KAMI, gdje si našla film "Čitav jedan život" s engleskim titlovima?
 |
|||
|
|
|||
KAMI, gdje si našla film "Čitav jedan život" s engleskim titlovima?
Joj da, slusala sam neki podcast s njim na Hidden Brain. Nema muskih ucitelja! Katastrofa! Svi odose u STEM! Privucimo muske ucitelje! Hm...kako to da ih nema? Cime bi smo ih mogli privuci? U tim vapajima ispada da su otpali iz nekog misteroznog razloga, a ne sto svi koji god mogu (imaju sppsobmosti i nisu primatni skrbnici obitelji kao sto su ugl zene koje onsa kupe na trzistu rada sto ostane) slijede trag novca koji je u stemu, kakvom healu. Ofc da je u pravu, treba povratak healu i lova u heal. Al evo....ne vidim tog healing Musk/Rimca da nastaje igdje, a i meni su praole malo zvucale smijesne i otkrivanje tople vode. Knjigu cu ziher poslusat jer je to.idealan pitki audio format.Originally Posted by tanja_b
Mislim da u (cro) drustvu ipak primarni razlog nije da bi radje medu nego muskog ucitelja, nego placa za to zanimanje.
X
I to vrijedi za sve, ne samo za muške učitelje.
Douglas Murray, Čudna smrt Europe
Stvarno jako zanimljiva knjiga o imigraciji i sadašnjem stanju Europe. Nažalost nije optimistična, Europa je doslovno odlučila zatrti se, barem ovakva kakva trenutačno jest, kako piše autor, i meni je moram priznati jako uvjeriljiva.
Podsjetila me i na naše rasprave na topicu o imigrantima, daje mnoge odgovore na naša pitanja. Od mene velika preporuka.
Last edited by Angie75; 10.02.2025 at 09:39.
Mislim da sam je pred par godina poslušala i meni je bila uvjerljiva.
Moram to potražiti. Hvala na preporuci.
Inače, tema se pojavljuje ciklično i podsjetila me na knjigu koja me se dojmila prije valjda 40 godina, u doba dok sam još studirala - Gunter Grass: Iz glave rođeni ili zašto Nijemci izumiru https://ezop-antikvarijat.hr/grass-g...lave-rodeni-2/
Već je tada raspravljao o energiji (nuklearke), migrantima i promjenama demografske strukture.
Druga knjiga koja ima takvu temu: Granice i sudbine, Predrag Matvejević (to je staro najmanje desetak godina, ista priča).
Eh.... U ovim starim knjigama ne radi se o tome da možemo izbjeći promjene nego o tome kako da im se najbolje prilagodimo. Moram pročitati Čudnu smrt Europe da vidim je li na istom tragu.
Jocelyne Saucier - Gospodari rudnika
Priča o obitelji rudara s 21 djetetom. Već u startu nevjerojatna premisa ključna je za obiteljsku tajnu koja se raspetljava na proslavi u čast očeve predanosti poslu. Lako se čita, no više mi se svidjelo Pljuštale su ptice od iste autorice. Dodatna preporuka za sve koji žele istražiti kanadsku književnost.
Ottessa Moshfegh - Smrt u njezinim rukama
I u ovom romanu Moshfegh nastavlja sa začudnim ženskim likovima. Gotovo pa roman toka svijesti 72-ogodišnje Veste Gul koja se nakon suprugove smrti seli na drugi kraj zemlje u zabit još veću odakle je stigla. Sve se vrti oko poruke koju nalazi u šumi, o mogućem ubojstvu nekoga po imenu Magda. Vesta postaje istražitelj, ali ne nužno mogućeg zločina, koliko vlastite prošlosti. Teško je voljeti Moshfegh i njezine junakinje, s protekom vremena shvaćam da jako cijenim njen kultni roman Moja godina odmora i opuštanja, ali tad kad sam ga čitala mi nije bio užitak. U ovom zadnjem romanu sam, ako ništa drugo, s veseljem nailazila na tragove hrvatskog porijekla same spisateljice, jer - funfact - majka joj je violinistica iz Zagreba.
Laura Spence-Ash "A onda more" (Stilus, 2024, prevela Andrea Marić)
Među 14 000 djece poslane u Ameriku početkom 2. svjetskog rata i bombardiranja Londona nađe se 11-godišnja djevojčica iz radničke obitelji, koja bude lijepo prihvaćena u dobrostojećoj obitelji. Završetkom rata mora se vratiti kući, gdje ništa više nije isto kao prije. U sljedećih trideset godina ona se snalazi u životu, obnavlja veze s američkom obitelji i na kraju nalazi smirenje i sreću. Karakterizacija likova je važnija od sadržaja. Knjiga se lagano čita, totalni užitak od početka do kraja.
