kao i da u ovom slučaju u temelju zakona i sustava nije bila pravda.

Pravdu su, dodaje, prioritizirale obje skupine, afirmacija kroz glavnu junakinju, a negacija kroz pravosudni i policijski sustav. To je, objašnjava Domagoj, bio logički prioritet. Iz pozicije prosječne osobe, nastavlja, očekuje pravdu u ovom slučaju i kaznu veću od zakonske jer su, zaključuje, zakonske kazne nedovoljne za karmički dug koji su počinitelji stvorili prema glavnoj junakinji.

Utjecaj teškog odrastanja
Uoči druge teze, dosadašnje se grupe mijenjaju, afirmacijska postaje negacijska i obrnuto. Druga teza glasi: “U slučajevima gdje je to moguće ustanoviti, okruženje i teško odrastanje počinitelja teških kaznenih djela trebali bi biti mitigatorni faktori u odlučivanju pravne kazne”. Negacijska skupina zagovara da su svi bez iznimke jednaki pred zakonom i da je teško djetinjstvo relativan pojam.


Tijekom BookBatea, ne upada se u riječ drugima
Saša Ćetković
Afirmacija se ne slaže i tvrdi da takvim ljudima treba pomoći jer oni nisu inherentno zli pa zbog loših životnih okolnosti zaslužuju blažu kaznu. Nakon završnih riječi, sudac ponovno uzima minutu-dvije da donese odluku. U dvorani je žamor, raspravlja se i dalje o tezi. “Ali meni uopće nije smisleno što su oni tvrdili”, čujemo učenice kako u prolasku uživljeno komentiraju.

Što (ni)su objasnili sucu
Domagoj uskoro obznanjuje da je ovaj put presudio u korist negacije. “Afirmacija je argumentirala da je glavna funkcija zatvora rehabilitacija, a negacija da je to zaštita ljudi van zatvora. Afirmacija mi nije objasnila zašto mi treba biti više stalo do zatvorenih ljudi, nego do ljudi na slobodi. Meni kao prosječnoj osobi intuitivno je prioritizirati ljude koji nisu skršili zakon”, objašnjava među ostalim.


Domagoj predstavlja prvu tezu o kojoj će učenici debatirati
Saša Ćetković
Pred njim je potom drugi dio ove književno-debatne večeri. Ovom će prigodom, naime, debatirati i gošće ovotjednog izdanja: donatorice Tihana Mošet i Ana Kušter, knjižničarke Romana Tanković i Tanja Štignjedec Sulić iz Knjižnice Marina Držića, odvjetnica Sanja Porobija, novinarka Ivana Dragičević, dramaturginja Ivana Vuković i profesorica Nataša Govedić.

(Ne)zainteresirani profesori
Jasno nam je na kraju ove debate, u kojoj je troje najboljih učenika-retoričara ovoga puta izborilo karte za kazalište za svoje profesore, da je ideja zagrebačkih knjižničarki uspjela u praksi. “Naša glavna misija je poticanje čitanja. To je u srži svega”, rekla nam je ranije tog poslijepodneva voditeljica Knjižnice Marina Držića Božica Dragaš.


Knjižničarke Maja Rogoz i Božica Dragaš
Saša Ćetković
Uspjele su navesti srednjoškolce da čitaju i mimo lektire, da dolaze i – ne manje bitno – da se vraćaju u knjižnicu. U tom podvigu najveći im je izazov bio doći do zainteresiranih profesora. Maja se prisjeća razgovora s jednom profesoricom. “Gospođa nije do kraja htjela niti saslušati što joj imam reći o projektu, odvratila mi je da njihovi učenici jedva znaju govoriti i da to nije za njih”, prepričava.

Do učenika iz te škole na koncu je uspjela doći, preko jedne druge profesorice. Priključili su se BookBateu i u nekoliko se navrata vraćali. Govore nam i kako se škole, u kompetitivnom duhu, znaju i zakačiti, a posebno su im zanimljive rasprave među gimnazijalcima i strukovnjacima.

Potpun mozaik
“Oni nam dolaze iz škola iz kojih se inače ne bi susretali, oni čak možda imaju i predrasude jedni o drugima, no ovdje imaju priliku razgovarati i družiti se. Taj dijalog je vrijedan, pogotovo na književnom predlošku”, zaključuje gospođa Božica.


DEBATA GKZ-foto sasa cetkovic
Saša Ćetković
Karte za kazalište, koje najbolji retoričari na ovim susretima osvajaju, uvijek su za predstave iz nezavisne kulture. Učenici ih ne mogu dobiti odmah. Uoči predstave, moraju ih osobno podići na blagajni kazališta. Uz kartu, čeka ih i pismo nekog od istaknutih sugrađana. Mozaik škole, knjižnice i kazališta na ovaj način postaje potpun.

Iskrcavamo se s ovog “komadića planeta” gdje su se dogodile uistinu neobične stvari: mladi su dva sata, nakon dana provedenog u školskim obavezama, žustro, argumentirano i pametno raspravljali o jednoj knjizi. Većina njih će se, pod geslom “Misli glasno”, vratiti u knjižnicu na BookBate.