Ja upravo čitam 8. nastavak, negdje na 60 posto sam.
 |
|||
|
|
|||
Ja upravo čitam 8. nastavak, negdje na 60 posto sam.
ima na hrvatskom?Jurana prvotno napisa
u knjižnicama
Nije još preveden, tek je izašao na engleskom
Ljeto mi je, slučajno, prošlo u čitanju romana o zločinima koje su počinila djeca.
Eliza Clark - Pokora
Vrlo mučan roman o ubojstvu britanske tinejdžerice kojeg su počinile 3 djevojke. Autorica ima zanimljiv pristup, roman je zapravo osmišljen kao true crime knjiga koju piše sredovječni novinar koji pokušava jahati na valu popularnosti true crime podcasta. Clark ubada duh vremena, pola stvari o kojima piše, prvenstveno društvene mreže i zabačeni zakuci interneta, su mi tek rubno poznate. S te strane vrlo informativno i poučno, ali za mene predepresivno.
Drugi roman je Djevojke Emme Cline. Fiktivna priča inspirirana ubojstvima koje je počinio kult Charlesa Mansona. Malo lakše je bilo čitati jer zločin nije središnji dio knjige, već djevojaštvo i uvlačenje u kult usred Kalifornije. Ok, ali ništa više od toga.
Ja sam posudila Pokoru, i onda išla pročitat o čemu je i zaključila da nemam živaca, vratila je nepročitanu
Čitala sam malo sa Booker longlist
Ledia Xhoga Misinterpretation - roman o Albanki u New Yorku koja radi kao prevoditeljica, pri čemu se često zapetlja radeći beskonačne usluge svojim Albancima, što njen muž Amerikanac sve teže podnosi. Iako su neki događaji u romanu malo nelogični ili čudni, nekako mi to nije smetalo, doživjela sam ga pomalo kao san - događaji nemaju uvijek smisla, ali bitan je osjećaj
Claire Adam Love forms - prati ženu iz Trinidada i Tobaga koja je zatrudnila sa 16 godina, kojom prilikom ju je obitelj odvela u nekakav samostan u Argentini gdje je rodila dijete i dala ga na posvajanje. Ostatak života pokušava saznati što se dogodilo s djetetom i gdje je uopće bio taj samostan. Jako je lijepo napisana, po stilu me podsjetila na Elizabet Strout.
Jedna starija, možda ste je spominjali jer vidim da je dobila i nagradu VBZ za roman godine 2018. - Marina Šur Puhlovski Divljakuša. Antiljubavni roman je najbolji opis. Iako je dosta čemerna i teška, baš mi je bila izvrsna. Planiram uzet i nastavak - Adam, pri čemu se samo nadam da je naša junakinja u međuvremenu intelektualno i emotivno sazrila.
Čitam trenutno jednu još stariju, na preporuku prijateljice - Javier Marias Srce tako bijelo. Bavi se (među ostalim) temom obiteljskih tajni, ali ono što je najveća vrlina je stil pisanja. Na trenutke me podsjeća na Jaume Cabrea i njegovu Ispovijedam. Svakako preporučam!
Kod nas je sljedeći tjedan Mediteranski sajam knjiga i planiram se zaletit, ali ne mogu se ovaj čas sjetit nekih koje bi vrijedilo kupit. Uglavnom sam na relaciji knjižnica-kindle i neke koje još imam doma ili kod mame nepročitane. Ako imate nekih prijedloga za novije naslove koje mislite da vrijedi imat doma - slušam
Zanimljivo, meni je obrnuto - Djevojke su mi bile premučne, a Pokora lakša za čitanje.
Hvala Jurana!
Preporučam knjigu Lea Ypi „Slobodna – odrastanje na kraju povijesti“ .
Lagana, duhovita ali i instruktivna.
Autobiografski roman albansko-britanske spisateljice o životu u Albaniji od smrti Envera Hodže koja ju je zadesila u vrtiću, pa do mature u turbulentnim vremena političkih nereda i građanskog rata 90-ih.
Spisateljica potječe iz nekad bogate i vrhunski obrazovane obitelji iz vladajućeg sloja, koja je sve izgubila u ratu. Dječjim očima vidi surovu stvarnost ali i dobrosusjedske odnose i snalaženje u redovima za hranu. Poneki detalji nas mogu podsjetiti na Jugoslaviju. Tek nakon rušenja komunističkog režima saznaje mnoge tajne o svojoj obitelji.
Danas je ona nakon studija i doktorata u Italiji profesorica na fakultetu u Londonu.
Litanje kupusa završila jutros, nisam spreman sad za nešto drugo...
Prvorođeni ju je progutao u dva dana, teško je opisati njegovu potresenost i oduševljenost istovemeno.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom