Ne fali mi jer nisam imala društven život prije covida tak da sam više onak kul, samo što mi fale koncerti. Ljudi izgledaju rastreseno po gradu. To mi se ne sviđa. Možda bih mogla reć da to ima utjecaja.
 |
|||
|
|
|||
Ne fali mi jer nisam imala društven život prije covida tak da sam više onak kul, samo što mi fale koncerti. Ljudi izgledaju rastreseno po gradu. To mi se ne sviđa. Možda bih mogla reć da to ima utjecaja.
Riri, jeeej
Pandemija mi je otkrila pravo lice nekih ljudi, npr. nekoga tko cijelo vrijeme pljuje po antivakserima, a sam mulja i ne cijepi se, kad se napokon cijepio govori da ga baš briga što može širiti virus, kaže to je problem onih koji se nisu cijepili. A neki čak ne žele priznati da su se cijepili jer to ne paše krugu ljudi u kojem se kreću. Tako, svega ima, to me najviše fasciniralo u ovoj pandemiji, na što su sve ljudi spremni.
To su valjda ta krizna vremena, ponekad se osjećam kao da gledam onu scenu na Titanicu kada ljudi gaze jedni preko drugih da dođu do čamca za spašavanje. Na žalost, vjerojatno i kada sve ovo prođe nećemo znati što je istina, što je doprinijelo kraju pandemije, opet će biti stotine teorija, neće biti "pobjednika".
Misliš da će biti kraja pandemiji?
BIt će sigurno, svaka je dosad završila pa će i ova. Nadajmo se do idućeg ljeta.
Riri, bas mi je drago! Uzivajte!
Nikako da shvatim one starčeke koji se guraju po skučenim kafićima, kolika je vjerojatnost da iz njihovog društvanca tijekom svih ovih mjeseci nitko nije otpao sa šanka? I kako to ne utječe na njih? Ne vjeruju u koronu, nije ih briga, alkohol im je važnijii? A za to vrijeme klinci u školi sjede po sedam sati s maskom, da zaštite njih, valjda da oni mogu i dalje pijuckati, pućkati i pljuckati.
Evo moja vrticarka doma radi tete pozivne na brzom antigenskom.
Kolika je sansa da za 4 dana pcr bude negativan?
Znam samo za jedan takav slučaj
Šansa postoji, znam i ja za takav slučaj, Iako, bilo je dijete u pitanju, a ne odrasla osoba. Pozitivno na brzom, napravljenom u Domu zdravlja, negativno na PCR -u, dvaputVrci prvotno napisa
Kakvi su službeni omjeri, to ne znam.
Ima li teta simptome?
Znam za pozitivnu na brzom, neg na prvom pcr, pozitivnom na drugom pcr-u koji je gurnut dublje i malo dulje vrcen od prvog. 16 god, u obitelji.
Posljednje uređivanje od ina33 : 10.12.2021. at 17:45
Mozda je starcad procijepljena? Skolarci sigurno nisu. Moj tata 82 god boosteriran i gripiziran, i svi njegovi takvi koje nije odnio u oblake prvi val, igraju svaki dan karte u klupskom prostoru za takve. Mozfa nekom ko prodje njoma pod pendzere zadjuluju ko alkoholizirani sebicni penzici. On mene npr, muza i kcer ne prima doma za bozic, nas se boji jer se vise minglamo, a ovi su mu epi balon. Mozda se radi o takvoj ekipi, nikad ne znas. Prije neg sto starcad krenes judgat...jer sad nema razloga ni da se nasa jadna djecica ne cijepe. Doduse, cekamo jos tu kaica da zvizne poziv zvizdaljkom.
Posljednje uređivanje od ina33 : 10.12.2021. at 17:50
I dosta ih je vec partilo, jedno 4 ga je nazvalo prije prikapcanja na respirator, da se pozdrave, za vrijeme prvog vala. To je bilo prije cjepiva.
Posljednje uređivanje od ina33 : 10.12.2021. at 17:53
Nemam pojma, radila je i jucer,ne znam zašto se testiralaŠansa postoji, znam i ja za takav slučaj, Iako, bilo je dijete u pitanju, a ne odrasla osoba. Pozitivno na brzom, napravljenom u Domu zdravlja, negativno na PCR -u, dvaput
Kakvi su službeni omjeri, to ne znam.
Ima li teta simptome?
Iako ne znam niti jedan slucaj da se dijete zarazilo od tete. Prije bih rekla da se on od njih
Ina, tvoj poetski realizam oduševljava
Ne kužim..testirana je pozitivno na brzom, a radi ?!Nemam pojma, radila je i jucer,ne znam zašto se testirala
Iako ne znam niti jedan slucaj da se dijete zarazilo od tete. Prije bih rekla da se on od njih
Ina33
Ovo je bila scena iz birtije kakvih ima u svakom kvartu, onakvih u kojima se cuga od ranog jutra. Ne znam jesu cijepljeni, ali ne bih se kladila da jesu. Kao i da stave masku dok idu od šanka na wc. A da mi je djece žao što ne žive ležernije i normalnije, to je svakako.
Posljednje uređivanje od lonni : 10.12.2021. at 19:26
Razmišljala sam na koju temu staviti ovaj link, čini mi se tu prikladniji. O tome što covid radi društvu razgovarali su pater Tvrtko Barun, isusovac, Marija Brajdić Vuković, sociologinja iz Instituta za društvena istraživanja, i Petar Vidov, glavni urednik Faktografa.
https://www.jutarnji.hr/zivot/pater-...vjest-15131548
Pretpostavljam da je testirana nakon posla. Svi su sad doma, cijela grupa i obje tete
Sad je jasnije, hvala.
Nadam se da će sve biti ok.
Korona i sve oko nje
Korona se "apgrejdala" pišu. Omikron očekuje svoju prevlast. Što ja napisah, kao da virus išta može očekivati
Čitam na portalima kako je u SAD-u omikron napao cijepljene osobe. Dalo bi se pisati koliko je vjerovati novinarima danas, ali valjda ne lažu toliko.
Lani je u ovo doba bilo manje zaraženih, manje sojeva korone, ali veća ograničenja. Bila je nastava online i međužupanijske propusnice, ali nije bilo cjepiva.
Nema propusnica, ali ima potvrda.
Lijepo je imati temu koja će nas u budućnosti podsjetiti na ovo što sada živimo.
Dobro Beti koliko tema treba za koronu? Ovo ce pod kljuc. Kad se dogegam do kompa.
Evo za Beti o postenju gradjana i nepokazivanju potvrda.
https://www.index.hr/mobile/clanak.a...ca_najnovije_m
Pa ne vidim spajka da je Beti ista skrenula s teme, pise kako se osjeca dok sve to cita i usporedjuje proslu i ovu godinu, nacin zivota
Lijepo he Lili sto je zastupas al otvorila je novu temu s tim postom. Naslov teme mpzes vidjeti ispld njenog nika.
Al sam bila fina pa sam spojila temu s ovom. A ne samo hladno zakljucala.
No koliko dugo si na ovom forumu ovo si vec mogla nauciti.
Al dobro. Jel jos oma nesto?
Ispricavam se, nisam skuzila.
Preko moba puno toga ne vidim kao na kompu.
Čula sam za iste primjere i u Slavoniji i u Dalmaciji, mislila sam da je urbana legenda
U Minnesoti su za sad samo dva poznata slucaja omikrona, jedan je donesen iz New Yorka, a drugi je tu u kod mene u gradu, netko s faksa je dijagnosticiran (ne zna se, naravno, je li student, profesor, osoblje, a moze biti i dijete u vrticu). Ovaj prvi je bio cijepljen i boosteriran, za osobu s faksa (jos) ne znamo. Ne znam bas bih li rekla da napada "samo" cijepljene, vec je dobar dio populacije u SAD-u cijepljen pa nije tesko ubosti zrtvu. "Of the first 43 cases in the United States, only one has resulted in a hospitalization and there have been no deaths, according to the CDC.", kaze CDC. Simptomi su umor, kasalj, zacepljen nos.
