Ne znaju tko je organizator? Evo, tu piše tko je
https://www.liberal.hr/andrija-klari...id-potvrde-365
Ne znaju tko je organizator? Evo, tu piše tko je
https://www.liberal.hr/andrija-klari...id-potvrde-365
Ja sam došla do ovog dela članka i prekipelo mi je:
(organizator piše u prvom licu):
"I tako opet nas troje (organizator, osoba 1 i osoba 2, op. prir.) spontano u ponedjeljak dođemo na ideju za novi veliki prosvjed - ZAjedno za slobodu. Za cijelu Hrvatsku. Nazovem nekoliko osoba u drugim gradovima, njihove reakcije su pozitivne i svi prihvaćaju.
U utorak se sastanem s osobom 2 (osoba 1 je dobila koronu) i kontaktiram osobu koja je planirala novi Tihi bijeli marš te se brzo dogovorimo da spojimo dvije povorke na trgu. Snimim video s pozivom na prosvjede i objavim na fejsu. Početak primjene fašističkih potvrda samo dodatno galvanizira ljude i gruda se počinje pretvarati u lavinu.
U srijedu osoba 2 dobiva koronu i šalje mi broj svoje zamjene koja u četvrtak također obolijeva (svi su s lakšim simptomima, hvala Bogu)."
Pametnome dosta![]()
Posljednje uređivanje od pulinka : 21.11.2021. at 18:20
Argente, naravno da ne, pročitaj za što je dosad bio osuđivan ili, blaže rečeno, progonjen pa ćeš vidjeti na što sam mislila.
Kaae i tko već, neću više o prosvjedima, donosite svoje zaključke, i ja ću svoje.
Ali stvarno mislim da bi bilo u redu da se promijeni naslov teme, bit će glupo da ljudi nakon naših komentara o prosvjedima i sl. pišu o svojim dvojbama i osjećajima s kojima se nose na temi koja tome i jest namijenjena, zar ne mislite tako?
Za testiranje se ne trebate ponovno naručivati već samo doći u radno vrijeme drive-ina, kolegama na testiranju recite da Vam se nalaz nije mogao interpretirati, pokažete ga sa mobitela.
Naknadno po doktoru poslqti novu uputnicu za novo testiranje.
testiranje jedino moguće sutra napraviti, nema vremena za dva dana pauze.
To je odgovor sa štampara
Nije mi uzeo kvota je,
Posljednje uređivanje od jelena.O : 21.11.2021. at 18:33
1. "Više od 100.000 ljudi"? Stvarno?
2. Trojica organizatora koji su bili na Gornjem gradu pozitivni? Koliko će ih onda biti nakon prosvjeda "100.000" ljudi? Da je većina nosila maske, možda bih i povjerovala u dobre namjere.
Posljednje uređivanje od čokolada : 21.11.2021. at 19:22
Iskustvo iz Velike Britanije - znam za dvije škole. Svi se testiraju dva puta tjedno, i cijepljeni i necijepljeni, svi. I tako već dugo.
Ako je netko kontakt Covid pozitivnog, a nije cijepljen (sada cijepe 12-15 godina, a stariji su većinom procijepljeni), doma je u izolaciji. Ako je cijepljen i nema nikakve simptome, ide (ili radi) u školi, ali se testira SVAKI DAN DESET DANA, uključujući i jedan PCR, ostalo brzi testovi. Zamoljen je da nosi masku (pravilno) cijelo vrijeme i pazi još više na higijenu nego inače i distancira se koliko god može.
Oni su imali jako stroge mjere prošle zime i proljeća, kakve kod nas nikad nisu bile, i puno mrtvih. Tako da sada nikom ne smeta testiranje dva puta tjedno (bar ne ovima mojima) jer su im tako škole otvorene, sve radi, nema online nastave osim za one u izolaciji.
Ja bih to potpisala sutra. Ma već danas.
https://arhivanalitika.hr/blog/novon...IVd137QFLLEDz0
Stvarno odličan osvrt na aktualnu situaciju. Koga ne zanima, neka preskoči.
Ja se lose osjecam cim poslovicno netolerantna desnica krene zveckati. Neki sam dan naletila na Gornjem Gradu na "procesiju", zaboravila sam na njih. Pobjegla sam glavom bez obzira. Zaista sam potrcala, da me ne bi slucjano tko snimio da sam s njima, da me ne zapljuju u prolazu i da ne prepoznam nekoga.