I ja.
Podsjetila me napola na Krvnikov prijelaz Johna Williamsa, a napola na Čitav jedan život, samo u znatno okrutnijim okolnostima američkog Srednjeg zapada.
Ne znam je li netko spomenuo knjigu Kanae Minato: Ispovijedam ...
Riječ je učenicima srednje škole, njihovoj učiteljici i jednom tragičnom događaju koji pokreće lanac nasilnih događanja i razotkrivanja.
Zanimljivo je i ovo što se dešavalo u gradskoj knjižnici, a sudjelovali su učenici zagrebačkih srednjih škola:
https://www.telegram.hr/velike-price...ek-se-vracaju/
Počinje BookBate. Učenici će iduća dva sata u knjižnici, nakon dana provedenog u školskim obavezama, žustro, argumentirano i pametno raspravljati o pročitanoj knjizi. Većina njih će se, pod geslom "Misli glasno", vratiti u knjižnicu na novi BookBate.
Dora Kršul
Dobrodošli u komadić planeta gdje se događaju neobične stvari; gdje učenici čitaju, a da nije lektira, gdje o pročitanom debatiraju i gdje je kritičko mišljenje živi proces. Ovdje se stavovi argumentiraju, a mišljenja suprotstavljaju bez uvreda i mržnje.
Samo središte tog neobičnog komadića planeta, u koji nas je ovim riječima uvela knjižničarka Božica Dragaš, u srijedu u poslijepodnevnim satima smjestilo se u Gradskoj knjižnici kod zagrebačkog Glavnog kolodvora. Petnaest minuta iza 17 sati, tamo će započeti još jedan BookBate, debatni susret srednjoškolaca u knjižnici tijekom kojeg raspravljaju o pročitanom književnom djelu.
Ovoga puta na rasporedu je roman Ispovijedi, japanske autorice Kanae Minato. Uoči debate razgovaramo s gospođom Dragaš, inače voditeljicom Knjižnice Marina Držića, i njenom kolegicom Majom Rogoz iz Knjižnice M2, idejnom začetnicom BookBatea. Srednjoškolci iz deset zagrebačkih škola istovremeno pomalo pristižu. Prijateljski se pozdravljaju s knjižničarkama.
Tinejdžeri u knjižnici
Odmah smo pod dojmom. Jasno nam je da oni ne dolaze prvi put i da se ovome stvarno vesele. Učenici će iduća dva sata u knjižnici, bez mobitela, društvenih mreža i drugih distrakcija, prema debatnim pravilima raspravljati o djelu koje su pročitali. Jedna će grupa biti afirmacijska, druga negacijska, a teze vezane uz roman postavit će svjetski debatni prvak, učenik Domagoj Praljak iz IB programa zagrebačke XV. gimnazije.
Sudac Domagoj objašnjava pravila debate
Domagoj će biti i sudac debate. Ovaj format ovako funkcionira od siječnja prošle godine. Knjižničarka Maja objašnjava nam kako je prije dvije-tri godine, dok je još radila u Knjižnici Marina Držića, s kolegama razmišljala kako dovesti starije tinejdžere u knjižnicu. “Svakom knjižničaru to je najveći izazov”, priča nam kako je sve počelo. Raspravljali su tada i kako su škole, knjižnice i kazališta u praksi zapravo odvojeni sustavi i kako to nema baš puno smisla.
Kako je ideja bujala
“Ali iz manjka samopouzdanja, zapitale smo se tko će doživjeti nas knjižničarke i kako bismo uopće došle do tih klinaca”, veli Maja. U međuvremenu je prešla raditi u Knjižnicu M2 koja djeluje u mreži Knjižnice Medveščak. Paralelno s njenim dolaskom, u knjižnicu su počeli dolaziti učenici iz IB programa zagrebačkog MIOC-a. Volontiranje im je u kurikulumu pa je dio njih za to odabrao knjižnicu, s namjerom da djeci čitaju priče.
Tamo usput razgovaraju s Majom i koordinatoricom knjižnice, Brankom Bacinger. “Branka im je predlagala da imaju književni klub, a meni su učinilo logičnim – kako je među njima bio i Domagoj, prvak u debati – da imaju književnu debatu”, prepričava Maja. Ideja je pala na plodno tlo i putem je bujala; zašto na učeničku debatu ne pozvati sve škole, gimnazije, strukovne škole, privatne, javne, vjerske, umjetničke…
U siječnju 2024. lansiraju prvi BookBate kada učenici iz gimnazija i strukovnih škola debatiraju o Orfeju i Euridici. Knjižničarke im u kasnijim susretima za čitanje odabiru autorice od Jasne Žmak, preko Milice Vučković do Zorana Ferića i Ivane Sajko. Uoči ovotjednog susreta koji je popratio i Telegram, odabir je pao na roman Ispovijedi japanske autorice Minato.
Počinje debata u knjižnici
Riječ je o djelu koje, kroz prizmu profesorice koja doživi tragediju i njenih učenika, preispituje relacije zločina, kazne i osvete. Debatiraju učenici Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn, Prirodoslovne škole Vladimira Preloga, Upravne škole, Tehničke škole Ruđera Boškovića, učenici IB programa XV. gimnazije, Prve privatne gimnazije, Hotelijersko-turističke škole, Gimnazije Tituša Brezovačkog, Zdravstvenog učilišta te IX. Gimnazije.
Sudac Domagoj u prepunoj dvorani knjižnice u centru Zagreba kratko objašnjava pravila; afirmacijska i negacijska grupa debatirat će o dvije teze, pri čemu je bitno ne upadati u riječ i čekati da sugovornik završi. Prva teza koju postavlja jest o opravdanosti osvete onima koji su prethodno počinili zločin.
Priprema argumenata za raspravu
Dok se grupe kratko konzultiraju oko svoje argumentacije, iz publike sve promatraju brojni profesori iz škola. I oni djeluju zainteresirano i znatiželjno što će u nastavku čuti i vidjeti. Kreće debata. Afirmacija opravdava osvetu, negacija spori mogućnost pojedinca da uzima pravdu u svoje ruke. Za to su – inzistiraju – zadužene institucije.
Pravda (ni)je u temelju
Afirmacija uzvraća; što ako pravosudni sustav i policija zakažu, što ako ne prikupe dovoljno dokaza, što to govori o njihovoj sposobnosti, pitaju. Iz afirmacije uzvraćaju: “Želite reći da bilo tko, nezadovoljan sustavom, smije uzeti pravdu u svoje ruke?”. Afirmacija završno takve postupke opravdava korumpiranošću sustava i teškom situacijom u kojoj se pojedinac nalazi.
Saša Ćetković
Nakon završnih riječi, sudac debate Domagoj uzima dvije-tri minute da presudi. Odlučuje u korist afirmacije pa argumentira svoju odluku. Afirmacija je, kaže, adekvatno ilustrirala okolnosti koje utječu na počiniteljicu zločina iz romana, kao i da u ovom slučaju u temelju zakona i sustava nije bila pravda.
Pravdu su, dodaje, prioritizirale obje skupine, afirmacija kroz glavnu junakinju, a negacija kroz pravosudni i policijski sustav. To je, objašnjava Domagoj, bio logički prioritet. Iz pozicije prosječne osobe, nastavlja, očekuje pravdu u ovom slučaju i kaznu veću od zakonske jer su, zaključuje, zakonske kazne nedovoljne za karmički dug koji su počinitelji stvorili prema glavnoj junakinji.
Utjecaj teškog odrastanja
Uoči druge teze, dosadašnje se grupe mijenjaju, afirmacijska postaje negacijska i obrnuto. Druga teza glasi: “U slučajevima gdje je to moguće ustanoviti, okruženje i teško odrastanje počinitelja teških kaznenih djela trebali bi biti mitigatorni faktori u odlučivanju pravne kazne”. Negacijska skupina zagovara da su svi bez iznimke jednaki pred zakonom i da je teško djetinjstvo relativan pojam.
Tijekom BookBatea, ne upada se u riječ drugima
Saša Ćetković
Afirmacija se ne slaže i tvrdi da takvim ljudima treba pomoći jer oni nisu inherentno zli pa zbog loših životnih okolnosti zaslužuju blažu kaznu. Nakon završnih riječi, sudac ponovno uzima minutu-dvije da donese odluku. U dvorani je žamor, raspravlja se i dalje o tezi. “Ali meni uopće nije smisleno što su oni tvrdili”, čujemo učenice kako u prolasku uživljeno komentiraju.
Što (ni)su objasnili sucu
Domagoj uskoro obznanjuje da je ovaj put presudio u korist negacije. “Afirmacija je argumentirala da je glavna funkcija zatvora rehabilitacija, a negacija da je to zaštita ljudi van zatvora. Afirmacija mi nije objasnila zašto mi treba biti više stalo do zatvorenih ljudi, nego do ljudi na slobodi. Meni kao prosječnoj osobi intuitivno je prioritizirati ljude koji nisu skršili zakon”, objašnjava među ostalim.
Domagoj predstavlja prvu tezu o kojoj će učenici debatirati
Saša Ćetković
Pred njim je potom drugi dio ove književno-debatne večeri. Ovom će prigodom, naime, debatirati i gošće ovotjednog izdanja: donatorice Tihana Mošet i Ana Kušter, knjižničarke Romana Tanković i Tanja Štignjedec Sulić iz Knjižnice Marina Držića, odvjetnica Sanja Porobija, novinarka Ivana Dragičević, dramaturginja Ivana Vuković i profesorica Nataša Govedić.
(Ne)zainteresirani profesori
Jasno nam je na kraju ove debate, u kojoj je troje najboljih učenika-retoričara ovoga puta izborilo karte za kazalište za svoje profesore, da je ideja zagrebačkih knjižničarki uspjela u praksi. “Naša glavna misija je poticanje čitanja. To je u srži svega”, rekla nam je ranije tog poslijepodneva voditeljica Knjižnice Marina Držića Božica Dragaš.
Knjižničarke Maja Rogoz i Božica Dragaš
Saša Ćetković
Uspjele su navesti srednjoškolce da čitaju i mimo lektire, da dolaze i – ne manje bitno – da se vraćaju u knjižnicu. U tom podvigu najveći im je izazov bio doći do zainteresiranih profesora. Maja se prisjeća razgovora s jednom profesoricom. “Gospođa nije do kraja htjela niti saslušati što joj imam reći o projektu, odvratila mi je da njihovi učenici jedva znaju govoriti i da to nije za njih”, prepričava.
Do učenika iz te škole na koncu je uspjela doći, preko jedne druge profesorice. Priključili su se BookBateu i u nekoliko se navrata vraćali. Govore nam i kako se škole, u kompetitivnom duhu, znaju i zakačiti, a posebno su im zanimljive rasprave među gimnazijalcima i strukovnjacima.
Potpun mozaik
“Oni nam dolaze iz škola iz kojih se inače ne bi susretali, oni čak možda imaju i predrasude jedni o drugima, no ovdje imaju priliku razgovarati i družiti se. Taj dijalog je vrijedan, pogotovo na književnom predlošku”, zaključuje gospođa Božica.
DEBATA GKZ-foto sasa cetkovic
Saša Ćetković
Karte za kazalište, koje najbolji retoričari na ovim susretima osvajaju, uvijek su za predstave iz nezavisne kulture. Učenici ih ne mogu dobiti odmah. Uoči predstave, moraju ih osobno podići na blagajni kazališta. Uz kartu, čeka ih i pismo nekog od istaknutih sugrađana. Mozaik škole, knjižnice i kazališta na ovaj način postaje potpun.
Iskrcavamo se s ovog “komadića planeta” gdje su se dogodile uistinu neobične stvari: mladi su dva sata, nakon dana provedenog u školskim obavezama, žustro, argumentirano i pametno raspravljali o jednoj knjizi. Većina njih će se, pod geslom “Misli glasno”, vratiti u knjižnicu na BookBate.
Vincenzo Latronico: Savršenstva
Vrlo kratak i vrlo zgodan roman.
Knjiga je nadahnuta roman Stvari G. Pereca iz 1965. u kojoj je pisac nabrajao predmete koje jedan par posjeduje da bi tako ispričao priču o njihovom životu i cijeloj toj generaciji. Slično postupa i Latronico, započinje opisom stana talijanskoj para u Berlinu, ali shvaćamo da ne opisuje sam stan, već fotografije stana na Airbnbu. I dalje, dok priča o njihovom životu, svako malo iznosi kako se taj život odražava na njihovim društvenim mrežama.
Oni su hipsteri, digitalni nomadi, vrijeme je 2010-e, žive u Berlinu, ali ne govore njemački, idu na otvorenja izložbi, a umjetnost ih ne zanima.
Nije pretjerano kritičan prema svojim likovima, ali će sigurno biti i uvrijeđenih jer je opisao generaciju ljude koja su imali priliku istaknuti svoju posebnost, a na kraju e to njihovo izražavanje osobnosti pretvorilo u fasadu, sliku.
Lako se čita, nema se dojam da je knjiga autorov prvijenac.
Danas sam pročitala da je kandidat za međunarodnog Bookera.
