Drago Hedl; Matija
Prije nekoliko godina je djevojka koju znam primljena na MIT.
Pomislila sam tada kako je to divno i kako su joj roditelji sigurno sretni i ponosni jer- nije li to vrhunac kojeg mladi čovjek može postići u svom akademskom životu?
Nekako su mi se u to vrijeme takve misli vrzmale glavom. Iako svijesna da je na MIT-u ili Ivy League sveučilištima kompetitivnost velika, čini mi se da sam ipak razmišljala preružičasto, a ova knjiga mi je potvrda.
Rad od 8 do 20 h svakog dana, ponekad i nedjeljom, znanstvenici koji spavaju u labosima kako im netko ne bi ukrao radove, strašan svakodnevni pritisak, sustav je to koji melje sve pred sobom. Danas, kad moja djeca upisuju fakultete, ne bi mi ni palo na pamet savjetovati im da se upišu na neki od takvih fakulteta.
Ova knjiga je mene osvijestila u nekim mojim razmišljanjima i zato mi je drago da sam ju pročitala.
Dobila sam dojam da je Matija doista bio jedan krasan čovjek, način na koji ga opisuje njegov otac te poruke koje su napisali njegovi prijatelji i kolege nakon što je počinio suicid, govore o jednoj velikoj dobrici, žao mi je što takav čovjek više nije s nama.
Ništa više ne želim komentirati, svatko će donijeti svoje mišljenje, no da knjiga ostavlja jak dojam i dugo još razmišljate o njoj, to svakako.