Ja upravo čitam 8. nastavak, negdje na 60 posto sam.
 |
|||
|
|
|||
Ja upravo čitam 8. nastavak, negdje na 60 posto sam.
ima na hrvatskom?Jurana prvotno napisa
u knjižnicama
Nije još preveden, tek je izašao na engleskom
Ljeto mi je, slučajno, prošlo u čitanju romana o zločinima koje su počinila djeca.
Eliza Clark - Pokora
Vrlo mučan roman o ubojstvu britanske tinejdžerice kojeg su počinile 3 djevojke. Autorica ima zanimljiv pristup, roman je zapravo osmišljen kao true crime knjiga koju piše sredovječni novinar koji pokušava jahati na valu popularnosti true crime podcasta. Clark ubada duh vremena, pola stvari o kojima piše, prvenstveno društvene mreže i zabačeni zakuci interneta, su mi tek rubno poznate. S te strane vrlo informativno i poučno, ali za mene predepresivno.
Drugi roman je Djevojke Emme Cline. Fiktivna priča inspirirana ubojstvima koje je počinio kult Charlesa Mansona. Malo lakše je bilo čitati jer zločin nije središnji dio knjige, već djevojaštvo i uvlačenje u kult usred Kalifornije. Ok, ali ništa više od toga.
Ja sam posudila Pokoru, i onda išla pročitat o čemu je i zaključila da nemam živaca, vratila je nepročitanu
Čitala sam malo sa Booker longlist
Ledia Xhoga Misinterpretation - roman o Albanki u New Yorku koja radi kao prevoditeljica, pri čemu se često zapetlja radeći beskonačne usluge svojim Albancima, što njen muž Amerikanac sve teže podnosi. Iako su neki događaji u romanu malo nelogični ili čudni, nekako mi to nije smetalo, doživjela sam ga pomalo kao san - događaji nemaju uvijek smisla, ali bitan je osjećaj
Claire Adam Love forms - prati ženu iz Trinidada i Tobaga koja je zatrudnila sa 16 godina, kojom prilikom ju je obitelj odvela u nekakav samostan u Argentini gdje je rodila dijete i dala ga na posvajanje. Ostatak života pokušava saznati što se dogodilo s djetetom i gdje je uopće bio taj samostan. Jako je lijepo napisana, po stilu me podsjetila na Elizabet Strout.
Jedna starija, možda ste je spominjali jer vidim da je dobila i nagradu VBZ za roman godine 2018. - Marina Šur Puhlovski Divljakuša. Antiljubavni roman je najbolji opis. Iako je dosta čemerna i teška, baš mi je bila izvrsna. Planiram uzet i nastavak - Adam, pri čemu se samo nadam da je naša junakinja u međuvremenu intelektualno i emotivno sazrila.
Čitam trenutno jednu još stariju, na preporuku prijateljice - Javier Marias Srce tako bijelo. Bavi se (među ostalim) temom obiteljskih tajni, ali ono što je najveća vrlina je stil pisanja. Na trenutke me podsjeća na Jaume Cabrea i njegovu Ispovijedam. Svakako preporučam!
Kod nas je sljedeći tjedan Mediteranski sajam knjiga i planiram se zaletit, ali ne mogu se ovaj čas sjetit nekih koje bi vrijedilo kupit. Uglavnom sam na relaciji knjižnica-kindle i neke koje još imam doma ili kod mame nepročitane. Ako imate nekih prijedloga za novije naslove koje mislite da vrijedi imat doma - slušam
Zanimljivo, meni je obrnuto - Djevojke su mi bile premučne, a Pokora lakša za čitanje.
Hvala Jurana!
Preporučam knjigu Lea Ypi „Slobodna – odrastanje na kraju povijesti“ .
Lagana, duhovita ali i instruktivna.
Autobiografski roman albansko-britanske spisateljice o životu u Albaniji od smrti Envera Hodže koja ju je zadesila u vrtiću, pa do mature u turbulentnim vremena političkih nereda i građanskog rata 90-ih.
Spisateljica potječe iz nekad bogate i vrhunski obrazovane obitelji iz vladajućeg sloja, koja je sve izgubila u ratu. Dječjim očima vidi surovu stvarnost ali i dobrosusjedske odnose i snalaženje u redovima za hranu. Poneki detalji nas mogu podsjetiti na Jugoslaviju. Tek nakon rušenja komunističkog režima saznaje mnoge tajne o svojoj obitelji.
Danas je ona nakon studija i doktorata u Italiji profesorica na fakultetu u Londonu.
Litanje kupusa završila jutros, nisam spreman sad za nešto drugo...
Prvorođeni ju je progutao u dva dana, teško je opisati njegovu potresenost i oduševljenost istovemeno.
Moje lijevo stopalo, Christy Brown,
autobiografski roman osobe rođene s cerebralnom paralizom u vrijeme kad su fizikalna terapija i sl. bile tek u povojima. Jedino što Christy može pomaknuti je lijevo stopalo kojim crta i piše, uz najveću potporu svoje majke. Dirljivo.
Oni koje nitko ne posjećuje, Valerie Perrin, još jedan izvrstan roman ove autorice, meni za nijansu lošiji od Svježe vode za cvijeće, ali svejedno izvrstan.
Velika preporuka!!
Sally Rooney - Intermezzo
Pročitala sam dosad sve Rooneyine romane, i iako su mi bili skroz ok, nijedan nije bio wow na prvu, ili da mi je stalno dolazio u misli dugo nakon što bih ga pročitala (poput Moje godine opuštanja Moshfegh).
Intermezzo mi je na početku čak išao na živce, te ultrakratke rečenice su mi ometale ritam čitanja, kao neko štucanje. No, roman osvaja pomalo, i na kraju je vrlo vrlo emotivan. Likovi su mi bili uvjerljivi, i nijedan nije bio u pravu ili u krivu. Mislila sam da knjigu neću ni dovršiti, a na kraju je preporučujem.
Uglavnom, priča o 2 brata između kojih je 10 godina razlike. Jedan je ostvareni odvjetnik, ali pati jer ne može biti sa studentskom ljubavi. Održava strastvenu vezu sa studenticom kojoj financira troškove života. Drugi brat je tek završio studij, šahist, pomalo autistično nesnalažljiv u socijalnim odnosima. Upušta se u vezu s 15-ak godina starijom ženom što narušava ionako narušen odnos među braćom.
Drago mi je da se tema malo probudila, hvala svima koji napišu makar i redak o onome što su pročitali
Evo preporuka i od mene: Gabrijela Rukelj Kraskovic: U kuci i u vrtu bilo je mnogo cvijeca
Mene je knjiga odusevila.
Meni je isto bila draga Intermezzo, iako sam, dok sam je čitala često mislila kako se ne mogu odlučit jel mi super ili užasna. Neke stvari su mi bile čudne, neke rečenice kod likova više su mi za psihoterapijske seanse nego razgovore u krevetu. Al opet na kraju su mi zavukli pod kožu.
Moja zadnja pročitana je Maria Reva - Endling. Autorica je Ukrajinka, a roman se vrti oko matchmaking agencije koja spaja neženje sa zapada s ukrajinskim djevojkama. U agenciji rade Yeva, znanstvenica koja spašava puževe na rubu izumiranja, i radom u agenciji financira svoj (prilično uzaludan) laboratorij; I Nastja, 18 godišnjakinja koja se tu priključila u inat majci, feminističkoj aktivistkinji u stilu Pussy riots. Njih dvije skuju jedan sulud plan, koji postane još više sulud jer tu noć počinje rat u cijeloj Ukrajini.
Roman je baš zanimljiv, malo meta, malo napet, malo dramatičan, jako duhovit. Bila je na široj listi za Booker, nije prošla na užu, al po meni zaista vrijedna pažnje, nadam se da će dobit i hrvatski prijevod
Joj, hvala! Jako zanimljivo zvuči!
