Je li znanje moć?

[Kaae]

Lili, nisam se osvrtala na hodanje doma poslije skole s drustvom, sto je sigurno prakticno i zgodno, odnosno zgodnije i prakticnije od razvazanja autom u za vecinu zaposlenih sasvim nezgodno vrijeme. Tu nemam nikakvih iskustava kao roditelj pa ni ne savjetujem ni za, a ni protiv.

U kontekstu mijenjanja skole i razreda, tu imam iskustva i ne vidim da to lose utjece na djecu i njhova prijateljstva pa dijelim svoja iskustva.

Osvrnula sam se na komentare o cudjenju o odrzanim prijateljstvima jer ne zivimo svi u istoj ulici ili gradu od rodjenja pa do smrti. I opcenito o cudjenju i laganom sazalijevanju svemu/svega sto odskace od ideala tvoje obitelji i tvojeg iskustva.

[Lili75]

Ina33, pa i ja imam naravno prijateljstva od svukud, rekoh u koliko gradova sam zivjela u samo 4 god, a bilo je i inozemstva i svega. Silom prilika rastoh ko korov svukuda od BiH, Hrvatske do Francuske.Moje kume, naj,naj frendice iz stud.vremena zive jedna u Dalmaciji, druga u Francuskoj/Svicarskoj/Belgiji (mijenja drzave svakih par god).

Vise sam mislila na tjedna druzenja kad pricam o djeci koja idu u skolu. Ta djeca se zaista druze, pa zapravo svaki dan poslije skole, barem u nasem kvartu. Mi jos uvijek imamo djir "kljucic oko vrata".
Najcesce zapravo produze boravak vani poslije skole, vikendom obavezno.

Kaae, zaista ne mogu utjecat na tvoje zakljucivanje, ti naravno slobodno tumaci po svome, kao i svi mi, al nema potrebe za etiketiranjem. Ja sam ti probala objasnit

[Kaae]

A i ja tebi pokusavam objasniti kako zvuci ono sto pises, jednako kako ti meni pokusavas objasniti da pises zapravo nesto sasvim deseto. Sumovi u komunikaciji, valjda. Dogadja se cesto, nije unicorn.

[Lili75]

Je tesko je ovako bez slike i tona

[Jadranka]

Meni nista ne zvuci problematicno u Lilinom pisanju o temi prijateljstava.

Moj dojam je isto da je za djecu dobro da budu u istoj sredini (u kojoj im je dobro) i u kojoj imaju duge godine za polagana stvaranja prijateljstva, iz dana u dan, sa zajednickim dogodovstinama, strahovima, ljubavima, cim god... posebno u toj djecjoj dobi mi to djeluje vazno. Ali naravno, tu dolaze onda individualna djeca - pa ce se neka brzo uklopiti u novu sredinu, a neka nece i trebat ce im godine... al svatko najbolje poznaje svoje dijete i moze procijenit sto je najbolje za obitelj i za dijete.

A dugogodisnja prijateljstva na velikim udaljenostima nas ima dobar broj. Ali nije to ovo djecje svakodnevno vidjanje i svakodnevno druzenje.

[tanja_b]

Moj sin srednjoškolac od ekipe iz osnovne škole održava kontakt s ravno 0 (nula) osoba
Nije da ne može, nego ne želi. Jedva je čekao da izađe iz osnovne škole i ni s kim nije ni želio održati kontakt.
U srednjoj školi ima društvo iz razreda, prijatelja koji je nakon 1. razreda promijenio školu ali se i dalje viđaju, društvo iz glazbene i društvo s kojim je nekad igrao nogomet, a sad vozi bicikl. Dakle, socijalnog života mu ne manjka a što se tiče osnovne škole, komotno je mogao ići u bilo koju OŠ, možda bi u nekoj drugoj čak imao i bolje društvo.
I povremeno izjavljuje da će, kad se osamostali, birati život u nekom drugom kvartu, a ne u ovom u kojem je odrastao. Uopće me to ne čudi, jer sam i ja razmišljala na isti način u njegovoj dobi, a i sad bih napravila isto.
Ipak, kvartovska osnovna škola ima svojih praktičnih prednosti dok je dijete manje (već su nabrojane u prethodnim postovima), tako da ako škola nije neka katastrofa (a u većini slučajeva ipak nije), bolje je ići na praktična rješenja.

