Je li znanje moć?

[Peterlin]

Imali smo već jednom temu o osnovnim školama u petnulaškoj metropoli.
Imam dosta đaka koji su završili neke kakti tražene OŠ, a roditelji bili razočarani zbog premalo nastavničkog rada, a zatrpavanjem zadaćama i velikim zahtjevima. Sa svom tom djecom roditelji su obilato dodatno radili. Govorim o nekih desetak učenika kroz 7-8 godina.
Moje dijete ide u školu na periferiji i ima neloše nastavnike, ali uvijek se potrefi bar dvoje koji uopće ne rade svoj posao, pa teret padne na moja nejaka pleća, na povremene instrukcije (iako dijete ima petice, dakle ne radi se o ocjeni!) ili na nabavku materijala po kojima dijete vježba samo. To radim zato jer vidim da je znanje iz tih dvaju predmeta manjkavo.
Onako iz iskustva, općenito govoreći, školovanje ne smiješ u potpunosti prepustiti školi .
Moji su kriteriji, doduše, visoki .

Potpis na svaku riječ... Ja sam također provjeravala znanje svoje djece u osnovnoj školi, a ocjene mi nisu bile na prvom mjestu. I da, išli su u kvartovsku nerazvikanu malu školu koja je isto tako imala uglavnom dobre nastavnike, ali se dogodilo i propusta, neodrađenog gradiva i svega... Neke smo rupe uredno zakrpali doma, druge smo previdjeli. Vjerojatno bi tako bilo u svakoj školi.

Što se tiče posebnih interesa i darovitosti, u našim školama to baš nije naročito poticano. Ima iznimnih nastavnika koji prepoznaju takvu djecu i rade s njima više manje na svoj brk, ali to nije pravilo. Bolje je djetetu naći neku aktivnost koja ga veseli u slobodno vrijeme. Izvannastavne aktivnosti su često dobrodošle, ali ako je dijete npr darovito za programiranje, bolje mu je naći vanjskog mentora, nego od osnovne škole očekivati više nego škola objektivno može pružiti. Isto, u ranoj dobi bolje je djetetu osigurati dovoljno kretanja, upisati ga na sport, nego brinuti o njegovoj darovitosti. Treba mu ponuditi raznovrsne aktivnosti, u okviru škole i izvan nje, pa ce se naći u nečemu...