Je li znanje moć?

[Jelena]

Stremi li naše društvo zbilja znanju ili je dominantno snalaženje? Je li za sretan život bolje da u skladu sa svojim intelektualnim sposobnostima stekneš što veće znanje, ili je bolje ići pragmatično, linijom manjeg otpora?

Konkretno me muči treba li dijete upisati u kvalitetnu osnovnu školu sa strogim kriterijima ili u osrednju školu s relativno blagim kriterijima? Osnovna škola te već određuje, kamo ćeš u srednju. Ozbiljna osnovna škola ti daje znanje, ali te stavlja u neravnopravan položaj kod upisa u srednju, jer je nebitno što znaš, bitno je kakve ocjene imaš. Čini mi se da su još srednja škola i fakultet relativno objektivni, a onda opet dođe život, gdje ispada da opet nije važno što znaš, nego kako se snalaziš. Nedavno je oslobađajuća presuda osječkog suda za grobare lopove bila donesena na temelju toga da oni nisu znali. Sjetim se ljubimca svake srednjoškolke, Kundere, mislim da je u Šali bilo - da li ih opravdava što nisu znali. Jako je puno ljudi na vodećim položajima kojima je to daleko iznad njihovih mogućnosti, bez posljedica za njih.

Ja sam u dvojbi, da li usositi dijete i upisati ga u ozbiljnu osnovnu ili da prihvatim da naše društvo nije željno mladih koji znaju, nego koji se snalaze i upišem ga u osrednju školu. Mislite li da je klima u RH takva da će se ikada cijeniti znanje, ili smo mi ipak nezreli za to i da dalje njegujemo društvo mediokriteta i grabežljivaca?

A onda mi se još dodatno javlja pitanje koje bi vjerojatno trebalo postaviti na temu škole - da li su nadarena djeca uopće sretna u osrednjoj školi ili su zahtjevnije škole za njih izazov. Nedavno mi je naša forumašica rekla da joj je dijete venulo od prvog do četvrtog, dok ga nisu prebacili u bolju školu. Ulovim se da mi je zapravo cilj da dijete pokupi što više znanja i ode iz Hrvatske negdje gdje ono vrijedi. To mi je malo tužno.

[Mima]

Jelena, teška pitanja, ono što je dobro je što baš i ne postoje ozbiljne i osrednje osnovne škole, tako da ne možeš puno pogriješiti.

[sirius]

Jelena, teška pitanja, ono što je dobro je što baš i ne postoje ozbiljne i osrednje osnovne škole, tako da ne možeš puno pogriješiti.

Bas sam i ja to dosla napisati. Nisam primjetila da postoje ozbiljne i osrednje osnivne skole . I po kojim bi se uopce kriterijima tako razvrstavale. ( tj. sad nako puni godina iskustva znam koji bi mi prioriteti bili, ali samo iskljucivo kao roditelj djece sa poteskocama. Moji kriteriji i potrebe moje djece ne upadaju u potrebe djece bez poteskoca.)

[Barbi]

Postoje razlike među osnovnim školama, kriterijima i pojedinim profesorima. No sve to možeš potrefiti samo slučajno i zaključiti poslije u kojoj je kategoriji bila konkretna škola. Fluktuacije profesora su ogromne. Sad me baš zanima koje su osnovne na glasu kao ozbiljne.

[Kaae]

Meni su, sad s iskustvom zavrsenog magisterija u SAD-u i s tri zavrsene godine osnovsnoskolskog skolovanja, neodvojivi znanje i snalazenje, ali vjerojatno je snalazenje drugog znacenja u Jeleninom pitanju i mojem odgovoru.

Posjedovati znanje da bismo se mogli snaci (u moru podataka) smatram bitnim u zivotu. Znanje koje se svodi na ucenje svega i svacega, uglavnom napamet i najcesce sa svrhom zadovoljavanja forme, a ne koristenja u praksi, mi nikad nije leglo i nadam se da ce ga moja djeca u potpunosti izbjeci.


Ne bih podrzavala liniju manjeg otpora nikako, da naglasim da to nije ono sto smatram snalazenjem.

Kod nas u okrugu je skola dodijeljena prema mjestu stanovanja kako bi se, izmedju ostalog, izbjeglo namjerno upisivanje djece istog socioekonomskog statusa (ili po nekom drugom kriteriju) u iste skole. Uz javne skole, imamo religijske, jednu community school koja je dio distrikta i jedan pravi charter. Srednje imamo dvije, plus religijske i jedan charter i isto tako postoje samo dvije middle school. Mi smo birali kucu prema (middle i high) skoli za koje bismo zeljeli da djeca pohadjaju kad dodje vrijeme.

[tangerina]

Jelena, mislim da je za to pitanje korisnije da se fokusiraš na svoje dijete nego na društvo u cjelini.
Koliko znamo iz tvojih upisa, tvoj maleni je nadaren i pretpostavljam da za težu školu očekuješ da će više nahraniti njegovu želju za znanjem. Pretpostavljam da pričamo o privatnoj školi za koju nešto znaš.
Što se tiče snalaženja, iz moje okoline ja ne bih rekla da se to uči u školi, nego ne znam, valjda u obitelji i zajednici u kojoj živiš. Al nemoj romantizirati te snalažljivce, nisu svi Kerumi. Ja imam u svojoj okolini te neke street smart ljude, koji vječno imaju neku shemu, uvijek nešto vrte polu legalno, al nit su puni para niti nešto ludo sretni. Ugl, ako doma niste taj tip, neće to naučit ni u običnoj školi.

[čokolada]

Imali smo već jednom temu o osnovnim školama u petnulaškoj metropoli.
Imam dosta đaka koji su završili neke kakti tražene OŠ, a roditelji bili razočarani zbog premalo nastavničkog rada, a zatrpavanjem zadaćama i velikim zahtjevima. Sa svom tom djecom roditelji su obilato dodatno radili. Govorim o nekih desetak učenika kroz 7-8 godina.
Moje dijete ide u školu na periferiji i ima neloše nastavnike, ali uvijek se potrefi bar dvoje koji uopće ne rade svoj posao, pa teret padne na moja nejaka pleća, na povremene instrukcije (iako dijete ima petice, dakle ne radi se o ocjeni!) ili na nabavku materijala po kojima dijete vježba samo. To radim zato jer vidim da je znanje iz tih dvaju predmeta manjkavo.
Onako iz iskustva, općenito govoreći, školovanje ne smiješ u potpunosti prepustiti školi .
Moji su kriteriji, doduše, visoki .

[Jelena]

Postoje razlike među osnovnim školama, kriterijima i pojedinim profesorima. No sve to možeš potrefiti samo slučajno i zaključiti poslije u kojoj je kategoriji bila konkretna škola. Fluktuacije profesora su ogromne. Sad me baš zanima koje su osnovne na glasu kao ozbiljne.

A ima ih - one koje su meni recimo usput Meštrović, Trstenjak, Ujević.
A gledala sam ovdje listu:
https://www.index.hr/vijesti/clanak/...a/2302394.aspx
One pri dnu pdf-a su one kod kojih su djeca najuspješnija u srednjoj, ali se s druge strane teže i upisuju u srednju. Nastavnici u srednjim školama često znaju odakle im dolaze kvalitetna djeca, isto kao na fakultetima. Premda to nije baš tako jednostavno u osnovnim, gdje je sasvim drugačija struktura stanovništva u Donjem Gradu i Sesvetskom Kraljevcu. Ali ipak se vidi na kraju koliko su realno ocjenjivani.

[Tanči]

Postojala je rang lista osnovnih škola.
Koliko se sjećam, prije deset i više godina, najbolja je bila osnovna škola iz Dugog sela, a naša je bila treća.
Zaprešićka.
Ne sjećam se koja je bila druga, ali ni ta nije bila iz metropole.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Jelena]

Hvala vam na komentarima. Mislila sam da nitko neće pisati
Kaae, pod snalaženjem mislim na "Kerume", ali istina je da će taj obrazac mali teško doma pokupiti. Kaae, taj vid snalaženja kojeg ti navodiš je meni u znanju. Npr. znaš se koristiti bazama podataka. Ali imaš pravo da se nisam precizno izrazila.

Nisam mislila na privatne škole. Ali nije ni bitno.

Mislite li da će zbilja u nekom trenutku u RH postati važno da znaš (i da se snalaziš s literaturom itd.), odnosno je l realno da se vrate nekakvi prijemni. Ovo je smiješno što je predloženo da će se par bodova dobivati na testiranjima.

[Mima]

Postojala je rang lista osnovnih škola.
Koliko se sjećam, prije deset i više godina, najbolja je bila osnovna škola iz Dugog sela, a naša je bila treća.
Zaprešićka.
Ne sjećam se koja je bila druga, ali ni ta nije bila iz metropole.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Na temelju čega je napravljena ta lista?

[Jelena]

Postojala je rang lista osnovnih škola.
Koliko se sjećam, prije deset i više godina, najbolja je bila osnovna škola iz Dugog sela, a naša je bila treća.
Zaprešićka.
Ne sjećam se koja je bila druga, ali ni ta nije bila iz metropole.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Sjećaš li se koji su bili kriteriji?

[Kaae]

Hvala vam na komentarima. Mislila sam da nitko neće pisati
Kaae, pod snalaženjem mislim na "Kerume", ali istina je da će taj obrazac mali teško doma pokupiti. Kaae, taj vid snalaženja kojeg ti navodiš je meni u znanju. Npr. znaš se koristiti bazama podataka. Ali imaš pravo da se nisam precizno izrazila.

Nemamo ni mi u obitelji snalazljive ljude a la Kerum, ali imamo razne primjere stjecanja znanja pa se nadam da ce pokupiti od svega najbolje. Svekar je ekspert u svojoj bransi, izuzetno uspjesan, a sve uz znanje steceno prvo silom prilika (tesko bolesno dijete; borba za financijskim prezivljavanjem), a kasnije neprekidno njegovano kroz struku i dodatne edukacije. Fakultet je nekad davno zapoceo, naucio sto ga je zanimalo i zatim nikad zavrsio. Muz isto nikad nije zavrsio fakultet, ali je u konstantnoj edukaciji u bransi koju je odabrao, skupio je potrebne certifikate i skuplja i dalje. Takodjer je vrlo uspjesan i cijenjen. Svekar je u nekretninama (poljoprivreda), a muz je projekt manager/business analyst.

Ja sam ispala vise tradicionalna u edukaciji, ali me je bilo posvuda. Djelomicno je ovo bila i nuzda jer sam zavrsila u dijelu Amerike gdje stranici nisu nesto osobito shvaceni i priznati van medicinskih krugova.

Zanimljivo mi je trenutno usporedjivati gradivo/pristup prvog razreda zagrebacke osnovne skole i gradivo kindergartena (kao relativne kruske i kruske, s obzirom da su oba razreda prvi dodir sa skolom), a i pristup u trecem razredu opcenito.

[Mima]

Baš mi se dijete muči sa sociologijom, nije njen fah (blago rečeno), pa sam evo dobila inspiraciju za interakcionistički pristup temi škole; odnos nastavnik-učenik iz koje je škole učenik došao

Ako ima koji sociolog neka me ispravi, radi se o ocjeni

[čokolada]

Jelena, za upis ne brini, uskoro će nacionalni ispiti i prijemni u sve više gimnazija.
Znanje je važno, ali za Hrvatsku nisam baš optimist. Stvarnost mi svaki dan ubija djeliće nade koji su mi ostali.

[čokolada]

A ima ih - one koje su meni recimo usput Meštrović, Trstenjak, Ujević.
A gledala sam ovdje listu:
https://www.index.hr/vijesti/clanak/...a/2302394.aspx
One pri dnu pdf-a su one kod kojih su djeca najuspješnija u srednjoj, ali se s druge strane teže i upisuju u srednju. Nastavnici u srednjim školama često znaju odakle im dolaze kvalitetna djeca, isto kao na fakultetima. Premda to nije baš tako jednostavno u osnovnim, gdje je sasvim drugačija struktura stanovništva u Donjem Gradu i Sesvetskom Kraljevcu. Ali ipak se vidi na kraju koliko su realno ocjenjivani.

Ova lista možda može biti neki pokazatelj, ali metoda je zbilja manjkava jer ne vrednuje kriterije ocjenjivanja (strogoću) po gimnazijama. Isti će učenik u zahtjevnoj gimnaziji iz matematike imati slabu četvorku, a u labavijoj peticu.

[Mima]

Osim toga, radi se o podacima starim pet godina, a neke škole koje su na ovoj listi označene kao stroge i ozbiljne su u međuvremenu jako popravile prosjek ocjena.

Osim toga, mislim da i u samom e rudniku, a i na ovoj listi ima dosta grešaka u brojkama koliko sam vidjela samo nekim brzinskim i površnim provjerama.

[Marija]

A isto tako u svakoj školi ima boljih i lošijih, zahtjevnijih i manje zahtjevnih profesora, i isto tako boljih i lošijih, više ili manje posloženih učenika, bolje ili lošije stručne službe. Nekako mislim da u Hrvatskoj nema tako velikih razlika između osnovnoh školada bi oko izbora trebalo previše brinuti.

Kad se najstarija upisivala u školu, upis smo doživjeli potpuno naivno, jednako kao i kad smo se selili i kad je mijenjala školu. Neki profesori bili su poticajni, izvrsni, neki nisu, pa je trebalo pokrpati rupe u znanju, trudili smo se kod djece pratiti i poticati njihove interese. Kad je nešto trebalo pomoći ili krpati, bili smo tu. Ali nisam se brinula oko izbora osnovne škole i uspješnosti djece iz ove ili one škole (što bi moja mama rekla, ja sam prilično komotna). Mislim da je kod nas veći problem prenatrpani kurikulum koji ne ostavlja dovoljno vremena za ponavljanje i razumijevanje i općenito potcijenjenost nastavničke struke. I loš sustav upisa u srednje, ja bih vratila prijemne kao u moje vrijeme.

A mislim da kod nas (vjerojatno i dalje) ima puno predrasuda oko te uspješnosti i pameti:

Evo, davno još, kad je najstarija bila osnovka, kuka jedan kolega (djeca idu u tada najrazvikaniju OŠ u Zagrebu, roditelji dovoze djecu iz cijelog grada): Ovdje su jaaako visoki kriteriji, a onda mjesta u najboljim gimnazijama zauzmu oni iz periferijskih škola (mi smo na periferiji).

Dok čekam na informacije u našoj periferijskoj školi, kuka jedna mama: ovi kod nas traže tako puno i strogo ocjenjuju, a onda se u gimnazije poupisuju djeca iz okolnih provincija.

U mojoj rodnoj provinciji na rubu RH, opet prigovori: u našoj školi su strogi i zahtjevni, pa se u gimnaziju najlakše upišu djeca sa sela.

Rodbina sa sela nije imala komentara

[tanja_b]

Postojala je nekad tema "U koju osnovnu školu upisati dijete". Ova tema bi bila njezin upgrade, nije samo pitanje izbora osnovne škole, nego smisla cijelog školovanja u Hrvatskoj

Jelena, malo se zafrkavam. A sad ozbiljno.
Mislim da je pitanje izbora osnovne škole na području Zagreba precijenjeno. Škole su, rekla bih, većinom tu negdje, ima ih koje imaju bolji pristup ovom ili onom predmetu, ili bolju internu organizaciju, ali da su to neke velike fluktuacije - mislim da nisu. "Analizu" koja je zadnjih mjeseci popularna na internetu ipak je napravio zainteresirani roditelj, a ne netko iz struke koji ima uvid u više informacija od samih zaključnih ocjena. Osim toga, neke pojave u OŠ je nemoguće izraziti brojkama po kojima bi se te škole mogle onda rangirati.
Osobno: dok mi je dijete išlo u osnovnu bila sam uvjerena da je njegova osnovna škola loša i da su sve druge, samo malo dalje od nas, bolje. Kad je došao u srednju, vidim da sam bila u krivu i da je očito u mojim očima susjedova trava bila zelenija. Nije njegova škola bila ni gora ni bolja od ostalih, sasvim prosječna, a znanja je dobio u dovoljnoj količini da se dobro snađe u gimnaziji.
Dalje, birate školu u kojoj će dijete provesti sljedećih 8 godina i za koje vrijeme će se jako promijeniti, i fizički i psihički. Prva četiri razreda ne moraju biti ogledalo onog kako će izgledati viši razredi. Ako je dijete sad više vezano za vas, u 8. razredu sigurno više neće biti tako, pa je bolje da mu je škola bliža i da ne ovisi o vašem prijevozu, ako ga sada kanite nekamo voziti.
Ako se baš želiš informirati o nekoj specifičnoj školi, i ako imaš mogućnosti za to, vidi u kojim školama je bolja nastava iz matematike i hrvatskog. To su, recimo, predmeti čije temelje je vrlo teško kasnije nadoknaditi, ako ih nema iz osnovne.
I još jedan detaljčić: male škole (jednosmjenske, s dva-tri razreda po generaciji), koliko su djetetu prednost jer se brže familijarizira sa školom, toliko su zez kad je riječ o predmetnim nastavnicima koji često u takvim školama ne mogu imati punu satnicu pa rade samo pola radnog vremena i češće će otići s takve škole ako negdje drugdje dobiju punu satnicu. Na to sam bila upozorena još dok mi je sin bio u nižim razredima, a osobno se uvjerila u to u višim.

A onda mi se još dodatno javlja pitanje koje bi vjerojatno trebalo postaviti na temu škole - da li su nadarena djeca uopće sretna u osrednjoj školi ili su zahtjevnije škole za njih izazov. Nedavno mi je naša forumašica rekla da joj je dijete venulo od prvog do četvrtog, dok ga nisu prebacili u bolju školu. Ulovim se da mi je zapravo cilj da dijete pokupi što više znanja i ode iz Hrvatske negdje gdje ono vrijedi. To mi je malo tužno.

Mojem sinu, koji je pred školu bio karakteriziran kao darovit (i na tome je ostalo, na tom testiranju prije škole), prva četiri razreda bila su bezveze. I ja sam razmišljala o prebacivanju u drugu školu, pa sam od toga odustala iz raznih razloga. Sad mislim da je tako bilo i bolje. Procvao je u višim razredima, čim se maknuo od monopola i unitarizma jedne učiteljice, dobio više nastavnih predmeta i priliku da se u njima dokazuje pred različitim nastavnicima.
Njemu je generalno osnovna škola bila bezveze, ali zbog društvenog okruženja, previše se razlikovao od druge djece po interesima i karakteru, a tako bi mu vjerojatno bilo i u nekoj drugoj osnovnoj. U srednjoj je druga priča, jer je u razredu sa sebi sličnima i to mu jako paše.

[Jelena]

Ma cak i da nije ta lista relevantna, ja konkretno za dvije o kojima razmisljam imam dovoljno insajderskih informacija. Ova lista ide tome u prilog (jedna je u prvoj trecini, a druga pri dnu).

Pitam se naprosto je l bitno da covjek zna il da ide laganije kroz zivot, kad kod nas nije vazno sto je tko naucio.

Lako ja i u laganijoj skoli odradim ono sto fali nastavniku (nece valjda bas francuski uciti), al onda s druge strane dijete ima manje slobodnog vremena na kraju i ne zelim ga navikavati na to da sa mnom uci, nego da se bori koliko ide. Nemam dobru sliku o danasnjem vremenu. U moje vrijeme se nije s djecom ucilo, bar ne u osnovnoj. Jedino kad si bio bolestan.

[ina33]

Snalazenje.

[tangerina]

Nisam shvatila zašto misliš da će ako ide u lošiju školu ić laganije kroz život?

[ina33]

Al ako mislis da bi mali mozda jednog dana vani, onda znanje. A mozda bo ti tvom malome bilo lakse u znanje skoli? U snalazenje bi se mozda jos manje snadao. A snalazenje ako se tumaci ko networking je svugdje vazno. Nikad nije samo znanje vazno. Samo znaje = sheldoni koje svatko preskace.

[ina33]

Nisam shvatila zašto misliš da će ako ide u lošiju školu ić laganije kroz život?

Mozda misli da ce steci snalazenje soft skillse, al mislim da nece. To se ne stjece nastavom.

[ina33]

Rambo Amadeus o znanju i odnosu prema znanju. Puno sam ga se puta u zadnjih god i pol sjetila. Ne znam jel moc, ovako opcenito. IT vjestine i znanja danas jesu jer se mogu dobro unovcit, mozda ti to pomogne, a Rambo je za filozofiju, valjda ce dobro povuc link:

https://m.facebook.com/story.php?sto...41672302645327

[tanja_b]

Pitam se naprosto je l bitno da covjek zna il da ide laganije kroz zivot, kad kod nas nije vazno sto je tko naucio.

Ok, ja možda stvarno ne razumijem dobro pitanja ovakve vrste, ali valjda dijete treba učiti zbog sebe, a ne zbog toga što je drugima važno

[ina33]

Ja sam shvatila da mama misli kako ce mu bit lakse u zivotu, dal da se uopce opterecuje znanjem s obz na tipa hahaha ti znanstvenici komentare ja imam zdrav razum i ne zamaram se plus da je evidentno da je najbotnije slizat se s politicarima za uspjeh.

Jelena, mozda nadjes utjehu u tome da to ispliva iz djeteta - hoce li bit snalazljivac, tezit znanju il bit neki miks.

A iluziju da nece bit instrukcija mozes si odmah izbit iz glave, ako nece bit toga bit ce neceg drugog u smislu kako da mu ne bude doaadno dok drugi rade, u svakom slucaku ces se skolom bavit vise nego sto su nasi s nasima i vise nego sto sad mislis. Vidis, vec si pocela, a jos je vrtic.

[tangerina]

Ja sam isto ko tanja malo zbunjena
Prva stvar budući da se radi o djetetu koje voli učiti i to mu dolazi prirodno, ovako s foruma gatam da će njemu to biti i lakše nego neke druge stvari.
Ko što je meni uvijek bilo lakše naučit za test nego pravit šalabahter i prepisivat, da nije, možda bih drugačije gledala na to snalaženje

Kakva god da jesmo država, još me nitko nije uspio uvjerit da ne vrijedi učit i imat znanje, čak i ako ostaješ ovdje. Samo što je tim specifičnim znanjima potrebno dodat i socijalne vještine, kreativnost, asertivnost, projektno razmišljanje, prepoznavanje di ide a di nikako ne ide...A ponekad i "snalaženje"

[ina33]

Slazem se s tangerinom.

[spajalica]

Znanje je moc. Ali ako ga ne znas koristiti onda i nije.

Djecu smo upisali u najblizu skolu iako su druge dvije iako udaljene bolje.
Bitno mi je da dijeca mogu sama pjesice do skole. Da su im prijatelji iz skole blizu.
Mom sinu su vise odgovarala djeca iz susjednog razreda nrgo iz njegog. Ali kako su svi blizu s njima s emogao igrati.
U srednju skolu dosao je sa katastrofalnim znanjem HJ. Ali jako dobrim iz kemije, fizike i informatike. Dobrim iz matematike.
Engleski je naucio u skoli stranih jezika.
Povijest i geografiju jednakim zarom mrzi i u osnovnoj i srednjoj.
Prva cetri imao je divnu uciteljicu, kao i kci. Njena je jos i bolja bila.

Ne znam jesam li odgovorila na tvoja pitanja. Ali kao i svi mislim da nesto dobije dobro nesto lose u svakoj osnovnoj skoli.

[Peterlin]

Imali smo već jednom temu o osnovnim školama u petnulaškoj metropoli.
Imam dosta đaka koji su završili neke kakti tražene OŠ, a roditelji bili razočarani zbog premalo nastavničkog rada, a zatrpavanjem zadaćama i velikim zahtjevima. Sa svom tom djecom roditelji su obilato dodatno radili. Govorim o nekih desetak učenika kroz 7-8 godina.
Moje dijete ide u školu na periferiji i ima neloše nastavnike, ali uvijek se potrefi bar dvoje koji uopće ne rade svoj posao, pa teret padne na moja nejaka pleća, na povremene instrukcije (iako dijete ima petice, dakle ne radi se o ocjeni!) ili na nabavku materijala po kojima dijete vježba samo. To radim zato jer vidim da je znanje iz tih dvaju predmeta manjkavo.
Onako iz iskustva, općenito govoreći, školovanje ne smiješ u potpunosti prepustiti školi .
Moji su kriteriji, doduše, visoki .

Potpis na svaku riječ... Ja sam također provjeravala znanje svoje djece u osnovnoj školi, a ocjene mi nisu bile na prvom mjestu. I da, išli su u kvartovsku nerazvikanu malu školu koja je isto tako imala uglavnom dobre nastavnike, ali se dogodilo i propusta, neodrađenog gradiva i svega... Neke smo rupe uredno zakrpali doma, druge smo previdjeli. Vjerojatno bi tako bilo u svakoj školi.

Što se tiče posebnih interesa i darovitosti, u našim školama to baš nije naročito poticano. Ima iznimnih nastavnika koji prepoznaju takvu djecu i rade s njima više manje na svoj brk, ali to nije pravilo. Bolje je djetetu naći neku aktivnost koja ga veseli u slobodno vrijeme. Izvannastavne aktivnosti su često dobrodošle, ali ako je dijete npr darovito za programiranje, bolje mu je naći vanjskog mentora, nego od osnovne škole očekivati više nego škola objektivno može pružiti. Isto, u ranoj dobi bolje je djetetu osigurati dovoljno kretanja, upisati ga na sport, nego brinuti o njegovoj darovitosti. Treba mu ponuditi raznovrsne aktivnosti, u okviru škole i izvan nje, pa ce se naći u nečemu...

[jelena.O]

A kako znati koja je osrednja,bolja ili lošija škola? ko i kod izbora učiteljica,nekom učiteljica može biti super,dok nekom drugom loša ili tek osrednja. Da ne pričam napamet učiteljica mog velikog je po mojem pojmu bila dobra ili nešto bolji ja učiteljica,dok kad je Isus učiteljicu dobio susjedima sin nije valjala ništa.
Ok puno ovisi i o djetetu kako gleda na učiteljicu i koliko se trudi.

[Lili75]

Tema mi je jako zanimljiva, sutra sve procitam, pa dam svoj obol.
Samo cu reci da u jednoj te istoj skoli mogu biti vrlo razlicite garniture profesora.

I da je blizina osmovne skole jedan vrlo praktican razlog jer kad prestane boravak mogu i sami ici doma, a ti i TM necete moci izlaziti s posla da bi dijete odveli u kontra smjenu na izborni sat drugog jezika ili informatike. To je vrlo cest slucaj vec od 3.razreda.

[Jelena]

Nisam shvatila zašto misliš da će ako ide u lošiju školu ić laganije kroz život?

Da je meni poslozeno u glavi, ne bih dala ovdje na diskusiju

Ma mislim, moze ic u skolu lijevom nogom, zavrsit neku srednju, upisat il ne upisat faks, uclanit se u stranku i postat sef ureda za upravljanje nabavom biro materijala. Samo sto kad bih po sebi sudila, ja s tim ne bih bila sretna. Vjerojatno bih umrla od tuge.

Ja bih zapravo recept za srecu, ako može

Mislim, ja sam se relativno Ok probila. Al nije to bilo lako. Dosta sam se morala mučiti i boriti. Razvila sam silom prilika neke skilse koje bih radije da nemam. To neko ukopavanje, stisnute šake i samoobranu i oranje i žuljeve u prsima. Nekako bih ga pošparala od toga. Ali usprkos tome sto sam se mucila, ne bih se mijenjala s tim stranackim "voditeljem ureda za...". Imam istovremeno predivna iskustva i svjesna sam ih.

Kakav ce mali biti nemam pojma. Bas smo danas razgovarali pa je bio iznenadjen da ne zavrse svi fakultet. A nikako mu ne ide u glavu kako se to ruši studente i kako i kamo padaju, okrutno je to skolovanje

I znam da je sam krojač svoje sreće, al da mu barem pripremim tepih da mu bude lakse, sigurno ce mi zahvaliti za 15 godina

[Jelena]

... ili nešto bolji ja učiteljica,dok kad je Isus učiteljicu dobio susjedima sin nije valjala ništa.

jelena.o, nasmijala si me

[ina33]

Ako je mali kakav mislim da je, njemu treba sto vise intelektualnih poticaja jer ce u losijoj skoli bit disciplinskih izazova - bit ce mu predosadno i to vjer. nece zavrsit tako da ce je zavrsit 's lijevom''. Birala bih tezu.

[čokolada]

Planiraš u tako daleku budućnost, a gotovo ništa od toga nije u tvojoj moći. Padanje graha jedina je sigurna konstanta.

[ina33]

Planiraš u tako daleku budućnost, a gotovo ništa od toga nije u tvojoj moći. Padanje graha je jedina sigurna konstanta.

I to, al to je vrlo cesti bug, tocno vidim i sebe tada. A i sad sam tome sklona.

[čokolada]

Pa da, pišemo iz iskustva. Dok su mi djeca bila mala, bila sam 100% uvjerena da ću većinu toga moći kontrolirati i usmjeravati svojim "pravilnim izborima".

[Jelena]

Planiraš u tako daleku budućnost, a gotovo ništa od toga nije u tvojoj moći. Padanje graha jedina je sigurna konstanta.

A znam. Zapravo je trenutno kako ga ina vidi, al vrag zna sto ce biti za 2 godine.
Dakle ja ne znam tocan odgovor sto je za moje dijete najbolje, jer ne znam ni kako ce se mijenjati ni kakvu garnituru nastavnika ce potrefiti. Niti kako ce on kliknuti s njima.

Voljela bih staklenu kuglu da vidim kako ce se u srednje upisivati.

I premda cu se najvjerojatnije morati angazirati u osnovnoj, pustite me da jos neko vrijeme vjerujem da necu

[Riri92]

Jelena, i mi sad gledamo koju školu bi izabrali, baš smo aktivni oko toga u zadnje vrijeme. Kod nas je problem što pojma nemamo što je dobra škola, za ozbiljno. Čini mi se nekad da bi mi mogli sje*at djecu što se toga tiče. Ja sam tek kad sam došla na forum saznala da postoje dobre i loše gimnazije, do tad sam mislila da si dobar samo ako ideš u bilo kakvu gimnaziju. Ovo sad sa osnovnim školama mi je tek skroz novi level.

Ali ne mislim da izbor škole može obilježiti djecu za život. Možda samo trebam poraditi na svojim stavovima o školovanju.

U biti, mislim da je recept za uspjeh kombinacija znanja i snalaženja. Ne mislim na kerumovsko snalaženje, nego na upotrebu znanja. Ali mislim da možeš ići u vrhunsku školu, dobiti sva moguća znanja, ali ih ne znati primjeniti i jednostavno ostati neuspješan. Kao i da možeš ići u lošu školu, truditi se i raditi na sebi i svojim znanjima i vještinama i biti super uspješan. Ili možeš naravno i tako, ići linijom manjeg otpora i učlanit se u stranku, ali normalno da to nitko ne želi za svoje dijete. Mislim, nitko od nas tu valjda.

I da, na pitanje iz naslova, mislim da znanje jeste moć. Ali ne mislim da to znanje mora biti nužno stečeno formalno kroz najbolje škole.

[čokolada]

Ma što angažirati... vjerojatno u bespućima davnog interneta još kruže moje rezolutne tvrdnje da je škola isključivo dječja, a ne roditeljska stvar. A onda je došao grah...

[ina33]

Ma što angažirati... vjerojatno u bespućima davnog interneta još kruže moje rezolutne tvrdnje da je škola isključivo dječja, a ne roditeljska stvar. A onda je došao grah...

Bit ce i moje, dok mala nije dosla do 3. razreda ja sam mislila da je krivica roditelja sto se toliko bave djecom i da je svijet poludio i fa su to sve roda roditelji koji pretjeruju, da tolike kolicine fokusa su cisto pretjerivanje. Pa sam po tome koliko je trziste instrukcija zivo shvatila koliko skola danas ne funkcionira. Isto ko inkad vidis koliko ima domova za starce privatnih, iz toga ti je jasno koliko taj sustav ne funkcionira. Evo, gimnazija, pa postajes luzer ako nemas 5.0 i to prihvacamo ko normalno, a tipa 4 iz geo od 6. razreda je presuda. Sokantno je i koliko.opada znanje hrvatskog, engleskog raste. Ne znam za prirodoslovne predmete, al ovi koji se u nasem skolstvu oslanjaju na rijeci, vjer. tu djeca stvarno sve manje znaju, powered by mobiteli, al ono drastican pad...a hrv skolstvo svojim ocjenama ne prati taj pad, LOL ocajnika. Mislim, nije sokantno, meni prvoj koja prica i pise cronglish, al kad vidis koliko nista ne kuze, kolilo je svaka lektira teska, da im treba eng rijec za shvatit hrv (npr sto je taoc - aha hostage), postanes svjesan do koje mjere.

[Vrijeska]

ja da sam imala novaca (i vremena za vožnju) upisivala bih djecu u strane škole (npr. njemačku, francusku...)
već sama jezična prepreka pruža novi izazov za djecu kojima je "dosadno" u nižim razredima naših škola

i u te škole ide dosta djece stranaca, koja djetetu pružaju sasvim neku drugu perspektivu
ispreplitanje kultura, drugačija vrsta nastave... baš mi je žao što nisam možda otpočetka na tome inzistirala pa bi se vjerojatno našlo i novaca

[jelena.O]

imenjakinja, ha, ha

ajmo i drugu priču

mama za svog prvjenca izabrala najbolju učiteljicu, bar po nekim kriterijima neke tamo susjede, u istu generaciju je išo i moj klinac, ja nisam imala nikakvu informaciju o učiteljicama, jer su mi bile nepoznate ( u biti nisam ni tražila ko je u toj generaciji), i nakon godinu dana to djete su ispisali iz te škole, i prebacili u drugu, jer najednom najbolja učiteljica i nije toliko dobra.

najviše sve ovisi ipak o djetetu i kako se ono snađe

[Jelena]

Da je meni poslozeno u glavi, ne bih dala ovdje na diskusiju

Ma mislim, moze ic u skolu lijevom nogom, zavrsit neku srednju, upisat il ne upisat faks, uclanit se u stranku i postat sef ureda za upravljanje nabavom biro materijala.

Evo ovako nesto sam mislila:
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrva...hdz-a-15109568

"Odnedavno je Bebić ravnatelj Županijske uprave za ceste, ustanove Karlovačke županije u čijem je Upravnom vijeću bio prije toga...
Javnost je dosad znala da je Bebić završio srednju školu, ali sigurno ne policijsku, iako je radio u ratna vremena kao policajac, pa je onda godinama držao kafić i trgovinu u sklopu karlovačke bolnice te konačno kao vjeran i vrijedan..."

Ne vidim dalje jutarnji, al mislim da je to bas primjer kojeg sam jučer navela i smijesno je sto danas na vrhu stoji crvenim Nevjerojatan slučaj.

Ali da, sto je netko napisao, puno tih "snalazljivih" ipak ostane u nekom sitnom kriminalu.

[Lili75]

Jelena, bez obzira sto druge forumasice pisu da ces sigurno morat bit ukljucena u skol.obveze svoga djeteta evo da i ja podijelim svoje iskustvo.

Ja imam dijametralno suprotno iskustvo.

Dakle u mom slucaju djeca sama uce, idu u skolu i ispunjavaju svoje obveze bez naseg uplitanja.
Eventualno ako nalete na nesto sto ne razumiju, muz i ja pojasnimo, a to je jednom u par mjeseci ako i toliko.

Leona je superodlicna ucenica 7.razreda, jako savjesna i organizirana, znatizeljna i zeljna znanja. Jako voli uciti i upijati. Na matem.natjecanjina iz Klokana je bila vec 3 ili 4x medju 10% najboljih u RH (tako se boduje to natjecanje), ide na matligu, dodatnu iz mat, fizike, biologije i mislim kemije, pa se planira i iz toga natjecati. Ja smatram da je to previse dodatnih, al ona se ne da. Nadarena je i iz likovnog, pa se njeni radovi objavljuju.
Uz to trenira atletiku 3xtj i ide vikendima cesto na natjecanja. Izrazito je samostalna vec odavnooo.
Inace najmladja ucenica generacije, prijevremeno upisana u skolu. Nasa odluka za prijevremi upis je bila pun pogodak.

Franko je tek 4.razred, isto superodlikas, jako je savjestan, vrijedan i marljiv. Odradjuje sve svoje obveze sam. Drugaciji je od L.(ona ima nenadmasive radne navike), al uvijek sve odradi na vrijeme i tocno. Ima jako strogu uciteljicu koja ih dribla, pa vjerujem da ce prijelaz u 5.razred biti ok. Ima onako vrlo zanimljivu kreativnu crtu, divno pise sastavke (kao i ona, nisu na mene nego na muza u tom pogledu), ima "uvrnut" original pogled na mnoge stvari, kaze uciteljica uvijek ima.originalna rjesenja za sve, njegovi crtezi uvijek jako odudaraju od ostalih i odmah zna ciji je hahaha.Na njima je sve posebno. Stalno mu neke radove objavljuju. Inace za razliku od sestre on nema krasopis, vjerojatno nikad nece ni imat. Ja mu stalno govorim da malo ppradi na tome, ali ocito ce mu takav ostat.
Takodjer trenira atletiku 3xtj i ide na natjecanja. Samostalan je, potpuno sam vec od 3.razreda se ujutro budi (navija si alarm)/popodne isto tako, oblaci, doruckuje, pakira za skolu i ide. Nas tada nema doma, na poslu smo. Seka mu je kontra smjena. Od 1.razreda sam ide u i iz skole, odmah nam je kvartu, ali svejedno.

Takvi smo bili muz i ja, voljeli smo uciti, imali sve petice, a djeca valjda samo nastavljaju tim putem.

E sad kad sam zavrsila svoje hvalospjeve inace se ne hvalim njihovim skol.uspjesima, ali htjela sam ti dati primjer da je moguce proci s djetetom i kroz skol.sustav bez ponovnog polaska roditelja u skolu i bez instrukcija.

Jedino definitivno treba malo nadgledati kako se dijete snalazi u 1.razredu, pa onda u 5.-om radi prilagodbe na nesto novo.

Ako djetetu ide dobro, ne vidim razloga uplitanju, a tu se neki poskliznu na terenu. Kad krenu tako s djecom, vise nikad ne omoguce djeci osjecaj da to mogu i djeca sama. Ne peicam o nasim forumasicama nego znam par primjera iz RL da mame i danas u 7.razredu s djecom uce doslovce svaki predmet :shock:

Eh sad imas situacije da iz nekih predmeta sjeca ne dobiju adekvatno znanje, tu bi trebalo uskocit jer steta da se stvara rupa u znanju.

Mi smo imali srece s Leoninom garniturom strogih profesora, koji jako puno traze ali puno i daju. Najslabija karika nam je prof iz eng, pa je prosle godine L.isla u skolu stranih jezika na svoju inicijativu jer tamo vise rade na konverzaciji. Bas je bila zadovoljna ove god zbog polaska u zahtjevni 7.razred i novih predmeta, odlucila je ne ici na konvezacijski eng.

Znanje je moc i ako dijete zeli uciti naucit ce u svakoj skoli. Oko izbora osnovne skole zaista ne bi dramila.

Razmisljaj da dijete moze samo pjesice od/do skole i da se mote druzit s ekipom iz kvarta koja ide u istu skolu. To ti je najvazniji faktor vjeruj mi za odabir.
Osim ako kvarzovska skola nije bas neki teski raspasoj. A iskustva mama uzmi s rezervom. Pa neke profesore drugacije ocjenjuju djeca i roditelji, a kamoli rad cijele skole.

Vec sam ti napisala unutar iste skole imas razne prof koji mogu bit strogi i puno djeci dat,a i one popustljive, mlake koji ih nista ne nauce.

Ako imas u blizini zahtjevniju skolu ja bih ga tamo upisala. Ionako ce sada biti male mature i prijemni za upise u gimnazije.

Ne trebas toliko filozofirat oko upisa u obicni prvi razred

[Tanči]

Da je meni poslozeno u glavi, ne bih dala ovdje na diskusiju

Ma mislim, moze ic u skolu lijevom nogom, zavrsit neku srednju, upisat il ne upisat faks, uclanit se u stranku i postat sef ureda za upravljanje nabavom biro materijala. Samo sto kad bih po sebi sudila, ja s tim ne bih bila sretna. Vjerojatno bih umrla od tuge.

Ja bih zapravo recept za srecu, ako može

Mislim, ja sam se relativno Ok probila. Al nije to bilo lako. Dosta sam se morala mučiti i boriti. Razvila sam silom prilika neke skilse koje bih radije da nemam. To neko ukopavanje, stisnute šake i samoobranu i oranje i žuljeve u prsima. Nekako bih ga pošparala od toga. Ali usprkos tome sto sam se mucila, ne bih se mijenjala s tim stranackim "voditeljem ureda za...". Imam istovremeno predivna iskustva i svjesna sam ih.

Kakav ce mali biti nemam pojma. Bas smo danas razgovarali pa je bio iznenadjen da ne zavrse svi fakultet. A nikako mu ne ide u glavu kako se to ruši studente i kako i kamo padaju, okrutno je to skolovanje

I znam da je sam krojač svoje sreće, al da mu barem pripremim tepih da mu bude lakse, sigurno ce mi zahvaliti za 15 godina

Lijepo je to sve, no na kraju će biti kako on odabere/odluči.
Ti ga možeš pokušati usmjeravati.
Suprug i ja smo našu malu vodili svuda.
Teško je bilo. Jedan duži period on nije radio pa su nam financije bile ograničavajući faktor, ali unatoč tome, priuštili smo maloj naš maksimum.
Od 5. godine je trenirala TKD.
Tata ju je odveo par puta da proba, svidjelo joj se i nastavila je.
S 10 godina je položila za crni pojas/1. Dan. Ostvarila je i neke ok rezultate. Ušla u reprezentaciju, no taman tada ju je bolest zaustavila.
Sa 12 je položila za open water divera jer je i to htjela probati i zaljubila se u ronjenje pa sam joj platila tečaj. U gimnaziji je dvije godine trenirala i judo, no prestala je zbog satnice. Treninzi su bili prekasno, a ona je morala ustajati u 5 pa nije išlo više. Zadnje tri godine se bavi body buildingom i power liftingom i neki dan mi je rekla da razmišlja o natjecanju…
Sa 4 je krenula na engleski i završila dva stupnja preschol english.
Poslije je nastavila dalje. I uzela još njemački i španjolski.
Budući da smo primjetili da je vješta s rukama i lijepo slika, pohađala je i likovni tečaj dvije godine. Tamo je slikala i kiparila.
Iskoristili smo svaku besplatnu mogućnost za vrijeme praznika i vodili je u Zvjezdarnicu, na Ribnjak, u Zoološki, planinarili…ma svašta.
U zgradi imamo veliku knjižnicu i tu su se odvijali razni sadržaji za djecu na kojima je obavezno sudjelovala.
I tako smo joj “pomagali” da se otkrije, snađe, opredijeli…
U osnovnoj je imala odličnu učiteljicu, kasnije razrednicu bez veze, ali je garnitura profesora bila super.
Kako je danas ne znam jer su mnogi otišli u mirovinu, a dvoje preminuli.
Srednju školu je odabrala sama jer je zaključila da je to najbolja škola na ovim prostorima. Iako je već tada znala da će upisati Medicinu.
Iz ove perspektive, kad pogledam unatrag, slažem se s njom.
Sada na faksu je kao riba u vodi.
Uživa jer radi ono što voli.
I ništa joj nije teško i sve stigne.
Ispite sve do jednog porješava u prvom roku, radi kao demos već tri godine na katedri za anatomiju, volontira na SD na kirurgiji i prezadovoljna je. I sretna, a to je najvažnije.
Ovo je naše iskustvo s jednim djetetom i da ih imam još, napravila bih isto.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Lili75]

Sorry na tipfelerima pisem s moba.

Eh da i ne kuzom sto te muci. Koga briga za druge?!
Ti svoje dijete zelis uamjerit na znanje kao i sve mi ovdje.

Znanje je zaista moc, no uz znanje treba razvijati komunikacijske i prezentacijske vjestine (i to se uci u skoli ne bi vjerovala, sami prezentiraju pred cijelim razredom.svoje ppt vec od 3.razreda nadalje), uciti se snalazenju u komunikaciji s ljudima, kako se ophoditi s ljudima, rjesavati odredjene probleme..ja sam zaista prezadovoljna s tim kako to moja djeca savladavaju u skoli.

Jasno ima tu i do genetike, netko ima crtu za to, netko ne. Pa i mi roditelji smo razlicitih osobnosti, ali neke stvari se zaista mogu poboljsati radom i praksom.

[Lili75]

Ovo sto Tanci kaze, dijete bira svoj put. Mi smo tu da potpomognemo.
I mi smo nase svugdje negdje vodali po raznim radionicama, tecajevima, sportovima...sukladno njihovim interesima.

Bome smo se navozali dok su bili manji, trebalo je sve to uskladiti s njih dvoje.
Sad je puno lakse, kad oboje treniraju u kvartu i nema tog razvozenja.