[Peterlin]

Slično je i kod nas.

Moj stariji sin ima jednog prijatelja iz osnovne škole s kojim se uglavnom druži preko društvenih mreža, jer zbog rasporeda imaju malo vremena i mogućnosti za susrete.
Iz srednje škole ima poznanike iz razreda i susjednih razreda s kojima je češće u kontaktu, jer su upisali isti fakultet, iako na svom smjeru sad već nema puno poznatih. Pravi prijatelji su mu iz kruga Hrvatskog filmskog saveza (dvije grupe) i za te ljude vjerujem da će ostati u kontaktu i dalje, privatno i poslovno. Od osnovnoškolskih veza ostalo je gotovo ništa, a bio je u odličnom razredu. Ta ekipa se raspala upisom u različite srednje škole.

Moj mlađi sin (onaj za kojeg sam mislila da ima loš sastav razreda u osnovnoj školi) ima već godinama isto stabilno društvo baš iz te škole. Završili su istu srednju školu (različite smjerove) i sad su na istoj visokoškolskoj ustanovi (također različiti smjerovi), ali viđaju se najmanje 2-3 puta tjedno, razmjenjuju informacije i materijal, međusobno si pomažu i surađuju. Osim ovog društva ima moj sin još i radioamatersku ekipu, volontersku ekipu (u kojoj su uglavnom djevojke) i ekipu iz firme (studentski posao već drugu godinu). Društvenih kontakata ima dovoljno, ali kontakti iz osnovne škole uredno traju i razvijaju se i dalje. Da smo ga preselili kako smo namjeravali, tko zna kako bi ispalo...

[Jelena]

Ode tema na prijateljstva. Ili da upakiramo - na networking.
Ne vidim osnovnu skolu kao bitan moment po tom pitanju. To je neka druga razina. Moja najbolja od 1.do 4. je televizijska zvjezdica. Sjedile skupa, posjecivale se doma, telefonirale satima. Preselila je u drugu skolu, dopisivale smo se. Prije 15tak godina smo se srele, pozdravila sam ju, gledala me kao da me nikad nije vidjela. Nije cak ni odzdravila. Iz moje perspektive su to prilicno nestabilna prijateljstva. Imam dvije prijateljice iz tog razdoblja, jedna iz osnovne i jedna iz zgrade.

[tanja_b]

Ode tema na prijateljstva. Ili da upakiramo - na networking.
Ne vidim osnovnu skolu kao bitan moment po tom pitanju.

Ok, sad čitam unatrag tvoje postove pa mi je malo jasnije što si htjela reći. S ovim gore citiranim se slažem. Osnovna škola zbilja nije bitna za "networking" u odraslom životu. Ali bitna je za, što su već drugi i napisali, razvoj socijalnih vještina u djece.
Istina je i da za razvoj tih socijalnih vještina nije presudno u koju osnovnu školu dijete ide, ali da je sve skupa jednostavnije kad je u kvartu - jest.

A na onoj temi koju je Peterlin linkala već je bilo napisano i to da kod darovite djece često s polaskom u školu prednost dobivaju neke vještine i interesi koji su im u vrtiću bili nebitni (uspoređivanje s vršnjacima, socijalizacija, pripadnost grupi), tako da se roditelju može učiniti čak da dijete stagnira u svom dotad brzom napretku u stjecanju akademskih znanja. I to najčešće nije povezano s kvalitetom škole u koju je dijete upisano.

[Jelena]

Ok, sad čitam unatrag tvoje postove pa mi je malo jasnije što si htjela reći. S ovim gore citiranim se slažem. Osnovna škola zbilja nije bitna za "networking" u odraslom životu. Ali bitna je za, što su već drugi i napisali, razvoj socijalnih vještina u djece.

Dobro si shvatila sto sam htjela napisati. Hvala.
Bude i Lili mozda.
Lili, ponijela te kritika. Nije da mi smeta, nego kao da ti je netko profil oteo zadnjih tjedana. Nisam ranije primijetila. Kaae se recimo sasvim dobro drži.

[Kaae]

Kaae se recimo sasvim dobro drži.

[Lili75]

Jelena, nije bitno kako se ti danas osjecas kad sretnes nekoga iz starih vremena nego kako si se osjecala dok si bila u osnovnoj.

Razlika je enormna.Sigurna sam da je ti mozes vidjeti.

[jelena.O]

Jelena, nije bitno kako se ti danas osjecas kad sretnes nekoga iz starih vremena nego kako si se osjecala dok si bila u osnovnoj.

Razlika je enormna.Sigurna sam da je ti mozes vidjeti.

Meni je i tad bilo drago,a sad mrvicu i draže jer živimo svatko u svoj svijetu

[Jelena]

Naravno, al malo odudara od teme - ovo bi bilo kao - idem u bolju školu pa imam kvalitetniji networking. To sam mislila da nema puno utjecaja. A u razredu od 20tak učenika (nas je bilo preko 30 u osnovnoj, i 7 paralelnih razreda...), na slobodnim aktivnostima i sl. u toj dobi dobar dio djece lagano sklapa prijateljstva. Tog se recimo uopće ne pribojavam. Nemamo taj issue na tapeti. U usporedbi sa mnom i MM-om, mali je turbo socijalan

[tanja_b]

Naravno, al malo odudara od teme - ovo bi bilo kao - idem u bolju školu pa imam kvalitetniji networking. To sam mislila da nema puno utjecaja.

Stvarno ne vidim da je to itko igdje napisao prijateljstva, ili networking, je nešto na što roditelj pri odabiru osnovne škole zaista ne može utjecati.

Ali je vjerojatno većini djece lakše i jednostavnije sklapati i održavati prijateljstva s djecom iz škole u kvartu gdje žive, nego ako putuju u školu u drugi dio grada. Što ne mora biti strogo pravilo (kod svojeg djeteta prvog vidim tu iznimku), ali je očekivani razvoj situacije.

[Jelena]

Stvarno ne vidim da je to itko igdje napisao prijateljstva, ili networking, je nešto na što roditelj pri odabiru osnovne škole zaista ne može utjecati.

Ovo s networkingom nije nitko napisao, nego ja. Samo mi je sad glupo i objasnjavati kad sam i sama napisala da je to promašeno. Samo ste vi krenule pisati o vašim prijateljstvima. Pa sam se zafrkavala da u kontekstu znanja i moći možemo pisati o networkingu, da ne ispadne da smo izvan teme

Networking je druga tema. Nimalo snobovska, kako je lili napisala, nego je realnost kod nas da ti je bez poznanstava život puno kompliciraniji. Od projekata, do majstora, liječnika itd.

[jelena.O]

Moj veliki ima društvo iz osnovne,pa iz srednje pa s faksa
I onda sve smučka i napravi još jedno mješano društvo .
Da ne kažem jedno društvo je i za janjetinu

[NanoiBeba]

Moram se priključit jer se baš danas nalazim sa svojima iz OŠ. I mislim si kak smo sada jednako dobri. Moje traume iz OŠ su vezane uz profesore ili da bolje napišem, drugove i drugarice

[Jelena]

Moram se priključit jer se baš danas nalazim sa svojima iz OŠ. I mislim si kak smo sada jednako dobri. Moje traume iz OŠ su vezane uz profesore ili da bolje napišem, drugove i drugarice

Lijepo da ste u kontaktu! Moja škola je bila u centru, pa su djeca gravitirala nekako iz različitih smjerova, ne bi se mogao kvart odrediti.
Za barem pola uopće ne znam gdje su ti ljudi. A baš sam se jučer sjetila jedne, čiji brat me spasio od nekih dugoročnih bulija, epizode koja me i danas strese. Poželjela sam joj se javiti da joj kažem kako sam joj i danas zahvalna što su se ona, pa onda njezin brat zauzeli za mene direktno kod bulija - ono nemojte ju, ona je OK. Al imaju oboje obična imena. Nisam ih pronašla. Još su i Srbi, tko zna gdje su.

[NanoiBeba]

Jelena, nismo godinama bili u kontaktu. I onda je prije par godina višegodišnja predsjednica razreda napravila akciju koja je trajala mjesecima, dok nas je skupila. Neke ipak nismo mogli naći, a bilo je svakakvih akcija po gradu. I to i opasnih i smiješnih. I taj prvi put nas se stvarno skupio zavidan broj, ali sad nas je na hrpi ostalo niti 10.

[Peterlin]

Natrag na temu - baš sam pitala kolegicu koja je selila djecu iz jedne osnovne škole u drugu (preselili su se) kakvi su bili dojmovi. Zaključak je očekivan: u obje škole bilo je stvari koje su ok i onih koje bi mogle biti bolje. Pouka priče - nikad ne možeš imati sve dobre stvari u isto vrijeme i na istom mjestu.

Ont. Jelena - imali smo nekad temu o bistroj djeci, pa smo tamo razglabali o njihovim teškoćama pri ispunjavanju očekivanja u školi. Ne mislim tu na genijalce tipa Einstein, nego na darovitu dječurliju koji imaju brzu pamet i ne vole kalupe. Evo, zaviri ovdje: http://forum.roda.hr/threads/15986-D...trebama/page11

[jelena.O]

Imenjakinjo ,kakve imaju veze nacionalnosti
Mi smo u razredu imali sve jugonacionalnisti osim Crnogoraca i Slovenaca ,ali smo imali i Mađare. Kod nas se zadaćnica pisala na bilo kojem jugo jeziku osim mađarskog ,raska ga nije znala.
Bilo mi super sjedim s curom koja piše pravilno ćirilicu, a meni ne idu č,č,đ i ti i samo virnem i eto znam i ja.

Usto kaj nas je bilo pol pol u razredu,sami organizirali maturalnu. Pred dve i pol godine bilo na 75 posto na maturalnoj,a dosta ih živi uzduž i popreko Europe i naravno te naše bivše države. Zasjeli u 13 jednog dana i pjevali do sutradan u 4, a dosta ih je doputovalo netom pred početak

[buba klara]

A propos kvalitete osnovnih skola - dvoje starije djece ide/išlo je u istu OŠ, razlika nebo i zemlja u velikom broju predmeta, a samo turnusi su u pitanju.

[Peterlin]

A propos kvalitete osnovnih skola - dvoje starije djece ide/išlo je u istu OŠ, razlika nebo i zemlja u velikom broju predmeta, a samo turnusi su u pitanju.

Potpis na ovo. Ista situacija, čak nije ni turnus bio u pitanju (škola je bila jednosmjenska) nego jedna školska godina razlike. Baš nebo i zemlja...

[Lili75]

Naravno, al malo odudara od teme - ovo bi bilo kao - idem u bolju školu pa imam kvalitetniji networking. To sam mislila da nema puno utjecaja. A u razredu od 20tak učenika (nas je bilo preko 30 u osnovnoj, i 7 paralelnih razreda...), na slobodnim aktivnostima i sl. u toj dobi dobar dio djece lagano sklapa prijateljstva. Tog se recimo uopće ne pribojavam. Nemamo taj issue na tapeti. U usporedbi sa mnom i MM-om, mali je turbo socijalan

Kako si samo ovo uspjela zaključiti da mi je znati sorry, nigdje veze zaključak, niti je itko išta slično takvo napisao.
Da te ne poznam preko ovog napisanog bih rekla da si snob, kad ti takve stvari padaju na pamet

Lijepo da ste u kontaktu! Moja škola je bila u centru, pa su djeca gravitirala nekako iz različitih smjerova, ne bi se mogao kvart odrediti.
.

Upravo to je ključna razlika tebe i tvog sina koji živi u takvom kvartu (za mene jednom od najljepših i najdražih kvartova) u kojem se djeca sasvim sigurno jako puno druže od/do škole, poslije škole, vikendima oko vaših zgrada jer je to jednostavno takav kvart. Ti nisi živjela u takvom okruženju (djeca su bila od svukud). Razlika je enormna.

A propos kvalitete osnovnih skola - dvoje starije djece ide/išlo je u istu OŠ, razlika nebo i zemlja u velikom broju predmeta, a samo turnusi su u pitanju.

X upravo tako

Ali je vjerojatno većini djece lakše i jednostavnije sklapati i održavati prijateljstva s djecom iz škole u kvartu gdje žive, nego ako putuju u školu u drugi dio grada.

X isto razmišljam

Potpis na ovo. Ista situacija, čak nije ni turnus bio u pitanju (škola je bila jednosmjenska) nego jedna školska godina razlike. Baš nebo i zemlja...

Tako je, ništa od toga se ne može predvidjeti,a kamoli da bi se cijela škola kao takva mogla ocijeniti kao izuzetno dobra ili jako loša jer te mogu zapast neke od stvari koje su cure navele.

[jelena.O]

Aha osnovna
Napravili smo početkom ove godine wh grupu, ima nas posvuda od sjevera Europe do mora,i Amerika, meni koja nemam baš društvene mreže bili je to skoro pus od cake srediti,dva tri početna broja i sve se zakoluta u koji dan,možda i tjedan dana. Imali koju tužnu prigodu pa smo pomagali obitelji te osobe,ali to smo radili i kod članice srednjoškolske skupine, pa još i skupljali za Petrinju

[mitovski]

OŠ u koju ide J. je osrednja škola, ništa posebo, da ima puno kvalitetnijih, ima. Mogla sam ju upisati u nešto kvalitetniju kvart do, ali važući što je za nju u tom trenutku bilo važnije odlučili smo za ovu.
S obzirom da je socijalno anksiozno dijete, odvajanje od vrtičkih prijatelja jako bi negativno utjecalo, a razlike u OŠ nisu tolike da bi prednost kvalitetnije škole poništila prednost prijatelja.
Puno se piše o tome kako se djeca moraju znati dobro nositi s promjenama, kako moraju biti prilagodljiva svemu i svačemu i svašta nešto ta naša djeca moraju odmah znati i u svemu dobro plivati. Mojoj će promjene uvijek teže padati, naučila se nositi s njima, ali sumnjam da će biti osoba koja će voljeti promjene. Ne volim ih ni ja.
Svatko svoje dijete najbolje poznaje i u tom trenutku odlučuje što je za njega najbolje.
Meni je bilo bitno da krene u nekom poznatom okruženju da se ne zatvori skroz i to je bio pun pogodak.
Inače što se tiče prijateljstava... Mi smo imali sreću da smo imali divnu vrtićku grupu... Njih 6 je ostalo jako povezano... Nisu svi u istom razredu, ali jesu u školi. Divno je vidjeti kako se druže još od jaslica, kako se podržavaju, odrastaju i kako su povezani,a još k tome imamo sreću da smo i svi mi roditelji kliknuli pa postali kućni prijatelji.
Malo me ponijelo pa sam otišla van teme

[Kaae]

Mi smo imali sreću da smo imali divnu vrtićku grupu... Njih 6 je ostalo jako povezano... Nisu svi u istom razredu, ali jesu u školi. Divno je vidjeti kako se druže još od jaslica, kako se podržavaju, odrastaju i kako su povezani,a još k tome imamo sreću da smo i svi mi roditelji kliknuli pa postali kućni prijatelji.
Malo me ponijelo pa sam otišla van teme

Ovo smo imali i mi, a cak se poklopilo i da neka od starije djece imaju bracu i sestre jednake dobi u mladjim grupama. Povezani smo i sad, iako nismo svi u istim osnovnim skolama. Iz jednog od tih poznanickih vrtickih odnosa je izraslo i moje najblize prijateljstvo, postali smo prakticki obitelj. Od ovog ljeta ne zive vise u gradu, ali se i dalje cujemo prakticki svakodnevno, djeca takodjer. I vidjamo se kad god stignemo. Djeca nisu isla u istu skolu tri godine (a sad cetvrtu su u razlicitim gradovima).

Kad smo vec na toj temi, koja je malcice zastranila, neka prijateljstva s vrtickom ekipom su zahladila jer se djeca nikad nisu slagala ili su se prestala slagati, na primjer. I nikako nam nije bilo izvedivo da se druzimo (uz prisustvo djece), a da to funkcionira.

[Peterlin]

mitovski, u pravu si... Prvi prijatelji naše djece obično su djeca naših prijatelja, a kasnije se stvari okrenu i nalazimo prijatelje među roditeljima prijatelja naše djece

Pokretačica teme to tek treba iskusiti. Nema nikakvog načina da nekome tko ima dijete za upis u osnovnu školu objasnimo i približimo svoje iskustvo. Nije ni potrebno, doći će to samo po sebi. Neke stvari će ići glatko, oko nekih će se uzrujavati - tako to mora biti. Da sve ide glatko (i roditeljima i učenicima) bome ne znam bi li išta naučili. Ne mislim tu na gradivo, nego na iskustvo, odnosno životnu školu.

Bit će sve u redu.

[Lili75]

mitovski, u pravu si... Prvi prijatelji naše djece obično su djeca naših prijatelja, a kasnije se stvari okrenu i nalazimo prijatelje među roditeljima prijatelja naše djece

Pokretačica teme to tek treba iskusiti. Nema nikakvog načina da nekome tko ima dijete za upis u osnovnu školu objasnimo i približimo svoje iskustvo. Nije ni potrebno, doći će to samo po sebi. Neke stvari će ići glatko, oko nekih će se uzrujavati - tako to mora biti. Da sve ide glatko (i roditeljima i učenicima) bome ne znam bi li išta naučili. Ne mislim tu na gradivo, nego na iskustvo, odnosno životnu školu.

Bit će sve u redu.

Bravo Peterlin

[Jelena]

Pokretačica teme to tek treba iskusiti. Nema nikakvog načina da nekome tko ima dijete za upis u osnovnu školu objasnimo i približimo svoje iskustvo. Nije ni potrebno, doći će to samo po sebi. Neke stvari će ići glatko, oko nekih će se uzrujavati - tako to mora biti. Da sve ide glatko (i roditeljima i učenicima) bome ne znam bi li išta naučili. Ne mislim tu na gradivo, nego na iskustvo, odnosno životnu školu.

Bit će sve u redu.

Zato i pitam vas iskusnjare
Ma bez obzira što su to brige, kad bi se pojavila neka ozbiljnija stvar, začas bi izbor i srednje i osnovne škole pao u drugi plan.

Inače me se puno toga krivo razumjelo, očito je do mene

jelena.O, dolazim iz nekad nacionalno jako mješovitog kraja u kojem se situacija drastično promijenila tijekom rata. Jako puno ljudi je iselilo, prvenstveno Srba. Iz mog razreda je otišlo valjda desetero djece. Tvoj post je potpuno promašen, što se mene tiče, ali je moj valjda nejasan.

[Lili75]

Ali kvalitetniji networking u boljoj osnovnoj skoli??? Tako si napisala gore. Jele helloouuu...

Tamo djeca kroz druzenje razvijaju socijalne vjestine, al naglasak je na igri, druzenju i zabavi (uz ucenje jel).

[mitovski]

Jelena, uz znanje koje ti imaš i područja koja pokrivaš i možeš pojasniti svom djetetu, ne bih ni sekunde brinula o osnovnoj školi. Tvoje dijete ima sreće jer ćeš ti moći pokriti rupe i manjkavosti našeg obrazovnog sustava kojih ima na pretek i sigurna sam u svakoj školi.

[n.grace]

Jelena, uz znanje koje ti imaš i područja koja pokrivaš i možeš pojasniti svom djetetu, ne bih ni sekunde brinula o osnovnoj školi. Tvoje dijete ima sreće jer ćeš ti moći pokriti rupe i manjkavosti našeg obrazovnog sustava kojih ima na pretek i sigurna sam u svakoj školi.

slažem se. u apsolutno svakoj školi može se potrefiti bolja ili lošija postava nastavnika, na to se nikako ne može utjecati niti se može unaprijed znati

Jelena, mislim da se bespotrebno opterećuješ, dijete još nije krenulo u školu, a ti već sad sudbinski promišljaš, tako si pisala o strasti prema ekstremnom sportu kad je dijete imalo 3 godine, meni osobno "strast" nije izraz za trogodišnje dijete da se radi o ne znam čemu

opusti se, izaberite školu koja vam je bliža ako možete, vjerujem da nećete biti apsolutno zadovoljni ni apsolutno nezadovoljni u bilo kojoj školi, ali to nije neki veliki problem. samo polako i strpljivo

[jelena.O]

Moj veliki skoro pa najviše voli prijatelja iz srednje,koji mu je zapravo prijatelj od malena,dijete naših prijatelja

Kad je on u srednjoj donesi slike,kad je raj mlađi prijatelj imao tek manje od godinu dana,moj je pol godine stariji

[Lili75]

Draga, pa sama si napisala da si bila nejasna na temi.
Eto tanja_b, skuzila, ja i ocito neke drugi nismo.

Mozda skuzim s ponovnim citanjem iznova ili da pojasnis iznova. A ni ne trebas.

Tema je bas zanimljiva, finally nesto van korona teme

[Lili75]

Osnovna škola zbilja nije bitna za "networking" u odraslom životu. Ali bitna je za, što su već drugi i napisali, razvoj socijalnih vještina u djece. .

Tamo djeca kroz druzenje razvijaju socijalne vjestine, al naglasak je na igri, druzenju i zabavi (uz ucenje jel).

Ne vidim tu neku veliku razliku u napisanom.
Al potrudim se jos jednom procitat tvoje postove

[rehab]

Potpisujem n.grace.
Da zivim u Zagrebu, ja bih birala osnovnu skolu koja mi je najblize i najjednostavnije rjesenje obzirom na druge zivotne okolnosti (posao, promet, izvannastavne aktivnosti...) Srednju skolu bi dijete biralo samo.
I sama sam tijekom svog skolovanja imala razlicite uciteljice, nastavnike, profesorice... Neki bi od njih u danasnje vrijeme punili naslovnice medija u negativnom smislu. Ne kazem da se s tim treba pomiriti, ali ja svoje skolovanje pamtim kao najljepse razdoblje u zivotu gdje sam stekla cjelozivotna prijateljstva. Dobri profesori ostavili su mi znanje, a losi anegdote koje i dan danas prepricavamo uz obilje smijeha i alkohola u casi :D Imam ozbiljne rupe u znanju, ali evo, zivim, radim, volim i postojim :D Od svoje djece ocekujem jedino da postuju svoje nastavnike, savjesno izvrsavaju svoje radne obaveze a prije svega da budu empaticni, posteni i da se znaju postaviti u razlicitim zivotnim situacijama. Hoce li biti neurokirurzi ili moleri - to ostavljam njima kao njihovu zivotnu odluku.

[jelena.O]

Potpisujem n.grace.
Da zivim u Zagrebu, ja bih birala osnovnu skolu koja mi je najblize i najjednostavnije rjesenje obzirom na druge zivotne okolnosti (posao, promet, izvannastavne aktivnosti...) Srednju skolu bi dijete biralo samo.
I sama sam tijekom svog skolovanja imala razlicite uciteljice, nastavnike, profesorice... Neki bi od njih u danasnje vrijeme punili naslovnice medija u negativnom smislu. Ne kazem da se s tim treba pomiriti, ali ja svoje skolovanje pamtim kao najljepse razdoblje u zivotu gdje sam stekla cjelozivotna prijateljstva. Dobri profesori ostavili su mi znanje, a losi anegdote koje i dan danas prepricavamo uz obilje smijeha i alkohola u casi :D Imam ozbiljne rupe u znanju, ali evo, zivim, radim, volim i postojim :D Od svoje djece ocekujem jedino da postuju svoje nastavnike, savjesno izvrsavaju svoje radne obaveze a prije svega da budu empaticni, posteni i da se znaju postaviti u razlicitim zivotnim situacijama. Hoce li biti neurokirurzi ili moleri - to ostavljam njima kao njihovu zivotnu odluku.

Ovo je lijepo i realno napisano.

[rehab]

I jos nesto o ocekivanjima okoline.
Uvijek sam bila superodlikas. Roditelji su me htjeli poslati u veci grad u srednju skolu gdje sam mogla ostvariti svoj ogromni potencijal, a ja sam isplakala more suza dok ih nisam uspjela uvjeriti da zelim ostati u svojoj sredini, u malom gradu i "slabijoj" srednjoj skoli.
Na nagovor svojih profesora, upisala sam i poslijediplomski doktorski studij, ali sam se brzo ispisala jer nisam zeljela znanstvenu karijeru. Naravno, i to je bilo na razocaranje cijele moje okoline, a ja sam samo zeljela raditi u svojoj struci najbolje sto mogu, biti "obicna" osoba, supruga i mama.
Hebat ga, moje osobne ambicije nikada nisu pratile moj potencijal, ali, unatoc tome, ne mislim da sam promasila nesto u zivotu, niti da sam isla linijom manjeg otpora.

[n.grace]

Na nagovor svojih profesora, upisala sam i poslijediplomski doktorski studij, ali sam se brzo ispisala jer nisam zeljela znanstvenu karijeru. Naravno, i to je bilo na razocaranje cijele moje okoline, a ja sam samo zeljela raditi u svojoj struci najbolje sto mogu, biti "obicna" osoba, supruga i mama.
Hebat ga, moje osobne ambicije nikada nisu pratile moj potencijal, ali, unatoc tome, ne mislim da sam promasila nesto u zivotu, niti da sam isla linijom manjeg otpora.

identično i kod mene i da sam na početku opet bih odabrala isti put.