Citiraj Riri92 prvotno napisa Vidi poruku
Jelena, i mi sad gledamo koju školu bi izabrali, baš smo aktivni oko toga u zadnje vrijeme. Kod nas je problem što pojma nemamo što je dobra škola, za ozbiljno. Čini mi se nekad da bi mi mogli sje*at djecu što se toga tiče. Ja sam tek kad sam došla na forum saznala da postoje dobre i loše gimnazije, do tad sam mislila da si dobar samo ako ideš u bilo kakvu gimnaziju. Ovo sad sa osnovnim školama mi je tek skroz novi level.

Ali ne mislim da izbor škole može obilježiti djecu za život. Možda samo trebam poraditi na svojim stavovima o školovanju.

U biti, mislim da je recept za uspjeh kombinacija znanja i snalaženja. Ne mislim na kerumovsko snalaženje, nego na upotrebu znanja. Ali mislim da možeš ići u vrhunsku školu, dobiti sva moguća znanja, ali ih ne znati primjeniti i jednostavno ostati neuspješan. Kao i da možeš ići u lošu školu, truditi se i raditi na sebi i svojim znanjima i vještinama i biti super uspješan. Ili možeš naravno i tako, ići linijom manjeg otpora i učlanit se u stranku, ali normalno da to nitko ne želi za svoje dijete. Mislim, nitko od nas tu valjda.

I da, na pitanje iz naslova, mislim da znanje jeste moć. Ali ne mislim da to znanje mora biti nužno stečeno formalno kroz najbolje škole.
Ako mene pitaš - u mom okruženju najbolja škola je najbliža škola. Nema drastičnih razlika u kvaliteti nastave, a logistika koju zahtijeva vožnja djeteta na drugi kraj grada često bude "skuplja pita od tepsije". Osim toga, ako je škola u kvartu, dijete se vrlo brzo može osamostaliti, imaš mrežu roditelja i susjeda koji ga nadziru prilikom dolaska i odlaska, ima čopor kvartovskih prijatelja itd. To je važno za kasnije.

Ja sam imala relativno loše iskustvo tijekom razredne nastave kod mog mlađeg sina, aliiii nema tu pomoći. Baš se posložilo - gomila ometača nastave u istom razredu + učiteljica koja nije s njima mogla adekvatno izlaziti na kraj. Na puno toga možeš utjecati, ali nikako ne možeš kontrolirati sastav razreda u generaciji. Nema šanse. Mom mlađem sinu baš je nezgodno pao grah. Često sam razmišljala hoćemo li preseliti sina u drugu školu ili ne, pa smo na kraju ipak odustali. Rezultat - on je naučio pratiti nastavu i u neidealnim uvjetima, što mu je kasnije često dobro došlo. Deset godina kasnije, ekipa iz tog razreda i dalje se druži i drži zajedno, grupa dečki s kojima je moj sin upisala je željene studije ili našla posao, nema među njima danguba.

I da - ne postoje dobre i loše škole, nego treba promisliti koja škola je najbolja ZA NAŠE DIJETE... Moj E. je upisao tehničku školu iako bih ga ja usmjerila u opću gimnaziju, ali dijete je već u toj dobi znalo što želi, a to nisu bili gimnazijski predmeti. Dobro je ispalo. Napisao je državnu maturu čak malo bolje od brata, koji je pohađao matematičku gimnaziju.

Tangerina je u pravu - treba se fokusirati na svoje dijete, potruditi se da stekne dobre radne navike, razvijati njegove/njezine interese na različitim poljima, pokazati im što se sve nudi.... nešto će se na kraju pokazati kao najbolji izbor.