Kasnije sam trebala proci pjesice mimo HRT-a, ostala sam doma.
Eto, hvala svima na miroljubivom prosvjedu. Toliko se sigurno osjecam uz njih u svom gradu, da bjezim od glavnih kliconoša i agresivaca. Dobrodosli u Zagreb! Nema apsolutno nikakve veze sto prosvjed nije prijavljen.
Evo i u Eu sve neki fini ljudi prosvjeduju.
https://www.index.hr/mobile/clanak.a...vijesti_prva_m
Kako je pandemija utjecala na mene (i one koje volim)?
Puno smo više hodali ili vozili. Izbjegavali javni prijevoz.
Ćulili uši na sve informacije koje smo mogli dobiti. Sjedili doma. Čitali knjige.
Pisali mailove doktorima. Pitali. Tražili. Kopali dugo i duboko da nešto ne preskočimo, da pokušamo biti što informiraniji, sigurniji, točniji, prisebniji.
A nije bilo lako. Tresla se zemlja pod nama, ali tresla se i duša u nama. Imamo bolesnih. Imamo imunokompromitiranih. Nismo otok. Ne živimo sami za sebe.
Kako da ih zaštitimo? Koji plašt nevidljivosti da uzmem pa da ga razgrnem preko svih kojih volim, dok ne prođe, dok ludilo ne stane? Ima li uopće negdje tako veliki plašt? I kako da ga nađem?
I djeca su čitala. I slušala. I gledala. I pitala.
Odgovarali smo nabolje što smo znali.
A često nismo znali.
Jednom, dok još nije bilo puno znanja, a još manje nade i cjepiva, najstarije dijete je plakalo. Nije znalo kako objasniti svojim prijateljima da ga ne grle dok kašlju, bez maske. Nije znalo kako objasniti svojim prijateljima da njihov zagrljaj, ako ono ne pazi, može nekome koga voli biti smrtna presuda. Nije znalo kako objasniti svojim prijateljima da, iako su oni mladi, pa samim time i vječni, neki drugi, koje ono voli, nisu.
Rekla sam mu: Strpljivo. Polako. Polako. Polako.
Doći će dan kada više nećeš morati paziti sedam puta više. Doći će dan kada ćemo dobiti cjepivo, lijek, što već. Doći će dan kada će svi shvatiti da nisu otok, sami za sebe.
Došla je zima. Pa proljeće pa ljeto.
Obitelj je kroz to vrijeme ostala bez nekih voljenih. Obitelji, prijatelja, znanaca. Neki su umrli prirodnom smrću, doživjevši lijepe godine. Neki su mogli poživjeti još ali, eto, nisu. Neki od njih umrli su od Covida. Neki nisu. Ali svi su umrli sami. I to je najviše boljelo. To je najviše peklo.
Oprostiti se. Reći volim te.
Reći, zbogom prijateljice, srest ćemo se opet.
Držati ruku. Zatvoriti oči. Plakati, dok suze kaplju na lice koje znaš, koje nosiš u srcu.
Rekla sam si: Strpljivo. Polako. Polako. Polako.
Doći će dan. Čitala sam knjige. Papu Franju, tješio me. Pazili smo na sebe i na druge, tješilo me.
Zaštitili smo sebe i svoju obitelj najbolje što smo mogli. Nismo pronašli nevidljivi plašt, to ne, još ne.
Pronašli smo liječnike, koji su nam već toliko puno puta pomogli, i poslušali ih. Lakše smo disali.
Živjeli smo u svom malom svijetu. Čitali knjige. Naučili da su vukovi mudri i dobri, da štite svoju obitelj, starije i nemoćne. Naučili da su oči ogledalo duše. Naučili da svi ne moraju biti poput nas, da je bogatstvo u različitosti. Da se s margina bolje vidi. Da je brinuti o općem dobru mnogo više od zbroja onoga što je dobro za pojedince.
Došla je jesen.
Rekla sam: Strpljivo. Polako. Polako. Polako.
Doći će dan.
A oko nas su prijateljice s Covid odjela plakale u automobilima. A oko nas su otkazivali operacije i preglede našim voljenima, koji su ih čekali po godinu dana. Tiho, ispričavajući se, jer moraju otići na Covid odjel učiti kako se pomaže čovjeku da diše, čak i ako se inače baviš koljenima. Ili očima. Ili reumama.
Djeca su slušala. I gledala. I pitala.
Odgovarali smo najbolje što smo znali.