Od prošlog javljanja pročitala sam:
Sigurna kuća, Marina Vujčić; već se pisalo o ovoj knjizi ovdje, meni osobno najbolje od svih autoričinih djela koja sam do sad pročitala, preporuka.
Podzemna željeznica, Colson Whitehead; zanimljiv roman o Cori, odbjegloj ropkinji sa plantaže pamuka na jugu SAD-a, koja uz pomoć sustava podzemnih željeznica putuje na sjever kako bi dosegnula slobodu. Iskreno, nisam znala da je ovakav sustav uopće postojao, prvo sam mislila da je to fikcija, no Google me razuvjerio. Itekako je postojao, a organizirali su ga ljudi, bijeli i crni, protivnici ropstva, koji su na ovaj način odbjegle robove prevozili do sjevernih država SAD-a ili Kanade, riskirajući pritom vlastite živote. Preporučam.
Danas sam posudila Lekcije iz kemije autorice Bonnie Garmus, nadam se da je dobra.
I moram istaknuti da sam u dva mjeseca pročitala 6 knjiga, dakle, rušim vlastite rekorde!!! (Sad tu ide neki veseli emoji koji sretno i zadovoljno pleše, a koji će se izgubiti negdje putem jer pišem na mobitelu)
Barbara Kingsolver - Demon Copperhead
Sve ste već napisale o ovom romanu. Ja sam oduševljena, nisam ga iz ruku ispustila. Čitateljska godina je tek počela, ali ovo će sigurno biti u mojih top 3.
Delphine de Vigan - Prema istinitoj priči
Jako dobro napisano, ali nisam toliko uživala kao u njenim prijašnjim djelima. Jer ovo je pod krinkom psihološkog trilera zapravo roman o pisanju, o tome što znači biti pisac, a to me ni najmanje ne zanima.
Evo BBC objavio inspirativni popis knjiga za 2025. https://www.bbc.com/culture/article/...o-read-in-2025
Angie, hvala ti, 2 pitanjca jer je ovo možda serija na kojoj ću popustit od negledanja sezona (ne mogu to, sezone su mi tlaka): Je li nakon 4. epizode točka ili su tri točkice... u smislu jel s otvorenim krajem pa nastavci ili su 4 epizode zaokružena epizoda s točkom? Je li za gledanje s djecom adolescnetima ili bez?
Krivi topic, hvala na preporuci, vidim da je i nova Chimamanda tu.
Ja je pročitala
Ali nisi pisala o njoj, ili sam propustila! Kakva je?
Nisam pisala, tek sam završila. Dobra je, samo meni manje dobra od drugih njenih romana. Pisat ću detaljnije
LEKCIJE IZ KEMIJE; Bonnie Garmus- simpatično, duhovito djelo o borbi žene, majke i znanstvenice/ kemičarke Elizabeth Zott za ravnopravnost 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća u SAD-u. Neopterećujuće i opuštajuće. Baš mi je nekako pasala ta knjiga, svidio mi se lik Elizabeth, preporučam.
Napokon sam uspjela u knjižnici posuditi SVJEŽU VODU ZA CVIJEĆE Valerie Perrin. Pročitala sam četvrtinu i baš mi se sviđa. Uživam čitajući, žalim jedino što nemam više vremena za čitanje tijekom tjedna.
Zašto se ne javljate i ne pišete?? Baš mi falite. Ujutro kad dođem na posao, kratko škicnem na forum i svaki put se razočaram kad vidim da opet nitko nije ništa napisao. Baš šteta!!
Evo nekih mojih u zadnje vrijeme
Mona Awad - Bunny
Neobična knjiga, ali bar pamtljiva. To je nekakav dark academia horor, u kojem pratimo djevojku iz siromašne obitelji koja je dobila stipendiju za nekakav posh dvogodišnji studij kreativnog pisanja. Tu upadne u nekakav kult, i onda se događaju zbilja lude stvari. Jako mi se svidio stil pisanja, ali me nervirao taj karikaturalni prikaz šminkerica i alternativki kao iz teen filmova s kraja devedesetih. Knjiga je na engleskom, nije prevedena na hrvatski.
Solvej Balle - O volumenu vremena 1
Na popisu za međunarodni booker prize ove godine. Ne sjećam se da smo je spominjali na temi. Radi se o ženi koja zaglavi u "groundhog day" scenariju da stalno proživljava isti dan, pokušavajući pronaći razlog i izlaz iz situacije. Knjiga je jako meditativna i spora, pratimo je kako se bori, prepušta, prilagođava... čeka me drugi dio, a malo me ubilo u pojam kad sam vidjela da ih je napisano čak 7, mislim da su dva moj limit
Kristian Kracht - Eurotrash
Još jedan Booker nominirani... bogati Švicarac i njegova još bogatija luda stara mama putuju, prisjećaju se raznih situacija iz svoje prošlosti i obitelji, i pokušavaju biti malo manje loši ljudi. Ne znam što mi je bilo s ovom knjigom, po svemu bi mi se trebala baš svidjeti, ali nekako mi je bila baš smor, jedva sam je dovršila. Ali ima odlične ocjene i kratka je, tako da ne obazirite se na to..
Još ću spomenit
Kim JoYoung, rođena 1982. Autorice Cho Nam-joo
Prati život jedne Korejke i kroz njenu priču isprepliće statističke podatke o uvjetima života korejskih žena zadnjih 50ak godina, pokazujući efekte prepoznate i neprepoznate rodne diskriminacije na svakodnevni život žena. Neke su stvari kulturno specifične, ali više njih je univerzalno
Alena Mornštajnova - Hana
Vjerojatno ste pisali o njoj ranije, divna knjiga. Fascinantno mi je da se još uvijek može pisati o holokaustu neku drugu, neispričanu priču. Bila mi je jako dirljiva, kad sam je dovršila, grlila sam mačka 20 minuta da dođem sebi
Olga Tokarczuk - Empuzij
Meni najdraža Tokarczuk dosad, plug mi je bio tako tako, Bjeguni su mi se zgadili na početku i nisam imala volje je čitat
Sally Rooney - Intermezzo
Knjiga prati dva brata nakon gubitka oca, propituje teme gubitka, različite nekonvencionalne ljubavne odnose, a likovi priiiičaju i pričaju i pričaju... toga bude na trenutke previše, ali sve skupa mi je bila dosta dobra knjiga, puno bolja od Normal people
Ja je slušam na aplikaciji, Chimamanda sama čita dio i šapuće mi u uho. Meni je odlična, to su te ženske priče koje mene zanimaju i podsjetila sam se zašto je toliko volim.
Odslusala Dream Count od Chimamande, pred kraj i sam kraj mi je malo losiji dio, al svejedno cisti gust i preporucam.
Jenette McCurdy - Drago mi je da je Mama mrtva
Autobiografska ispovijest dječje glumačke zvijezde. Majčinsko zlostavljanje zamotano, kao to često bude, u ljubav i brigu, ovdje doseže neslućene razmjere kontrole vlastitog djeteta. Od brojanja kalorija prije ulaska u pubertet (naravno da Jenette danas pati od poremećaja prehrane), tuširanja sve do 16.godine (!!!), stalnog isticanja da će prava tv ili filmska uloga financijski spasiti cijelu obitelj. Gnjusno. Tek nakon smrti majke i psihoterapije, autorica dolazi u priliku shvatiti pogubne razmjere ovog ponašanja. Nije ovo djelo velike literarne vrijednosti, vidi se da je glavni motiv terapeutski, ali je dobar uvid kako dolazi do sindroma propasti dječje holivudske zvijezde.
Lucija Tunković - Pupčana vrpca
Posve slučajno, i ovaj roman govori o bolesnom odnosu s majkom, motiv pisanja mi se takoder čini vrlo terapeutski. No, glavna junakinja nije iz Hollywooda, rođena je u Sisku početkom 90.-ih u vrlo disfunkcionalnoj obitelji. U gustom toku svijesti autorica skače s teme na temu, s razdoblja na razdoblje i ponekad mi je bilo vrlo teško pratiti je. Upoznajemo obitelji majke i oca, kao uzroke mogućih transgeneracijskih trauma i razloge zašto se sve prelama na budućoj djeci, dok netko ne prekine začarani krug, bilo nebivanjem roditeljem, bilo upornim radom na sebi i procesuiranjem nezdrave ljubavi. Zanimljivo mi je bilo čitati o odrastanju 90.-ih i ranih 2000.-ih, s te strane roman je dobra coming of age priča i prikaz tzv.girlhooda. Ipak, nekoherentnost i nemogućnost povezivanja s junakinjom spriječile su me da doista uživam u ovom romanu.
Pročitala i ja, potpisujem, između ostalog lijepo prikazuje prazninu života koji virtualno gledano izgleda kao život vrijedan zavisti.