Rasuti umovi Gabor Mate
preporučujem, žao mi je što mi je tek sad dopala u ruke
Cormoran Strike - Vodeni grob
Drago Hedl; Matija
Prije nekoliko godina je djevojka koju znam primljena na MIT.
Pomislila sam tada kako je to divno i kako su joj roditelji sigurno sretni i ponosni jer- nije li to vrhunac kojeg mladi čovjek može postići u svom akademskom životu?
Nekako su mi se u to vrijeme takve misli vrzmale glavom. Iako svijesna da je na MIT-u ili Ivy League sveučilištima kompetitivnost velika, čini mi se da sam ipak razmišljala preružičasto, a ova knjiga mi je potvrda.
Rad od 8 do 20 h svakog dana, ponekad i nedjeljom, znanstvenici koji spavaju u labosima kako im netko ne bi ukrao radove, strašan svakodnevni pritisak, sustav je to koji melje sve pred sobom. Danas, kad moja djeca upisuju fakultete, ne bi mi ni palo na pamet savjetovati im da se upišu na neki od takvih fakulteta.
Ova knjiga je mene osvijestila u nekim mojim razmišljanjima i zato mi je drago da sam ju pročitala.
Dobila sam dojam da je Matija doista bio jedan krasan čovjek, način na koji ga opisuje njegov otac te poruke koje su napisali njegovi prijatelji i kolege nakon što je počinio suicid, govore o jednoj velikoj dobrici, žao mi je što takav čovjek više nije s nama.
Ništa više ne želim komentirati, svatko će donijeti svoje mišljenje, no da knjiga ostavlja jak dojam i dugo još razmišljate o njoj, to svakako.
Znas da cu je posuditi.
Imaju je u knjiznicama?
Kakva tuga majko mila...slusala sam njegove intervjue i kad je pricao o sinu.
Prestrasno...ne daj Boze nikome...
Lili, ja ću ti je posuditi nakon što je pročita moja mama, a to bude brzo..
Joj bas ti hvala punoo
Colson Whitehead - Podzemna željeznica
Robovi na američkim plantažama mogli su pobjeći samo ako su bili izuzetno odvažni. Čak i kad bi uspjeli, cijeli život bi strahovali od lovaca na odbjegle robove koji bi ih vraćali vlasnicima. U svemu tome, postojala je mreža pomagača u sustavu improvizirane podzemne željeznice koja bi vodila stotinama kilometara do slobode. Nisam znala da je to postojalo, impresivno.
Valerie Perrin - Svježa voda za cvijeće
KAMI me podsjetila da postoji ovaj roman, rekoh, ajde da ga napokon pročitam. Prva polovica romana kao da čitam filmsku Amelie u romansiranom izdanju, a onda, meni posve neočekivano, u drugoj polovici krene krimić. Iako se lako čita, dosta toga mi je nategnuto, neki likovi baš neuvjerljivi. Inače, roman je esencija francuštine (nemam precizniju riječ, hehe), koliko samo spomena francuskih filmova, glumaca, pjevača, sela... Ovo sam trebala čitati ljeti, idealno štivo za plažu.
Otessa Moshfegh: Eileen
Glavni i naslovni lik istovremeno žališ i prezireš, a nekako je sve čemerno i pusto, ali je svejedno zanimljivo čitanje. Ja sam je uzela jer sam vidjela da dolazi film na Netflix pa sam htjela knjigu prvo. To je moj gušt - gledati filmove snimljene po knjigama iako onda stalno kukam kako film nije dobro prenio neke detalje.
Od kandidata za Bookera, pročitala sam Flesh, Audition i The Land in Winter i posljednja mi se najviše svidjela. Svima je zajednički suhoparan stil, rezervirani pripovjedači, sve je nešto pomalo bljedunjavo. Jako se veselim čitanju nove knjige Kiran Desai, njeno Nasljeđe gubitka mi je bila jako draga knjiga. Također i novom McEwanu, kažu da mu je novi roman najbolji od Okajanja, i njemu najsličniji.
Ja sam pročitala novog McEwana, What we can know, i stvarno je izvrstan. Uz Chesil beach meni najdraži (od 5 pročitanih). Radnja se događa sto godina u budućnosti, nakon što klimatskih, što ratnih (nuklearnih) katastrofa, jedan humanist opsesivno proučava današnje vrijeme, specifično vezano za određenog engleskog pjesnika i njemu bliske ljude, i slavnu pjesmu koju je napisao 2014. a koja je netragom nestala (i nitko točno ne zna što u njoj ustvari piše). Puno je zanimljivih tema u knjizi, od toga koliko tragova ostavljamo u digitalnom svijetu, preko prirode i obilja koje danas uzimamo zdravo za gotovo, do toga da nikad ne znaš što se sve krije iza onog što je vidljivo. Baš majstorski napisan roman, sve mi je na mjestu.
Od kandidata za Bookera najdraža mi je Susan Choi Flashlight, isto baš jedan pošten roman. Kreće od desetogodišnje djevojčice koja je s ocem šetala plažom u Japanu krajem sedamdesetih, a probudila se nasukana na plaži, dok je otac nestao. Od tog događaja odmotava se radnja malo u prošlost, malo u budućnost. Ova nije ni rezervirana ni bljedunjava
napravljena je i predstava, kazalište Arterarij
Chesil, meni se Svježa voda za cvijeće baš i svidjela radi te francuštine, učila sam francuski 10 godina, baš sam uživala.
U međuvremenu pročitala Putne zapise jednog mačka, japanske autorice Hiro Arikawa. Poželjela sam nakon Matije čitati neko laganije štivo, ali ovaj roman mi se nije svidio. Radnja jednolična, nema nikakvih velikih obrata, čak i malo dosadnjikava, ne bih preporučila..
tangerina, drago mi je da ti je McEwan dobar, čekam hrvatski prijevod.
A evo i predstave na temelju omiljenog romana ovdje, Max, Mischa i ofenziva Tet.
https://www.tportal.hr/kultura/clana...-foto-20251020
Posljednje uređivanje od chesil : 21.10.2025. at 21:07
Ajd da probam postati prije nego što forum opet padne.
Paul Murray - Ubod pčele
Priča o suvremenoj irskoj obitelji mi se nije svidjela, isforsirani kraj, nijedan lik mi nije bio uvjerljiv. Ali, knjiga je jako popularna, možda vam se svidi, zanimaju me i vaša mišljenja.
Max Porter - Tuga je pernata stvar
Uf. Ovo je udarni koncentrat tuge u riječima. Treba napraviti pauzu svako malo kako bi se obrisalo suze i absorbiralo moćne i često apsurdne stranice. Knjiga je vrlo kratka, nije proza, nije poezija, motivi su začudni, ali wow. U središtu knjige su otac i mali sinovi koji pokušavaju preboljeti smrt supruge/majke, a u tom procesu im pomaže Vrana, koja je i ptica, i strašilo, i dadilja, i prijatelj, i duh.
O hvala, kako ja pratim omiljenog mi glumca (Cumberbatch), mislim da je kupio prava i ekranizirao (kao producent) tu knjigu (u kojoj i glumi) - The Thing with Feathers.
Posljednje uređivanje od ina33 : 01.11.2025. at 15:31
Ja se nekako mucim s Tokarczuk- Empuzij, nemam bas vremena pa nikako kak je red uhvatiti knjigu...
Feric-Spidermeman, simpa..
Sve potpisujem, roman je odlično napisan, jedino je meni početna premisa bila toliko nezanimljiva da me uopće nije vuklo čitati. Meni je dobro došla promjena smjera u radnji jer me prvotni smjer ostavljao nezainteresiranom. Možda mi je do kraja malo svega bilo previše, prelijevalo se. Svakako ću dati šansu njenom sljedećem romanu jer mi je stil pisanja jako dobar.
Pročitala i ja Listanje kupusa. Potresna priča ispričana jezikom osnovnoškolskog djeteta, ali nije me baš toliko oduševila koliko sam očekivala iz brojnih panegirika koje sam dosad pročitala. U svakom slučaju, dječja antiratna poruka, kad bi sve bilo toliko jednostavno....
Ja sam pročitala Zemlju bez sutona Marije Andrijašević. Iako je knjiga izdana i nagrađivana još 2018., ne znam kako ali ja za nju nisam ni čula do ovog ljeta. Oduševila me, od jako dobro prenesenog autohtonog govora, preko ponekad zahtjevnog, ali zaista predivnog stila pisanja, do nestereotipnih likova i odnosa.
Pročitala sam i Naš dio noći Mariane Enriquez. Pozamašan roman prije svega u horor žanru, ali kroz koji priča i o društveno-političkim događajima u Argentini od 1970.-1995. Iako nisam inače od kultova, demona i drugih svjetova, tinejdžerka u meni koja je odrasla na Buffy i Čarobnicama je dobila svoje. Roman je dosta dobar, ali Mariana Enriquez mi je i dalje draža u formi kratkih priča, pa ponavljam preporuku za zbirku Što smo izgubili u vatri. Na kraju moram istaknut da je hrvatsko izdanje Naš dio noći užasno lektorirano, knjiga je prepuna grešaka, što mi inače nije iskustvo s Henom, al ovdje je netko zabušavao.
Danas se otvara Interliber, ako je tko propustio!
Ninni Holmqvist, Ustanova. Zanimljiv početak, ali mi je otišlo u neku limunada s previše eksplitinih opisa seksualnih radnji ...
Yaniv Iczkovits - Nitko ne napušta Palo Alto
Slučajno sam je odabrala s police. Dugo mi je stajala na stoliću, nikako da je otvorim. Platila sam i zakasninu, skoro je vratila bez čitanja, ali je ipak odlučila opet produžiti - i sva sreća! Odlična knijga, baš mi se svidjela. Sastoji se od 4 dijela u kojima se isprepliću životi nekoliko protagonista. Počinje kao krimić, pa u drugom dijelu kao ljubavni roman, pa traganje za samim sobom i svojim identitetom... Ma top, velika preporuka!
BADEM, Won Pyung Sohn
ŠUMA U KUĆI, Alena Mornštajnova
SLATKA KREMA OD GRAHA, Durian Sukegawa
JUTRO I VEČER, Jon Fosse
CRVENA VODA, Jurica Pavičić
Od svega pročitanog, Pavičić mi je bio najbolji, odmah sam si posudila i Ženu sa drugog kata i Žigice, nekako mi je do sada stalno izmicao iz ruku, baš lijepo piše.
Mornštajnova za nijansu lošija od prošlih djela.
Preporučam ti i Mater Dolorosu
Znate li da je Financial Times izabrao Crvenu vodu među 5 najboljih trilera godine?
Oooo, svaka čast, to mi je jedan od najboljih Pavičićevih romana.
Zadnje vrijeme mi slabo ide čitanje (ne stižem koliko bih htjela, a bit će i gore do kraja godine jer nemam kapaciteta mozga koji mi treba za aktivno čitanje). Iz glave mogu spomenuti Nebo i pakao (Jon Kalman Stefansson) iako još nisam došla do kraja: https://fraktura.hr/proizvod/nebo-i-pakao-2/
Da ne pišem eseje, dojmili su me se opisi surovosti prirode i teškom životu ljudi u tom okruženju, ali i prijateljstvu, podršci i svijetlim trenucima koje ljudi nalaze makar u literaturi ako ne mogu u svakodnevnom životu.
Knjiga je dio trilogije, ali naprije moram završiti prvu, pa ću onda dalje.
dosta čitam u zadnje vrijeme
od knjiga koje su me se dojmile izdvajam Svježu vodu za cvijeće - Valerie Perrin
jučer započela još jednu njezinu -Troje
počela im Palaču od papira
nisma mogla odlučiti koju bih prvu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom