 |
|||
ja da sam imala novaca (i vremena za vožnju) upisivala bih djecu u strane škole (npr. njemačku, francusku...)
već sama jezična prepreka pruža novi izazov za djecu kojima je "dosadno" u nižim razredima naših škola
i u te škole ide dosta djece stranaca, koja djetetu pružaju sasvim neku drugu perspektivu
ispreplitanje kultura, drugačija vrsta nastave... baš mi je žao što nisam možda otpočetka na tome inzistirala pa bi se vjerojatno našlo i novaca
imenjakinja, ha, ha
ajmo i drugu priču
mama za svog prvjenca izabrala najbolju učiteljicu, bar po nekim kriterijima neke tamo susjede, u istu generaciju je išo i moj klinac, ja nisam imala nikakvu informaciju o učiteljicama, jer su mi bile nepoznate ( u biti nisam ni tražila ko je u toj generaciji), i nakon godinu dana to djete su ispisali iz te škole, i prebacili u drugu, jer najednom najbolja učiteljica i nije toliko dobra.
najviše sve ovisi ipak o djetetu i kako se ono snađe
Jelena, bez obzira sto druge forumasice pisu da ces sigurno morat bit ukljucena u skol.obveze svoga djeteta evo da i ja podijelim svoje iskustvo.
Ja imam dijametralno suprotno iskustvo.
Dakle u mom slucaju djeca sama uce, idu u skolu i ispunjavaju svoje obveze bez naseg uplitanja.
Eventualno ako nalete na nesto sto ne razumiju, muz i ja pojasnimo, a to je jednom u par mjeseci ako i toliko.
Leona je superodlicna ucenica 7.razreda, jako savjesna i organizirana, znatizeljna i zeljna znanja. Jako voli uciti i upijati. Na matem.natjecanjina iz Klokana je bila vec 3 ili 4x medju 10% najboljih u RH (tako se boduje to natjecanje), ide na matligu, dodatnu iz mat, fizike, biologije i mislim kemije, pa se planira i iz toga natjecati. Ja smatram da je to previse dodatnih, al ona se ne da. Nadarena je i iz likovnog, pa se njeni radovi objavljuju.
Uz to trenira atletiku 3xtj i ide vikendima cesto na natjecanja. Izrazito je samostalna vec odavnooo.
Inace najmladja ucenica generacije, prijevremeno upisana u skolu. Nasa odluka za prijevremi upis je bila pun pogodak.
Franko je tek 4.razred, isto superodlikas, jako je savjestan, vrijedan i marljiv. Odradjuje sve svoje obveze sam. Drugaciji je od L.(ona ima nenadmasive radne navike), al uvijek sve odradi na vrijeme i tocno. Ima jako strogu uciteljicu koja ih dribla, pa vjerujem da ce prijelaz u 5.razred biti ok. Ima onako vrlo zanimljivu kreativnu crtu, divno pise sastavke (kao i ona, nisu na mene nego na muza u tom pogledu), ima "uvrnut" original pogled na mnoge stvari, kaze uciteljica uvijek ima.originalna rjesenja za sve, njegovi crtezi uvijek jako odudaraju od ostalih i odmah zna ciji je hahaha.Na njima je sve posebno. Stalno mu neke radove objavljuju. Inace za razliku od sestre on nema krasopis, vjerojatno nikad nece ni imat. Ja mu stalno govorim da malo ppradi na tome, ali ocito ce mu takav ostat.
Takodjer trenira atletiku 3xtj i ide na natjecanja. Samostalan je, potpuno sam vec od 3.razreda se ujutro budi (navija si alarm)/popodne isto tako, oblaci, doruckuje, pakira za skolu i ide. Nas tada nema doma, na poslu smo. Seka mu je kontra smjena. Od 1.razreda sam ide u i iz skole, odmah nam je kvartu, ali svejedno.
Takvi smo bili muz i ja, voljeli smo uciti, imali sve petice, a djeca valjda samo nastavljaju tim putem.
E sad kad sam zavrsila svoje hvalospjeveinace se ne hvalim njihovim skol.uspjesima, ali htjela sam ti dati primjer da je moguce proci s djetetom i kroz skol.sustav bez ponovnog polaska roditelja u skolu
i bez instrukcija.
Jedino definitivno treba malo nadgledati kako se dijete snalazi u 1.razredu, pa onda u 5.-om radi prilagodbe na nesto novo.
Ako djetetu ide dobro, ne vidim razloga uplitanju, a tu se neki poskliznu na terenu. Kad krenu tako s djecom, vise nikad ne omoguce djeci osjecaj da to mogu i djeca sama. Ne peicam o nasim forumasicama nego znam par primjera iz RL da mame i danas u 7.razredu s djecom uce doslovce svaki predmet :shock:
Eh sad imas situacije da iz nekih predmeta sjeca ne dobiju adekvatno znanje, tu bi trebalo uskocit jer steta da se stvara rupa u znanju.
Mi smo imali srece s Leoninom garniturom strogih profesora, koji jako puno traze ali puno i daju. Najslabija karika nam je prof iz eng, pa je prosle godine L.isla u skolu stranih jezika na svoju inicijativu jer tamo vise rade na konverzaciji. Bas je bila zadovoljna ove god zbog polaska u zahtjevni 7.razred i novih predmeta, odlucila je ne ici na konvezacijski eng.
Znanje je moc i ako dijete zeli uciti naucit ce u svakoj skoli. Oko izbora osnovne skole zaista ne bi dramila.
Razmisljaj da dijete moze samo pjesice od/do skole i da se mote druzit s ekipom iz kvarta koja ide u istu skolu. To ti je najvazniji faktor vjeruj mi za odabir.
Osim ako kvarzovska skola nije bas neki teski raspasoj. A iskustva mama uzmi s rezervom. Pa neke profesore drugacije ocjenjuju djeca i roditelji, a kamoli rad cijele skole.
Vec sam ti napisala unutar iste skole imas razne prof koji mogu bit strogi i puno djeci dat,a i one popustljive, mlake koji ih nista ne nauce.
Ako imas u blizini zahtjevniju skolu ja bih ga tamo upisala. Ionako ce sada biti male mature i prijemni za upise u gimnazije.
Ne trebas toliko filozofirat oko upisa u obicni prvi razred
Posljednje uređivanje od Lili75 : 13.10.2021. at 08:55
Sorry na tipfelerima
Eh da i ne kuzom sto te muci. Koga briga za druge?!
Ti svoje dijete zelis uamjerit na znanje kao i sve mi ovdje.
Znanje je zaista moc, no uz znanje treba razvijati komunikacijske i prezentacijske vjestine (i to se uci u skoli ne bi vjerovala, sami prezentiraju pred cijelim razredom.svoje ppt vec od 3.razreda nadalje), uciti se snalazenju u komunikaciji s ljudima, kako se ophoditi s ljudima, rjesavati odredjene probleme..ja sam zaista prezadovoljna s tim kako to moja djeca savladavaju u skoli.
Jasno ima tu i do genetike, netko ima crtu za to, netko ne. Pa i mi roditelji smo razlicitih osobnosti, ali neke stvari se zaista mogu poboljsati radom i praksom.
Ovo sto Tanci kaze, dijete bira svoj put. Mi smo tu da potpomognemo.
I mi smo nase svugdje negdje vodali po raznim radionicama, tecajevima, sportovima...sukladno njihovim interesima.
Bome smo se navozali dok su bili manji, trebalo je sve to uskladiti s njih dvoje.
Sad je puno lakse, kad oboje treniraju u kvartu i nema tog razvozenja.
Ja bih osobno izabrala najbližu školu :D (ali polazeći od uvjerenja (koje ne znam na čemu temeljim) da su sve osnovne škole podjednako kvalitetne (ili nekvalitetne); tj. da nema nekih izrazito kvalitetnijih).Jelena prvotno napisa
U slučaju tvoje dileme, bez imalo dvojbe, izabrala bih kvalitetniju školu. Uvijek bih stavila fokus na znanje; odnosno ne nužno na samo znanje, nego na strast za znanjem i učenjem. Nikako ne na ocjene, ishode, očekivani upis u srednju. Moj stav (i iskustvo) su da je fokus na znanju i želi za učenjem ono što osobi daje jaku unutarnju motivaciju koja joj pomaže da radi posao kojim je ispunjena, i da na kraju priče bude i mnogo uspješnija u tom poslu, od osobe koja je fokus stavila na snalaženje (ocjene, neki produkt kojim strepi).
Isto tako, opet po mom iskustvu i iskustvu mojih bližnjih (i u javnom i u privatnom sektoru), i u Hrvatskoj znanje itekako vrijedi. (No ok, vrijede i neke druge stvari).
Posljednje uređivanje od Jadranka : 13.10.2021. at 09:54
Ja cu potpisat Jadru, znanje i u RH itekako vrijedi. Mi smo odgajani da su znanje i obrazovanje vrlo vazni (starci prosvjetari), pa tako prenosimo i djeci. A uvijek je bilo i bit ce takvih likova, no mi s njiima nemamo i ne zelimo imati nista. Svakom njegovo.
Jadro, hvala
Posljednje uređivanje od Lili75 : 13.10.2021. at 10:02
Lili, vjerujem da je vasa osnovna skola u zadnjoj trećini na onom popisu. Daj skicni, bas me zanima.
Meni se namještalo u osnovnoj tko ce mi biti uciteljica i razrednica kasnije u petom. I to je zaista velika sreća bila za mene. Znala sam svo gradivo iz skole prije nego smo ucili (starija sestra, VSS okruzenje, u ogromnom broju prosvjetarsko) i nisam bila najmirnije stvorenje, ali nisam kaznjavana za nemir. Obozavala sam uciteljicu, i danas mi je toplo oko srca kad je se sjetim. Za razliku od MMa kojem je uciteljica u istom omrazenom košu kao vojska u koju je morao ici poslije faksa.
Meni su dvije skole u krugu od 1 km. Bliza je lošija. Dalja mi je isto na relativno dobroj lokaciji, ali mora preko dvije velike ceste (sa semaforima). Iz obje ga ja superlako pokupim. U strane skole ga ne bih upisivala, iako mi je to isto neka opcija u glavi, u prvom redu jer nam je daleko. Izdrzali bismo financijski. A nismo ga dvojezicno odgajali i ne ide u skolu stranih jezika, nego kod logopeda. Za njega ne bi bilo dobro da je dvojezicno odgajan. Ja povremeno malo s njim njemacki govorim, on se ljuti. Nesto zna, al da bi opusteno razgovarao na njemackom trebas biti valjda 6. stupanj. Engleski nema pojma. Ne gleda crtice na youtubeu, tablet i mobitel mu nisu dani na koristenje. Ide dvaput tjedno na sport i nista vise. Meni je žao da imamo preko tjedna tako malo vremena zajedno. Dane kad on nije na sportu, ja sam. A ta popodneva su jako kratka. Kad bi bilo nesto u vrticu, vjerojatno bi isao, al to spada pod temu covid, nema nista za djecu dostupno. U nasem kvartu se svasta nudi za djecu, al poslije vrtica.
Pa ako znaš ili možeš saznat kakve su učiteljice RN i imaš u jednoj neku za koju misliš da bi bila dobar izbor za tvog malenog, to je već sasvim razumno da biraš
ovo dugoročno je više grah
1 km nije neka velika udaljenost, ali meni bi i ovo sa semaforima bilo bitno - posebno, ako u prvu može bez da prelazi cestu? Evo moj može do škole bez da pređe iti jednu cestu i meni je to genijalno (mogu i ja na posao
A ima li u toj lošijoj školi dobrih 1-4 učitelja koje biste mogli dobiti? Ili baš znaš da su svi loši, a u ovoj drugoj školi ima izvrsnih? Za 5-8, a svašta se još promijeni (u obe škole) dok on stigne do 5-og razreda.
napiši listu - zašto ti se čini da je jedna lošija, a druga bolja
ja oko osnovnih škola nemam nekihj posebnih dilema
kao lošiju bih mogla navesti neke tehničke detalje oko organizacije - jednosmjenska nastava, nedostatak izvannastvanih aktivnosti (iako mislim da svaka škola nudi puno toga), nemogućnost samostalnog odlaska do škole, školski boravak ...
ostale stvari su toliko nesigurne (učitelji, nastavnici - danas su tu, sutra možda nisu; razredna "ometala" - možda baš dijete zapne u razredu s nekim djetetom čiji su roditelji isto birali "bolju" školu, a to dijete bude dežurno ometalo ...
Mislim da kod nas nema toliko velikih razlika među javnim školama.
Ja stvarno nisam razbijala glavu oko toga, iako je iz našeg naselja bilo djece koja su išla u škole u susjedna naselja - kakti u "bolje" okruženje ... ma sve je to isto i kako ti grah padne. Krenite s pozitivnim mislima i izvucite najbolje što možete iz škole, a s obzirom da si možete priuštiti i vremenski i financijski, organizirajte posjete različlitim aktivnostima izvan škole ovisno prema afinitetu djeteta.
O bome da, u pravu si
Samo da nešto hitno obavim, pa pročitam nove objave. Napokon neka zanimljiva tema na forumu u zadnje vrijeme
Ma ja sam zapravo prilicno na tom tragu, iako me muci to kvartovsko druzenje. Dalja skola je u kvartu preko ceste. Nije ni to daleko, al nije ni u dvoristu. Al najvise me muci hoce li ga ta neka ocjena iz nekog predmeta s kojim nece biti na TI kostati upisa u srednju.
Moj je "malo" stariji, do sada nismo ni imali neku veliku mogućnost izbora. Jedna osnovna, jedna opća i to jedan razred.
Nekidan smo imali raspravu, došao je s idejom da ono što on želi raditi mu zapravo fax ni ne treba, ali ako bi on mogao na lakši tipa neko veleučilište koje ima zanimljiv program.
I sad što mu reći i kako ga motivirati? Zasada sam rekla da mi se ta ideja ne sviđa i da treba težiti najboljem što može, da nisu novci sve i da zapravo najveće bogatstvo će steći studirajući s pametni i kreativnim ljudima, iskustva, prijateljstva, kontakte...tak svašta sam mu nadrobila.
A to što on misli raditi i koliko je to dugoročno profitabilno, što je lake a što teže i koliko on sa svojih 16 zna o tome, o tome nećemo jer on tvrdi da ja ne razumijem, a ja znam da on ne razumije
Uglavnom moju djecu je trebalo gurati u što izazovniju sredinu da bi postigli neki svoj maksimum.
Jelena, ne znam u kojem ste kvartu, ali evo kako je to izgledalo kad se moj sin upisivao u školu:
U našem kvartu su dvije osnovne škole, relativno blizu jedna drugoj, dijele ih dvije prometnice. Obje male i jednosmjenske. Kad mi je sin bio zadnja godina u vrtiću, fama je bila da je ona druga škola loša (s kim god da sam razgovarala tvrdio je isto), a ova "naša" bolja. Djeca koja i ne bi spadala u nju po mjestu stanovanja upisivala su se tamo da ne bi morala ići u "onu drugu", koja je, kakti, loša. Pa se desilo da je "naša" škola upisala tri prva razreda u toj generaciji (inače su uvijek imali dva razreda po generaciji), a u "onoj drugoj" su bila dva razreda u generaciji, po 15 učenika u svakom razredu
Kroz godine se dešavalo to da su djeca iz "naše" škole prelazila u "onu drugu" zbog - bullyinga u razredu, nerazumijevanja s učiteljicom, raznih drugih razloga. I redovito bih čula priču da je djeci puno bolje u "toj drugoj" školi.
Na onoj famoznoj listi obje škole su blizu jedna drugoj. I moj dojam je, sad nakon svega, da su obje škole bile tu negdje po kvaliteti. U jednoj je možda bolje ovo, u drugoj ono.
Ključ je u tome što osnovna škola nije samo i isključivo nastava. Još je puno drugih faktora koji utječu na zadovoljstvo djeteta i roditelja. Nama je, konkretno, u OŠ jako smetala dezorganiziranost i kaotičnost, što je mojem hiper-strukturiranom djetetu od iste takve majke teško padalo
Još jednom kvotam da istaknem i potpišem.Ključ je u tome što osnovna škola nije samo i isključivo nastava. Još je puno drugih faktora koji utječu na zadovoljstvo djeteta i roditelja. Nama je, konkretno, u OŠ jako smetala dezorganiziranost i kaotičnost, što je mojem hiper-strukturiranom djetetu od iste takve majke teško padalo
I da primijetim da je za duševno zdravlje bolje biti što dalje od škole (u smislu poznavanja prilika u njoj) jer onda i stvarnost izgleda puno bolja. Nisam ironična, ozbiljno to mislim.
Posljednje uređivanje od čokolada : 13.10.2021. at 11:53
Uvijek kad vidim ove "zagrebačke" dileme oko izbora OŠ, pa i SŠ, sjetim se mojih malomišćanskih susjeda na otoku koji sad žare i pale tu na FER-u i medicini (braća).
To su definitivno bila nadarena djeca (po svim parametrima), samo što ih tamo nikad nitko nije testirao ni procjenjivao. Završili su OŠ u svom mjestu, a gimnaziju (opću, jedinu u blizini) u mjestu udaljenom 10 km.
Rasturili maturu i upisali najzahtjevnije fakseve u ZG. Sad su pred kraj studija. Je li im bilo dosadno u OŠ? Pojma nemam, nitko ih nije pitao. Jesu radili nerede radi toga jer im je bilo prelagano u školi? Nisu. Za maturu su se, btw, sami pripremali i ostvarili odlične rezultate.
Sad gledam listu - OŠ moje djece je negdje 30 odozdola. Oboje su upisali dobru, a jedan i završio, gimnaziju. Taj koji je završio vrlo uspješno studira na prilično zahtjevnom faksu.
OŠ uopće nismo birali - upisali su najbližu.
Alko vam išta znači ovo kaj sam napisala. Kad vidim kako s neka djeca s teškim torbama gužvaju u prepunim tramvajima pitam se jesu li oni sami birali OŠ ili su to napravili njihovi roditelji
Buba Klara, potpisujem te od prve do zadnje osim što nemam malomošćanske susjede. Ja živim u Zagrebu nekih 25 godina i otkad imam djecu pratim te sage i dileme oko izbora ovog ili onog vrtića, ove ili one osnovne, a o srednjim školama bi se dao cijeli novi forum otvoritii oduvijek mi to izaziva čuđenje i pomalo me nasmijava.
Ja sam odrasla u malom gradu s jednom osnovnom i jednom srednjom školom, u moju srednju su dolazila djeca iz okolnih mjesta gdje je bila samo osnovna. Nije tu bilo puno izbora tad, a nije ni dan danas. Ne zamaraš se kad nema izbora, ideš kud te cesta vodi pa gdje stigneš.
Mogućnost izbora koliko god bila dobra često je zapravo zlo jer ti stalno baca bubu u uho da možda nisi dobro odabrao ili da ćeš sigurno pogriješiti u idućem odabiru.
A jako je važno i ovo što je tanja_b napisala:
ključ je u tome što osnovna škola nije samo i isključivo nastava. Još je puno drugih faktora koji utječu na zadovoljstvo djeteta i roditelja.
ja cu samo ojacati klub mama kojima je grah tako pao da se stvarno nisu morale zamarati skolom svoje djece
(on je sad prvi srednje, ona sestasica)
odlikasi su, ponekad ispitam, pojasnim ako treba, ali generalno nemam pojma ni o nastavnicima, ni o gradivu, ni o lektirama...
iznimka je bila karantena kad je vise sin malo izletio iz rutine i zaboravio da je i online skola s obavezama i rokovima, ali inace... skoro nista
cisto blazenstvo, nadam se da ce jos ove njene tri godine u osnovnoj isto tako proci
Posljednje uređivanje od summer : 13.10.2021. at 11:28
A znanje je uvijek moć, tu uopće nema dileme. Samo nije moć u krkanskom smislu, kako mi u RH najčešće tumačimo "moć" i na što Jelena (dijelom) aludira.
Iako ni kod krkana ne možeš podcijeniti inteligenciju, snalažljivost plivanja u dreku i određeno znanje.
Posljednje uređivanje od čokolada : 13.10.2021. at 11:57
Slažem se
Treba znati i takvo "znanje"
(Ps. da ne bi bilo krivo shvaćeno, ja sam ipak uvijek za "klasično" znanje)
Pa Orwell je davno napisao: Rat je mir, sloboda je ropstvo, NEZNANJE je moć
Nase skole nema jer je nova, eks skola je u 2. trecini, a nova bi vjer. bila u 3. trecini. Zeznuti smo zapravo samo dok se ne uvedu prijemni, al to se lomi bas preko nasih ledja sad.
Moram priznati da mi je naslov teme u usporedbi sa sadržajem prilično smiješan. "Je li znanje moć?" je onako prilično filozofska tema, pa valjda i spada na ovaj kutak - a razglabanje u koju oš upisati (500 ili 700m udaljenu) spada na temu škole.
Znanje ponekad je moć, ali često svo znanje svijeta ne može pomoći a može nešto drugo - sreća, socijalna prilagođenost i umješnost (ovdje posprdno nazvana "snalažljivost") koja iteakako treba jer smo socijalna i društvena bića. A svakako ništa od tog ne može nadoknaditi životno iskustvo koje (po mom mišljenju) u velikoj većini slučajeva ne može osoba naučiti iz tuđih primjera nego samo na vlastitoj koži. Samim tim faktor oš A ili B kakav se u prosjeku nudi u ZG u daljnjem životu je po meni skoro zanemariv (jer je varijacija u jednoj školi veća od prosječne varijacije među školama). Dijete dobije super učiteljicu, pa se šokira u višim razredima, ili dobije groznu učiteljicu pa je prelazak u više razrede lagan i oslobađajuć. I jedno i drugo ima prednost i mana.
U kontekstu osobne sreće i prilagođenosti i uspjehu u ukupnom daljnjem životu prednost dajem socijalnoj uklopljenosti nad nekim visoko inteligentnim ali socijalno neuklopljenim, jer u kasnijem životu manjak socijalnih vještina često ima utjecaj na ukupan uspjeh i razvoj karijere i ostalog odraslog života. O malim genijalcima koji se kasnije pokažu nešto manje genijalnim neću ovom prilikom, ali svakako način na koji dijete funkcionira interesi koje pokazuje u ranoj dobi su dosta pod utjecajem obiteljskih okolnosti i interesa a manje izraz njihovih urođenih sklonosti ma koliko se roditelj trudio da pusti dijete da bude "svoje".
sillyme, snalažljivost u pravom smislu riječi je naravno odlična i poželjna osobina, mi smo je samo koristili kao eufemizam za naprosto kriminalne i rubne radnje, švercanje, korupciju i taj mindset da uđeš u profesionalni svijet kao stranački vojnik s ciljem dobivanja neke koristi. Mislim jednostavno imaš te ljude koji nemaju nikakve kvalifikacije ni iskustvo a dobiju neku poziciju samo zbog toga. Iako i njih je manje nego zainteresiranih, vidim ja svakodnevno tu vojsku koja čeka svoj red, ali evo i jednog vojnika koji je dočekao da bude ravnatelj ustanove, za što nema nikakve kvalifikacije do stranačke iskaznice.
Isto tako znam preko nekih prijatelja za radne okoline gdje se znanje, marljivost i proaktivnost u radnom kolektivu čak i negativno gledaju, jer bacaju loše svjetlo na ostale kolege, i onda oni koji najviše guraju naprijed postanu najomraženiji. Tako da, nažalost, nije svaka radna okolina takva da znanje i sposobnosti vrednuje.
ali slažem se s tobom, stvar je jako crno-bijelo postavljena, mislim da to nije tako ili-ili, i da su to odvojene vrijednosti. Možeš imati izvrsno znanje, završiti arhitekturu npr, a onda ući u ilegalnu spregu sa političarima i graditi bespravne građevine da bi zaradio veće novce. Evo i naš ćaća je bio izvrstan učenik. Tako da po meni su to dvije odvojene dimenzije, jedno su sposobnosti, drugo je moral.
Ovoga se ja pribojavam. Moje dijete od samog početka dobiva precizne i točne odgovore i onda je lako slagati i povezivati. Dok neki dobiju nikakve ili netočne odgovore i u nekom trenutku logika više ne štima. Primjeri: prijenos topline, odnosno drugi glavni stavak termodinamike, rotacija zvijezda i planeta, razlike između vodozemaca i gmazova, reflektiranje zvučnih valova, kapilarnost kontra gravitacije i sl. Evo jutros su nekako jedinica za silu i laser došli na tapetu. I sad je naravno pitanje što će biti kada u školi dobije lošije odgovore. Kako će se on s tim nositi. A dobivat će iz puno područja sigurno lošije nego kod kuće. I toga se bojim. Ne lošijih odgovora. Nego kako će mali reagirati na njih i kako će nastavnik na njega reagirati.
#hrvatsketragedije
?
Reagirati ce odlicno , ako ce to kucno super znanje znati prezentirati na nacin koji se trazi od skolskog sustsva.
Ako test napise za 5 , i bude pisao sve zadace i radne biljeznice, a pri tome ne radi nered na satu svi ce ga voljeti.
Posljednje uređivanje od sirius : 15.10.2021. at 12:22
Drži mi fige!
Slažem se... Na topicu o knjigama koje čitamo spomenula je tanja_b Gladwellovu knjigu Izvan prosjeka https://knjizaraum.hr/knjiga/izvan-prosjeka/, a to je na neki način vezano i na ovu temu.
Prikaz knjige dostupan je ovdje https://hrcak.srce.hr/index.php?show...ak_jezik=84321
Krajnje pojednostavljeno - što ti vrijedi ako si se rodio kao odličan materijal za violinista, ako si se rodio u Mrduši donjoj, gdje nema glazbene škole i nikoga da te poučava? Puno toga u životu ovisi o slučajnosti.
Nas obrazovni sustav je toliko inertan, da vjerujem da ni do nase srednje nece uvesti prave prijemne ispite. Premda mi se cini da je svima u interesu da bude, jer bi se manji pritisak na ocjene stavljao, a veci na znanje.
Ma hoće, pa škole ga već same uvode. Hoće sto posto, ove god ide eksp. mala matura u nekim školama već. Za 8 godina će se to uvest, osim ako nas ne opali meteor.
U pripremi je novi pravilnik o kriterijima za upise u srednju, pa kad ga puste u javnu raspravu, slobodno se javite i sugerirajte što mislite da bi trebalo poboljšati.
Ali stvarno mislim da nema smisla opterećivati se upisima u srednju školu dok je dijete još u vrtiću. Tako daleko ni ja nisam išla
Meni dode da skocim kroz prozor kad ljudi koji imaju djecu u vrticu planiraju upis u srednju.
Mislim , ono...svaka cast, ali tako daleko nikad nisam mogla vidjeti u kojem ce se smjeru dijete razvijati . Da li ce mu ici glatko ili ce imati poteskoce, da li ce mu sve ici dobro na emocionalnom planu i socijalizaciji...
Mora da je u meni problem jer nisam u stanju ni svaki tjedan jelovnik i kupovinu isplanirati, a kamoli djecji zivot.
X veliki.. IstoMeni dode da skocim kroz prozor kad ljudi koji imaju djecu u vrticu planiraju upis u srednju.
Mislim , ono...svaka cast, ali tako daleko nikad nisam mogla vidjeti u kojem ce se smjeru dijete razvijati . Da li ce mu ici glatko ili ce imati poteskoce, da li ce mu sve ici dobro na emocionalnom planu i socijalizaciji...
Mora da je u meni problem jer nisam u stanju ni svaki tjedan jelovnik i kupovinu isplanirati, a kamoli djecji zivot.
Moja je sad 5. Razred i srednja škola mi nije ni u primisli, nije ni njoj. Ok, ovisi i o djetetu. Mi se trenutno borimo s njenim ogromnim strahom od 5.razreda koji je okidač za puno problema. Tako sam i ja postala roditelj koji je rekao da je škola i učenje djetetova obaveza, a vidi me sad... Grah i sl.
Meni je bilo važno da je škola blizu jer nemamo baka-deda servis. Pri upisima su rekli da imaju baš učiteljicu za nju, kad ono ni blizu. Preživjeli smo s manjim posljedicama.
Trenutno mi je jedini plan otkloniti joj taj strah od tog strašnog 5.razreda koji ju je potpuno zakočio. Ne pomaže što im razrednica ponavlja koliko je strašan 5.razred.
Što se naslova tiče, znanje je uvijek važno, bez obzira na moć. No, ima ona meni posebno draga 'Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta'
sirius
A meni je život pokazao da se planovi često izjalove.
A i ak gledam svoje frendove iz škole, pa djetetove frendove - ne znači da oni koji imaju odličan početak, nastave i u tom tonu. Odnosno, na kraju odu skroz nekim drugim putem Što ne znači da taj put nije dobar za njih.
Ma razumija donekle dilemu.
Sigurno se razlikuju skole npr. U Kozari boku i Medvescaku. Ako nista drugo zbog strukture djece , nihovog predznanja , ali i kolicini novaca i obrazovanja njihovih roditelja.
Ali cak i kad dijete ide u osnovnu na Pescenici, srednju strukovnu u Jelkovec ocito nije zapreka da rasturi maturu i upise dobar fakultet na koji putuje iz Zeline. I sve to uz potpuno prosjecne roditelje .Imamo bas takav primjer nasih bivsih susjeda i sinovog kolege iz vrtica na Pescenici.
Posljednje uređivanje od sirius : 13.10.2021. at 14:52
Slažem se. Mi smo na Peščenici. Struktura učenika bila je ...paaa... svakakva, ali to ovisi od generacije do generacije. Dovoljan je jedan problematičan učenik da razori kompletnu razrednu dinamiku, a onda se vraćamo na grah...
S druge strane, kad dijete krene u školu, obično prestanemo razmišljati o alternativama. Ide tamo gdje se upisalo i amen.
Mitovski? Baš priča strašan raska? Ja nisam čula da se to kod mog priča
Pa nisu te priče propisane nastavnim planom i programom da se pričaju u svim školama
Ima nastavnika koji rado plaše djecu kako bi bila ozbiljnija i posvećenija školi, ne računajući pritom da ima i djece koja takve priče (pre)ozbiljno shvaćaju
Ma meni je raska zapravo sasvim u redu, međutim malo je pretjerala. Znam da misli najbolje, ali to što tanja kaže ima djece kao što je moja na koju to jako negativno utječe.
Znači ponavlja kako je peti razred jako, jako, jako težak. Ukoliko izostanu jedan dan to je skoro nenadoknadivo. Kako će im se sigurno srozati sad ocjene.
Na roditeljskom je nama pričala isto, malo ćete plakati vi, malo djeca i tako. Moja sad očekuje stravu i užas i paraliziralo ju je. I sad mi roditelji peglamo.
Ni uciteljica moga sina nije daleko od toga. On je sad 4.razred i stalno ih plasi s 5.razredom.
Cak je jos vise poostrila kriterije (nisam znala da je i to moguce?!), pa su djeca van sebe jer neki nisu dobili jos nijednu 5icu od poc.skol.godine, cak ni iz glazb i likovnog. Sta reci?!
Srecom moj ima petice, al da nema, znam da bi i mi imali drame.
Cak bih rekla da ce nasima 5.-i biti kamilica nakon ovako zahtjevne uciteljice
Posljednje uređivanje od Lili75 : 13.10.2021. at 17:27
glazbeni im ona ni ne drži ,stvarno deca u strahuNi uciteljica moga sina nije daleko od toga. On je sad 4.razred i stalno ih plasi s 5.razredom.
Cak je jos vise poostrila kriterije (nisam znala da je i to moguce?!), pa su djeca van sebe jer neki nisu dobili jos nijednu 5icu od poc.skol.godine, cak ni iz glazb i likovnog. Sta reci?!
Srecom moj ima petice, al da nema, znam da bi i mi imali drame.
Cak bih rekla da ce nasima 5.-i biti kamilica nakon ovako zahtjevne uciteljice
Ako mene sjećanje ne vara, djeca se upisuju u OŠ po mjestu prebivališta?
pa opet "snalaženje" rješavamo "snalaženjem"?
Ovo se kod nas stvarno strogo provodi, bas da bi se izbjeglo grupiranje skole na "dobre" i "lose". Nisam jos sigurna koliko su sto uspjeli oko toga, ali trude se. Ovdje su dobri/losi odnosno bogatiji i siromasniji dijelovi grada puno vise razbacani i manje organizirani nego, primjerice, u Zagrebu, pa nekako sama po sebi ova podjela ukljucuje od svega pomalo. Tamo gdje geografija nije odradila svoje, izuzeli su odredjene kvartove i poslali u neke druge skole. Nisu ovakve situacije samo zbog socioekonomske slike odredjenog kvarta, vec i zbog polozaja prometnica. Recimo djeca u nekim dijelovima grada ne idu u skolu koja je "odmah preko puta" jer bi do nje morali prijeci cestu koja je sve samo ne puteljak.
Mi smo imali tzv. attendance exception kad smo preselili i M. je isao u skolu u koju nismo pripadali jos dvije dodatne godine. Odobreno je zbog situacije u obitelji (invaliditet) i lokacije na kojoj zive muzevi roditelji i prijateljica (koja je ove godine preselila), odnosno mojeg tadasnjeg radnog mjesta. Ove ide u novu skolu, skupa sa sestrom koja nikako nije mogla biti primljena u ovu prvu.
Posljednje uređivanje od Kaae : 13.10.2021. at 23:40
sta jest, jest.
Djeca se uz molbu mogu upisati u bilo koju školu ako ravnatelj te škole odobri.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom