OŠ u koju ide J. je osrednja škola, ništa posebo, da ima puno kvalitetnijih, ima. Mogla sam ju upisati u nešto kvalitetniju kvart do, ali važući što je za nju u tom trenutku bilo važnije odlučili smo za ovu.
S obzirom da je socijalno anksiozno dijete, odvajanje od vrtičkih prijatelja jako bi negativno utjecalo, a razlike u OŠ nisu tolike da bi prednost kvalitetnije škole poništila prednost prijatelja.
Puno se piše o tome kako se djeca moraju znati dobro nositi s promjenama, kako moraju biti prilagodljiva svemu i svačemu i svašta nešto ta naša djeca moraju odmah znati i u svemu dobro plivati. Mojoj će promjene uvijek teže padati, naučila se nositi s njima, ali sumnjam da će biti osoba koja će voljeti promjene. Ne volim ih ni ja.
Svatko svoje dijete najbolje poznaje i u tom trenutku odlučuje što je za njega najbolje.
Meni je bilo bitno da krene u nekom poznatom okruženju da se ne zatvori skroz i to je bio pun pogodak.
Inače što se tiče prijateljstava... Mi smo imali sreću da smo imali divnu vrtićku grupu... Njih 6 je ostalo jako povezano... Nisu svi u istom razredu, ali jesu u školi. Divno je vidjeti kako se druže još od jaslica, kako se podržavaju, odrastaju i kako su povezani,a još k tome imamo sreću da smo i svi mi roditelji kliknuli pa postali kućni prijatelji.
Malo me ponijelo pa sam otišla van teme