Chimamanda Ngozi Adichie: Dream Count
Već sam napisala da mi se manje sviđa od njenih drugih romana, ali to ne znači da mi se ne sviđa. Uživala sam u čitanju i veselila se svaki put kad sam mogla čitati. Bilo mi je malo previše: da se mene pita, bila bi jedna pripovjedačica manje ili barem jedan pripovjedani problem manje. Nekako kao da fali povezanosti među svim dijelovima - iako na razini priče jesu povezane, ono zašto o njima govori, preraznoliko je. Nešto je javni, nešto intimni problem i, eto, čini mi se da bi upalilo ono manje je više, da je primijenjeno. Neće me nimalo začuditi ako se drugim čitačima potpuno svidi i ništa im ne bude smetalo.
Last edited by Jurana; 01.04.2025 at 09:19.
Valerie Perrin; SVJEŽA VODA ZA CVIJEĆE
Koja divna knjiga!!! Divna!!!
Na stranu poetičan stil pisanja i način na koji autorica postupno izgrađuje likove i radnju, ono što je mene najviše oduševilo je atmosfera koju je autorica uspjela stvoriti u svome romanu, blagost i dostojanstvenost kojom odišu likovi Violette i Sashe, njihova posvećenost svome pozivu, ma evo, baš sam uživala u knjizi i prvi put u životu zapisivala citate koji su me dirnuli.
Jonathan Littell - Dobrostive
Da se izrazim u tonu same knjige - ovaj roman je čisti proljev, a ja sam izgubila dobra 2 tjedna pokušavajući shvatiti gdje to sve ide. Nakon 1000 stranica, odgovor je baš nigdje. Ovo je obično pretenciozno egzibicionističko, kvaziintelektualizirano govno.
Oprostite na izričaju, iznerviralo me.
Kontekst ostavljam na ovom linku:
https://www.tportal.hr/kultura/clana...itaju-20241022
Last edited by chesil; 15.04.2025 at 18:35.
ne bi se nikad reklo
Joj, što me nasmija
Neki autori meni nikako ne sjedaju - npr. Sally Rooney, ona A. Roy koju većina voli i uf što mi nije sjela, otprilike bih isto mogla napisati.... ona autorica Pijanistice, Austrijanka, Elfride Jelinek (ona neka knjiga o požudi, mislim Lust na eng.). I Nobelovca Ishiguroa nisam shvatila, onaj roman toka svijesti za koji je dobio nagradu, dok pak Knausgaardov tok svijesti mi sjeda. I ako je radnja u pastoralama, ne gradovima, lakše ću sve probavit... tipa zima, neki arktički uvjeti, a ja u toplome prevrćem stranice.
Last edited by ina33; 15.04.2025 at 22:16.
Ili ona Ne zaboravi na mamu... to mi je bilo ??? Nije mi se zgadila, ali (meni) dosadnjikavo... Elfride mi je najbliže tom osjećaju da mi je na crvenoj listi.
Last edited by ina33; 15.04.2025 at 22:18.
Ovo je potpuno izvan kategorija poput dosadno, nezanimljivo. Ovo je tzv.gore literatura, s eksplicitnim opisima svih mogućih tjelesnih izlučevina, ozljeda, mučenja, seksualnih devijacija.
A onda je tu tzv. Forrest Gump moment (kradem ovu odličnu aluziju s jedne od recenzija na Goodreadsu). Junak knjige je bio svugdje u 2.svjetskom ratu, i vidio sve i svakoga. Bio je u svakom logoru, pri svakom masakru.
A tek činovi i odjeli SS-a i vojske... Spominjanje 10 puta na svakoj stranici puta 900. Ima kazalo na kraju romana, ali to jednostavno nema smisla.
a ja ga stavila na popis za čitanje
mičem
meni je "Molim te, pazi na mamu" bila baš odlična
em prvi put čitam korejsku autoricu, em uranjam u jedan drugi svijet, civilizaciju, kulturu i njihove obiteljske odnose. Drugačije, a opet svuda isto. Ganula me.
uf mrzim ta gomilanja i pretjerivanja, kod mene isto uvijek izazovu suprotnu reakciju. ja sam više za basic, less is more i te opcije.
chesil, hvala ti na ovoj iskrenoj recenziji!
Ta mi je knjiga već bila u ruci nekidan u knjižnici
Odbilo me jedino to što sam vidjela da ima preko 1000 stranica, a to bi mi bilo too much, s obzirom da sam nedavno pročitala Max, Mischa & ofenziva Tet (od gotovo 1000 stranica), u kojoj sam doista istinski uživala.
Pa sam tako "Dobrostive" ostavila za neki drugi put. Ako ga ikad bude...
