Što čitate 4.

[Angie75]

Vincenzo Latronico: Savršenstva

Vrlo kratak i vrlo zgodan roman.

Knjiga je nadahnuta roman Stvari G. Pereca iz 1965. u kojoj je pisac nabrajao predmete koje jedan par posjeduje da bi tako ispričao priču o njihovom životu i cijeloj toj generaciji. Slično postupa i Latronico, započinje opisom stana talijanskoj para u Berlinu, ali shvaćamo da ne opisuje sam stan, već fotografije stana na Airbnbu. I dalje, dok priča o njihovom životu, svako malo iznosi kako se taj život odražava na njihovim društvenim mrežama.
Oni su hipsteri, digitalni nomadi, vrijeme je 2010-e, žive u Berlinu, ali ne govore njemački, idu na otvorenja izložbi, a umjetnost ih ne zanima.

Nije pretjerano kritičan prema svojim likovima, ali će sigurno biti i uvrijeđenih jer je opisao generaciju ljude koja su imali priliku istaknuti svoju posebnost, a na kraju e to njihovo izražavanje osobnosti pretvorilo u fasadu, sliku.

Lako se čita, nema se dojam da je knjiga autorov prvijenac.

Danas sam pročitala da je kandidat za međunarodnog Bookera.

Pročitala i ja, potpisujem, između ostalog lijepo prikazuje prazninu života koji virtualno gledano izgleda kao život vrijedan zavisti.

[Jurana]

Chimamanda Ngozi Adichie: Dream Count

Već sam napisala da mi se manje sviđa od njenih drugih romana, ali to ne znači da mi se ne sviđa. Uživala sam u čitanju i veselila se svaki put kad sam mogla čitati. Bilo mi je malo previše: da se mene pita, bila bi jedna pripovjedačica manje ili barem jedan pripovjedani problem manje. Nekako kao da fali povezanosti među svim dijelovima - iako na razini priče jesu povezane, ono zašto o njima govori, preraznoliko je. Nešto je javni, nešto intimni problem i, eto, čini mi se da bi upalilo ono manje je više, da je primijenjeno. Neće me nimalo začuditi ako se drugim čitačima potpuno svidi i ništa im ne bude smetalo.