Kao i uvijek, sve ovisi o covjeku koji lijeci - moze sistem biti sugav ili jako dobar, no na kraju puno toga ovisi o lijecniku (psihijatru ili slicnome, slicno vrijedi i za ostale bolesti, no ovdje je taj pristup jos i puno bitniji).

Moj stari je puk'o kad je imao godina kao ja sada, 43-44, a ja sam imao 9-10 godina. Nije znao izaci na kraj sa zivotom oko sebe (posao, obitelj i sl.) i dozivio je slom zivaca. Bio je u raznim bolnicama, lijecio se kod raznih psihijatara, uzimao razne tablete ... bilo je boljih i losijih perioda, no cinjenica je da se nikad nije izlijecio, sve do svoje prerane smrti prije dvije godine.
Svih tih 30 i nesto godina uzimao je puno lijekova, a jedan od kljucnih momenata je sigurno bio trenutak kad mu je njegova psihijatrica prepisala jedan jaki lijek u dvostruko jacoj dozi od one preporucene u uputama. Uzimao ga je na njenu preporuku godinama, mislim oko 25 godina, i usprkos nekoliko pokusaja nikad ih se nije uspio rijesiti.
Tokom godina se kolicina lijekova koje je uzimao gomilala, jedan drugoga su potirali i sve je teze bilo naci ravnotezu izmedju njih ... na zalost, to je bio put bez povratka.
Vjerujem da bi situacija bila drugacija da je lijecenje krenulo drugim smjerom (bilo je i takvih pokusaja, no na zalost iz raznih razloga nikad nisu potrajali).

Imajuci na pameti taj primjer, gledajuci mog starog sve te godine kako guta tu gomilu tableta i polako propada, uvijek dvaput razmislim prije uzimanja bilo kakvih tableta ... a morala bi biti zaista veliak frka da uzmem neke od "tih" tableta.