Ja vec znam da neke knjige koje druge ganu meni budu prepateticne. Ja dijelim citalacku ekipu na Hesse people (nisam ta, Sidharta, Mali princr itd) i Th. Mann people (ta sam, tu bi mi spadao Knausgaard npr). To je vrlo simplicisticka podjela, a ja nisam nikakav poznavatelj knjizevnosti ala tanjab il nekakvi krtiticari, to je rubrika like-dislike, osobna i bez ikakve ozbiljne tezine. Plus teme koje mi pasu, a zivot je prekratak da se mucim a necim sto me ne zanima (kulturna scena gradova, glazbena scena bilo rok bilp klasika, intertekstualno "piljenje" i razvoj znanosti - jok), surove otocne pastorale daj vamo, "oprastam" im i patetiku ako ima krava i cvjetica i oluja na moru...
Last edited by ina33; 17.04.2025 at 11:35.
Barbara Kingsolver - Demon Copperhead
Jurana i Tanja su sve napisale. Slomila mi je srce nekoliko puta. Predivna, velika preporuka.
Podsjetila me i na razgovor prije par godina s jednim Amerikancem, koji mi je rekao da je Amerika davno izgubila rat s drogama i da je bar 30% ljudi koje vidimo oko sebe (sjedili smo u avionu) pod utjecajem neke od njih. Tad me to začudilo, ali sad mi je potpuno jasno da je tako možda je postotak u međuvremenu i narastao.
Izvrstan intervju s Krunom Lokotarom
obožavam čitati pametne ljude!
uzeh sun tzu umijeće ratovanja, msm da ću to danas počet čituckat
https://www.tportal.hr/kultura/clana...adana-20250423
Slabi smo u čitanju.
Slušala sam jutros na radiju u autu razgovor o tome i jedna je misao bila: kada idete ulicom i vidite lijepo i skupo uređenu ženu oko 40.godine, vjerojatnost da ona čita i kupuje knjige je najveća u odnosu na sve druge
Malu su me i nasmijali, ali istinito je.
Zašto? Ne shvaćam poveznicu.
https://www.monitor.hr/zene-cesce-ci...remene-romane/
Emisija je išla jucer ujutro oko 9 na RadioRijeka. Možeš poslusati, pa ćeš čuti zasto.
Pročitala sam Tell me everything od Elizabeth Strout
Za sve koje nju volite, volit ćete i ovu knjigu. Na trenutke sam dobila dojam i da je oproštajna od dosad stvorenih svjetova, jer osim Olive, Lucy i svih likova iz Burgess boys, tu su i Amy i Isabelle (možda malo i nasilu ugurane)
Znalo mi je biti i previše uzdisaja "oh Jim", "oh Olive", ali slatko mi je kako autorica s ljubavlju prilazi svojim nesavršenim likovima. I to kako dodaje ljepotu i dubinu tužnim i običnim životnim sudbinama, nisam baš od gurua ili duhovnih vođa, ali da jesam, moj guru bila bi Elizabeth Strout.
Na sličnom tragu je i Kaveh Akbar Martyr, iako u potpuno drugom kontekstu. Pričana iz perspektive mladića iranskog porijekla, svježe izašlog iz alkoholizma i ovisnosti, koji nosi teret teških sudbina svojih roditelja i svoje zemlje. Autor je inače pjesnik, i to se baš osjeti, udara malo na desnu polutku mozga, recimo to tako, pa tko voli.. meni je bila baš lijepa
Sarah Winman; Kad je bog bio zec
-Prosječan obiteljski roman, bez osobite literarne vrijednosti, ne bih preporučila
Ante Tomić; Čudo u poskokovoj dragi
-Duhovito, vrckavo, za opustit dušu i tijelo, preporuka (iako pretpostavljam da su svi na forumu već pročitali)
Barbara Kingsolver; Demon Copperhead
-Počela čitati i odustala nakon 10 stranica, jednostavno mi nije odgovarao način na koji je roman pisan, rječnik i formulacija rečenica nisu me ni na koji način privlačili da nastavim s čitanjem, a sadržaj me jako podsjetio na Shuggieja. Možda sam potpuno u krivu, moguće da bih promijenila mišljenje da sam ustrajala, jednostavno mi nije sjela.
neeee, vrati seeeee, i meni je na početku baš bilo sve čudno i skoro sam odustala ali srećom nisam, navikneš se i zavoliš stil, a knjiga je stvarno dobra!
Istina, ne čita se lako ja sam je čitala 8 tjedana, a inače čitam knjigu tjedno. Ali isplati se
Posting Permissions
Reply With Quote