Istinom. Suosjećanjem. Pozivom na solidarnost. Pa u krug.
Pa onda ironijom. Pa autoironijom. Pa sarkazmom. Pa šutnjom.
Zapravo je bilo svejedno. Tko je htio čuti, čuo je, tko nije, tražio je imena za nas.
Zapravo je bilo svejedno. Naši odgovori su ionako bili tu zbog naše djece.
Kako se osjećam u pandemiji ?
Danas, išli smo u kino. Prvi put nakon dugo, dugo vremena. Jedno dijete je slavilo.
Najmlađe dijete me pitalo u automobilu: Mama, zašto oni ljudi na televiziji kažu da je Bog s njima? Zar Bog nije sa svima? I zašto nose slike Djevice Marije, a nije procesija?
Danas, išli smo u kino. Film je bio dječji, smiješan.
Ja sam plakala.
A ako netko misli da je lako ovo napisati, onda stvarno nemam više što objašnjavati takvim osobama.
Daljnje djelovanje pandemije na nas: cetiri slucaja kovida u petom razredu u nasoj skoli, bas sad preko vikenda. Racunam da taj razred sutra nece imati skolu, a onda su ionako praznici do kraja tjedna. Jedan slucaj kovida kod mene na poslu. Navodno postoji close contact, ali nisam ta, s obzirom da me nitko nije zvao. Svi nosimo maske tako da je vjerojatno rijec o situaciji gdje se nesto jelo. Vjerojatno cu sutra znati tko je osoba A. Onda sam na godisnjem do kraja tjedna.
Ruka mi i dalje ima 100 kila, ali uglavnom sam se oporavila od jucerasnjeg boostera.
Znam da su neki jedva cekali ovaj moj post, ali mozda sam i ja. Odjavljujem se s foruma (osim sa servisnoga kutka, puno mi je puta dobro dosao). Javit cu se kada sve ovo bude iza nas (ako prezivim), po svemu sudeci za nekoliko godina… vjerojatno ce se imati jos stosta napisati na ovu temu…uopce ne sumnjam u to.
Zanemarila sam neke bitne stvari u svojem zivotu, micem se i od vecine ostalih “portala”, pratit cu ih tek toliko da vidim sto smijem, a sto ne smijem. Sala mala.
Svima zelim svako dobro i da pokusaju sacuvati zivu, ali prije svega zdravu glavu u svemu ovome.
Jennifer, je li ti srce danas na mjestu?
Ekipa, stvarno sam iskrena - sretno nam svima bilo. I jedan veliki zagrljaj Beti (ako jos cita), bas mi se nekako uvukla u srce.
Podsjetila si me na novinara cija snimka kruzi fejsom, kako se tuzi i jada da mu je bilo neugodno izvjestavati u toj gomili gdje nitko osim njegovog kamermana ne nosi masku, kapljice lete, korona se siri.. Pa su ga uslikali kako nasmijeseno stoji u gomili sa svojim kamermanom, obojica bez maski.
Ako cemo o utjecaju pandemije na vlastiti zivot, promijenilo se skoro sve. Mogla bih se sad raspisati o tome da sam ostavila kosti na poslu, da mi je unisteno zdravlje, da su ekonomski nasi zivoti potpuno promijenjeni... Ali nekako mislim da su ljudi prolazili i gore u zivotu. Ovih dana smo se sjecali Vukovara, e to je prava tragedija, ne ono sto mi sada zivimo. Barem tako mislim. Da kukam i placem - to ne zelim. Svaki dan bih mogla naci razlog za brigu, ali umjesto toga pronalazim razlog za srecu.
Jedino mi je dosadilo ovo svakodnevno vrijedjanje zdravog razuma od strane politicara i medija. To je jedino protiv cega bih se borila svim raspolozivim demokratskim sredstvima i to vec odavno sve teze i teze podnosim.
Kako se stvari zakultavaju, verovatno će i ova tema pod ključ. I ja sam ovih dana živčana malo više nego inače, ali mislim da bi se osoblje foruma trebalo znati kontrolirati.
Kako utiče na moj život korona? Paaa, svakako. Dobijem odgodu pregleda na koga čekam od 7. meseca, ali eto nije ništa ozbiljno pa može pričekati do 3. meseca 2022, u suprotnom bi si platila privatno.
Inače, naučili smo živeti sa manje putovanja, manje nepotrebnih stvari, ... A priče oko korone su mi baš mučne, odmah se ljudi razdele u 2 tabora - za vakcinu i protiv. Posao radim online i tu mi nema neke promjene, iako se dosta toga ne realizira u poslu zbog korone. U kino sam išla jako redko, možda 1x godišnje i to mi ne fali. Neću reći da me ne brine to da imam potrvrdu o preboleloj koroni do 3.meseca, a priča se da iza nove godine testiranje neće važiti. Nije mi svejedno, ali preživela bi i sa time jer bi partner išao par puta mesečno u trgovinu i ne bi se cijepila.
Korona je svakako puno toga iznela na videlo. I ranije sam se pomalo dvoumila oko djece u budućnosti, ali sada mi se to online školovanje, gnjavaža djece sa maskama i sve skupa ipak čini too much i mislim da ništa o toga. Mislim, nismo stari, imamo fore i možemo se još 100x predomisliti. Možda možemo posvojiti/udomiti ako bude baš želja. Inače, budući da živim dost clean život (ne pijem, ne pušim, ne kockam, ne jedem meso, ...) ništa mi se dosta nije promjenilo.
Malo smo sredjivali stan u ovoj korona situaciji u smislu novog namještaja i super smo, vedri, zdravi, aktivni, pozitivni, redovno meditirano i nije nas strah korone (koju smo već preboleli - bilo nam je kao obična prehlada, ništa strašno).
Meni više ništa nema smisla, iskreno. Došlo je to toga da prestajem i čitati vijesti i komentare jer mi se svi gade.
Kod prvašića pola razreda u SI. Oni koji sjede na drugom dijelu razreda od njega. Nema veze što su bez maski, što pod odmorom šeću skupa po razredu, što na informatici sjede drugačije, što su na tjelesnom u istoj svlačionici. Samo je ovih x oko zaraženog očito u opasnosti.
Mislim drago mi je da je moj u školi, ali nema smisla
Meni je najteze u koroni bila sad odvojenost od starijeg djeteta.
3 tjedna je bio kod tate, jer je tamam na vikendu bio tamo i dalje ostao kako smo mi po redu poboljevali.
I tako 3 tjedna.
Njemu na srecu nije falilo nista.
Čitam nešto tinkivinki što nije bila pisala da je kao gripa bilo, visoka temperatura, bole mišići, ona bježi u drugu sobu... sad odjednom prehladica. Ah to varljivo pamćenje, a nije prošlo ni dva mjeseca valjda. Srećom forum pamti :p
A inače ja sam dobre volje jer usprkos svemu mi je mama uspjela odraditi potrebnu pretragu, prije bolnice je naravno napravila PCR (iako ima covid potvrdu kao 2x cijepljena su je to naravno tražili) a uspjela se i cijepiti trećom dozom, još dva tjedna i bit ću puno mirnija. A i manje brinem kad se druži s unucima otkad su oni preboljeli![]()
Zanimljiv pogled iznutra:
https://www.index.hr/vijesti/clanak/...ti_najnovije_d
Eto, iza našeg mučnog iskustva sa "prehladom", T. se astma jako pogoršala. Od danas je ponovo u bolnici.
Nisam sigurna je li ovo za ovu temu ili onu drugu. Stavljam tu.
Ustavna stručnjakinja Sanja Barić o Covid potvrdama, testiranjima, pravima, slobodama, obvezama...
I jedan novi moment, koji spominje:
Važno je spomenuti jednu stvar koju nitko ne spominje: a to je da postoji rezolucija parlamentarne skupštine Vijeća Europe 2383 iz lipnja ove godine. Oni se pozivaju često na rezoluciju 2361. No rezolucija 2383 je upravo rezolucija o uvođenju COVID potvrda koja kaže: može se uvesti COVID potvrde, možete imati cijepljenje, oboljenje, testiranje, i morate uzeti u obzir razliku između rizika onih koji su cijepljeni i onih koji su samo testirani, to izričito piše u toj rezoluciji, napominje.
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrva...arnji#cxrecs_s
Riri, želim vam brz povratak djevojčice kući.
Ajme, Riri, bas mi je zao. Nadam se da ce sve brzo proci. Grozno sto je opet u bolnici. Je li i ovaj put mora biti sama?
Zao mi je za T. ~~~~~~~~~~ za oporavak saljem
Riri, jako mi je zao.Drzite se grlim
![]()
Za nasu malu lavicu Taru![]()
Posljednje uređivanje od Lili75 : 23.11.2021. at 07:39