Iz novina od prije dva dana: "Unvaccinated Minnesotans make up the majority of hospitalizations. Sanford Health on Tuesday reported that 190 of its 207 patients with COVID-19 hospitalized in Minnesota and the Dakotas were unvaccinated. Among 37 patients on ventilators, 35 were unvaccinated." Ovo je samo za Sanford Health, jedan od puno, puno pruzatelja zdravstvenih usluga.
Ljudi koji se ne žele cijepiti angažiraju nekoga tko je vjerojatno ili psihički poremećen ili u teškoj stisci s lovom da se cijepi umjesto njih. Znači, oni se ne cijepe jer misle da je to otrov, čipiranje itd, ali nije im problem da se netko drugi truje umjesto njih, deset puta na dan. Ova pandemija stvarno otkriva na koje sve načine ljudi mogu biti neljudi. Ali nije ni to tako loše, možda bi prošle godine i godine prije nego što bi se pokazali u pravom svjetlu.
Kak ovi shvate da je došlo do novog soja, kad su simptomi više manje isti? Ne pitam kak u laboratoriju prepoznaju novi soj već kak recimo, čovjek se doma testira ili tamo negdje, i kak oni pretpostave, au, ovo bi mogao biti novi soj? Mislim, kaj se tog tiče sojeva bi moglo bit i puno više, samo kaj ne idu svi pod povećalo.
Juznoafrikanci su bili ponosni kad su registrirali novi soj. Nije to bas jednostavno, ali kad imas veci broj oboljelih, sigurno se rade štih testovi pa na vecem broju oboljelih dodje i taj neki drugaciji. Sigurno ima neuspjesnih sojeva koji su ostali neotkriveni.
Doma nemas pojma koji soj je. Jedino sto se omega ne prepoznaje kucnim testom. Ali dosad nisi znao koji soj imas. Osim ako nisi neki Slučaj pa si vise promatran. Ne pise ti u pcr testu koji soj. Ovi nasi su otkriveni zbog prethodnih kontakata.
Shvate tako što rade sekvenciranje uzoraka pa vide kad se pojavi nešto novo.
Neke zemlje rade jako puno sekvenciranja, npr. negdje sam pročitala da Danska tako obradi svaki drugi pozitivni test.
I nasi su rekli da im prvi nalaz omikrona čudno izgledao pa su isli na potpuno sekvenciranje,ako se ne varam
Kod nas sekvenciraju odredjeni broj nasumicno i tako su nasli prvog (koji je ujedno i drugi u SAD-u). Zatim su krenuli s pracenjem kontakata. U petak su nasli drugi, tu kod mene na sveucilistu. Sad ce sekvencirati i (dio?) eventualnih pozitivnih testova koji ce dolaziti iz nasih krajeva.
Slusala sam nedavno intervju s direktoricom MN verzije Zavoda za javno zdravstvo, objasnjavala je kako, po potrebi, osobe koje dolaze na testiranje ispunjavaju i upitnike koji su nekad puno kompleksniji od onog sto vidimo svi kad se prijavljujemo za test, a ovisno o odgovorima, dodaju jos neke ankete. To im sve pomaze u identifikaciji novih sojeva i opcenito oko ponasanja virusa i prijenosa.
Tridesetgodisnjak i Minneapolisa koji je donio omikron iz NYC-a je imenovan imenom i prezimenom po novinama. Valjda mu je to neka fora. :D
Drago mi je da sam naišla na neki članak o ovoj temi - izazovi prijateljstva u pandemiji.
https://www.index.hr/mobile/clanak.a...jesti_ostalo_m
Djeca i ja smo si priustili nakon vise od 2 god toplice, koje smo maksimalno izbjegavali dosad.
Al ono pitas se pa dokad, zivot ide dalje, ljudi idu u toplice, kino, kazaliste i dr., a frigaj ga idemo i mi (dok nam tate nema).
Dakle, dodjes nitko ne trazi potvrde, unutra nitko naravno nije s maskom, plivaju, skacu, banjaju se, a ono racunam toliko ima klora valjda poubija dosta toga
Totalni nonsens da treba potvrda za knjiznicu uz masku, a ne treba za toplice (bez maski) i zdravstv.ustanove da zivim 100 god, to necu shvatit,al dobro.
Kad smo tamo usli, bilo mi je ko da smo upali u neki drugi svijet, no jako brzo sam se naviknula tako da cemo se, jednog dana kad pocne pandemija jenjavat, jako brzo prilagodit na drugaciji nacin zivota, slicniji nekadasnjem zivotu.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 12.12.2021. at 18:32
Juce sam bila na decjem rodjendanu u parku i pricala s starijim ljudima koje znam od ranije. Jako su se promenili, oseca se strah i fizicki su ostarili iako su pre toga bili jako zivahni 70+ amerikanci. S obzirom da vecinu tih ljudi nisam videla dve godine, samo se o pandemiji pricalo medju odraslima, i bas je nekako bilo otuzno.
Mojih 5 centi: za knjiznicu me nitko nije pitao potvrdu, za bolnicu rebro je. Bazene bih nekako smatrala makmanje opasnim od npr teretana - velika kubikaza, to bih cak dijete i pustila da ide (al nece). Isto kao i u npr velesajamske sportske prostore - to ima stropcinu jako visoku. Bed mi je onaj dio gdje se plese na velesajmu, to su te niskostropne prostorijice koje nemaju vanjsku ventilaciju. Moje drustvo se boosteriralo cijepilo il prebolilo (skoro svi osim jednog para necijepisa), lagano pokusavamo nac kafic neki s viskim stropom gdje nema puno ljudi, dosad smo sjedili vani, al postaje prezima za to.
Posljednje uređivanje od ina33 : 12.12.2021. at 20:30
Ovako je i kod nas sa mnogim starijim ljudima. Sa jedne strane, tužno je, sa druge strane, realnost JE tužna u poslednje dve godine.
Neki ljudi jesu zauvek otišli, neki ljudi su ostali sa manjim ili većim invaliditetom, na određeni vremenski period ili doživotno.
Neki ljudi su izgubili posao. Kriza je svuda. Sve to JESTE onespokojavajuće.
I treba sve to i preraditi u sebi da bi se nastavilo dalje.
Ja sam eto bila na rođendanu odraslih, rođaka, nevakcinisanih korona-nevernika, sa sličnim društvom. I pričalo se o svemu i svačemu, nijednom o koroni, i smejalo se dosta, i bila dobra atmosfera, skoro kao nekad. I opet nekako to dobro raspoloženje na trenutak opadne, zalede se nekako ljudi u osmehu, pa se opet podignu, pa opet sve izgleda skoro normalno, i tako više puta kroz veče.
Ne znam, mislim da je ovo neki trenutak kada je normalno uživati u životu koliko god je moguće, a opet je dobro i priznati sebi da nije sve isto kao nekad, pa ni osećanja ne mogu biti sasvim ista.
A ovo je primer zašto mene laika obeshrabruje "struka"
Od onih za koje se sve svodi na površne suprotnosti u mišljenjima oko samo jedne jedine teme- pandemije (bez priznavanja da razlike u mišljenjima povlače i opasne razlike u postupcima- i da je tema mnogima doslovno od životne važnosti), do onih kojima je otvoreno bitnije da se zadrži čak i senka starog prijateljstva nego da se ostane bez "prijatelja" koji može onom drugom narušiti zdravlje.
Samo jedna stručnjakinja je relativno neuvijena i ima stav da je nikakav prijatelj bolji nego štetan prijatelj:
"Mi nismo zagovaratelji ideja u našim prijateljstvima, možemo se razilaziti oko brojnih stvari, no povezanost kroz zajedničku povijest i iskustva izuzetno je važna. Na kraju krajeva, prijatelji su oni koji nas prate kroz život", kazala je. "Nažalost, nekada je to teško, nekada koliko god netko upozoravao na vlastite potrebe i granice, druga strana to ne želi čuti. U tom trenutku, kako bi zaštitili sebe, u redu je podvući granicu i reći da nam je potreban odmak, a možda i prekid odnosa. Nekada odrastemo u različitim smjerovima, razilaženje je prirodno i nije nešto čega se treba bojati. Važno je da i to razilaženje bude s poštovanjem prema svemu što nas je do tada držalo u tom prijateljstvu"
A tek stav o uticaju pandemije na intimne odnose? Ima li taj stav neko potkrepljenje u činjenicama?
"Ono što također znamo jest i da su žene u prosjeku izbirljivije kod odabira partnera, manje sklone izlaganju rizicima, ali isto tako i da su manje spremne cijepiti se zbog straha od potencijalnih nuspojava cjepiva. Sve u svemu, ovo bi mogla biti pozitivna situacija za oba spola jer će muškarci možda lakše tolerirati necijepljenje žena, dok će ženama cijepljenje muškaraca pružiti dodatnu sigurnost kod ulaženja u intimne odnose."
Riri, nemoj shvatiti kao kritiku tebi, naprotiv, dobro je da se konačno piše o vrlo bitnoj temi, ali meni su ovi konkretni ljudi jako neozbiljni u odgovorima, volela bih da čujem još nekog od struke na istu temu.
Pulinka, slažem se ja s tobom.
Stavila sam link jer se napokon počelo pisati i o tome. Odnosno napokon sam ja naišla da se piše o tome, vjerojatno ranije samo nisam naletila. Ja sam cijeli članak shvatila nekako kao da je u redu i jedno i drugo, što naravno da znamo i bez da se o tome nešto napiše, ali bilo mi je zanimljivo čitati.
Što se mene osobno tiče, ja svoja prijateljstva sa antivakserima nisam sačuvala jer se ne vidim u odnosima u kojima se razilazimo oko meni važnih stvari. Nisam se trudila riješiti tenzije, ali ni druga strana nije, tako da je njima sigurno postalo naporno prijateljstvo kao i meni, pa bih zaključila da je tako najbolje za sve.
Znam i ljude kojima to ne smeta i koji su održali svoja prijateljstva unatoč različitim stavovima. Ponekad sam znala pomisliti da su takvi bolje osobe od mene, ali sad to više ne mislim, sad samo mislim da smo različiti i da svatko nešto drugo treba od prijatelja, poznanika, partnera, koga god. Ja trebam da to budu ljudi sličniji meni vjerojatno. Kod mene nikad nije prolazilo da se suprotnosti privlače.
Posljednje uređivanje od Riri92 : 12.12.2021. at 21:33
Ja sam nekako najblize Riri, ali zapravo nisam izgubila prijateljstva s antivakserima, vec se ohladio ionako prilicno nebitan odnos. Tesko mi je zamisliti da bi netko iz kruga bliskih ljudi odabrao toliko dijametralno suprotan stav mojem jer, na kraju krajeva, s osobama s kojima sam stvarno bliska dijelim i te detalje. Mozemo se svadjati oko filmova i muzike ponekad ili hrane.
Prosli tjedan je sin proslavio rodjedan u arcade games prostoru i djeci je bilo super. Nosili su maske, ali nisu pricali o pandemiji. Nismo u principu ni nas troje odraslih. Ovaj vikend smo proslavili taj isti rodjendan s prijateljima koji su nam kao obitelj, dosli su k nama na dan i pol i bas nam je bilo lijepo, s pandemijom i uz nju.
Point je da ja ove ljude nisam videla dve godine, a ni oni se medjusobno nisu videli toliko dugo. Bilo je troje 70+ i dvojica 55+. S prijateljima s kojima se vidjam stalno ne pricam o pandemiji.
Edit: Plus me meni umro otac, pa naravno da moraju da me pitaju kako sam.
Posljednje uređivanje od kli_kli : 13.12.2021. at 03:53
Meni je normalno i da se priča samo o pandemiji, i da se priča o njoj potpuno izbegava, zavisno od okolnosti i od društva.
Normalno mi je i da se čovek izjada prijateljima o sumornoj temi kao što mi je normalno i da se zabavi namerno preskačući tu istu temu i posvećujući se vedrijim.
Jedini od kojih me jeza malkice podilazi su oni istinski nedodirnuti pandemijom, koji se ponašaju baš potpuno isto kao i ranije, ne samo što nikad i nigde ne nose maske, nego insistiraju i dalje na rukovanju sa svima ili zagrljaju i poljupcu sa svojim prijateljima i postarijom rodbinom, ničega se u životu nisu lišili tokom pandemije, a ponašanjem su tako neverovatno veseli da se čovek zapita gde su proveli prethodne dve godine i da li je ta veselost rezultat neke malo prejako dozirane terapije.
Jer na većini ljudi se prethodne dve godine nekako vide, i na licu i na ponašanju, manji broj je zapravo tako zastrašujuće ravnodušno veseo i nepromenjenih navika.
Ja se isto ni sa jednim prijateljem nisam posvađala zbog pandemije, ali da sam sa nekima drastično zahladila odnose i proredila susrete- jesam. Sa nekima se nisam videla preko godinu dana, i sudeći po onom što kače na društvenim mrežama, nije ni šteta.
Generalno ne vidim pandemiju kao "samo još jedno različito gledište", pa nije to pitanje za koji košarkaški tim navijamo pa da je lako negovati toleranciju.
Niti vidim da će se ljudi lako ponovo vratiti na stare odnose "jednom kad sve prođe", bar ljudi naših prostora imaju iskustva sa raznoraznim društvenim krizama, i iz iskustva, nakon toga se ljudi suprotnih tabora samo tolerišu, ali još godinama i decenijama ne mogu ponovo da otvoreno pričaju o osetljivim temama.
Potpis na ovo. Nijedna važna tema, a ova to jest, ne može biti "samo još jedno različito gledište". I mislim da si u pravu vezano za stav "jednom kad sve prođe". Vidimo da još ništa nije prošlo u ovim krajevima, ali koliko dugo su i brit. i francuski animozitet živi, koliko dugo se Nijemce gleda drugačije. Bit će s pandemijom isto "gdje si bio 2020.-tih."
Jedna banalnost koja me malo nasmijava - čim neko zašmrče u našoj obitelji, postajemo "Japanci" - izoliravanje ako možemo. Sad mi se spavanje u krevetu s bolesnom osobom koja kiše i kašlje na metar, a neodlazak na kauč, čini kao neko plemensko divljaštvo.
Ja sam Japanac samo na rečima a na delima ostala Balkanski divljak.
Tako mi je jadan bio mlađi sad kad ga je uhvatila viroza da ne da ga nisam izolovala nego sam ga i ljubila i grlila, da nije prevrtao očima (mama imam DESET godina!) valjda bi ga i u krilo uzela
Od sve pandemije žao mi je samo što živim tu gde živim. Zamišljam koliko bih se bolje osećala da živim negde gde je stopa vakcinacije iznad 12 godina 80%, recimo. Ili negde gde se mere sprovode. Gde su većina oni koji misle da je virus stvaran. Gde ne moramo svi u porodici da stalno slušamo neverovatna objašnjenja realnosti oko nas. I da se izvinjavamo što smo eto i po tome rešili da se izdvajamo od standarda...
Mislim da bi sve bilo toliko lakše da ne čujemo na dnevnoj bazi da maske ne rade, vakcinisani umiru strašnom smrću a sve nas zapravo truju avionima.
Pre neki dan su u školi podelili đacima nekakve pro- vakcina letke koji su napisani tako loše i neubedljivo da su samo dali šlagvort za ceo čas prosipanja antivakcinaških bisera prerađenih dečjim očima.
Jedan tvrdi da je deda umro od vakcine iako je jadan umro od korone (pokupio neposredno nakon vakcine), drugoj ne treba zla vakcina mada već godinu dana nema čulo mirisa, treći neće čip...
Ova moja jadna vakcinisana je jedva nekako kod kuće istresla iz sebe svu tu gomilu gluposti koju je morala da odsluša, kada sam videla da kipi od besa celo popodne.
Mlađi kipi od besa jer kao dele letke a on koji hoće da se vakciniše- ne može.
I tako. Jedva čekam kraj polugodišta. Što je mnogo mnogo je.
Posljednje uređivanje od pulinka : 21.12.2021. at 08:26
Članak o tome kakvo je psihološko stanje nacije na izmaku druge pandemijske godine i što treba uraditi na ozdravljenju društva nakon svih nedaća? Kako prevazići podjele; kako bi se politika, a kako zdravstveni sustav trebali postaviti prema ovom problemu?
https://slobodnadalmacija.hr/vijesti...rijeme-1156120
Izdvajam:
"- Zdravstveni radnici su u iznimno teškoj situaciji, rade u izvanrednim uvjetima već dvije godine. Njih nitko ne pita za pravo na izbor, žele li sudjelovati u ovoj teškoj situaciji ili ne. Moraju. I svi oni građani koji trebaju različite vrste medicinske pomoći, a do nje ne mogu doći zbog pretrpanih bolnica, također nemaju pravo na izbor. Moraju prihvatiti ovu situaciju. Priču o slobodi izbora pod svaku cijenu trebalo bi staviti na čekanje. A narasla mržnja, anatemiziranje i vrijeđanje nije od koristi ni za koga." ( dr. Mirjana Nazor, psihologinja)
"- Važno je integrirati stvari i ljude kao cjelovita bića sa svojim lošim i dobrim karakteristikama. To je jako težak proces, koji traje. Veoma često se ne može do kraja ni provesti jer ljude nose njihovi nesvjesni proces. Prihvaćam da je to uznemirujuće za mnoge. No, na individualnoj razini važno je stalno komunicirati s drugima, posebice s onima koji su različiti od nas, davati drugima pomoć, razvijati prihvaćanje, suradnju, konstruktivni dijalog, altruizam, ljubav, raditi na sublimaciji nagonskog odnosno agresivnog u čovjeku. Agresija će ionako doći sama." ( dr. Aleksandra Mindoljević Drakulić, psihologinja i psihoterapeutkinja)
Ja jedva čekam kraj školske godine
Kud sad ovo?? Jelena.O bas me zanima zasto
Čitam danas u"The Guardian" ovaj članak: https://www.theguardian.com/books/20...to-get-started
Ovih par njegovih rečenica me podsjetilo na ovu temu:" “For me, the pandemic – I see it as a little bit like dying and being a ghost. Because you can see the world. It’s still there. And you can remember being in it and loving it and not having to worry about wearing a mask … You can remember that but you can’t do it. So it does, in the same way being a ghost would, make a little pause. Like: ‘Hah! Wow! This world is crazy. It’s wonderful. I wish I was in it again!’ And of course the hope is that we’ll get back in it.”
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
