Pozdrav svima!
Novi sam ovdje pa se ujedno i ispričavam ne eventualnoj nespretnosti.
Volio bih čuti mišljenje, možda nečiju priču tko je prošao nešto slično.

Kratka povijest:
Nismo bili vjenčani (nije nam to bilo važno), imamo dvoje djece, dječak skoro 5 godina i djevojčica skoro 8 godina.
Prekinuli smo prije 3 godine.
Partneri smo u privatnom poslu. (problemi s poslom su nas i razdvojili)
Do sada je skrbništvo super funkcioniralo dogovorno. Djeca su bili samnom 2 ili 3 vikenda mjesečno te nekoliko puta kroz tjedan. Živimo udaljeni 4km.
Svakodnevno sam aktivno uključen u njihov odgoj i emocionalni razvoj.

Prije dva dana me obavijestila kako je odlučila sljedeće godine od 6. mjeseca trajno preseliti u izoliranu otočnu sredinu sa partnerom koje poznaje možda 6 mjeseci.
Najbolji dio priče je svakako prva rečenica: " Moraš se složiti da je ovo što ću reći u najboljem interesu za našu djecu"

Rekao sam da ćemo razgovarati o tome i da treba razmisliti o tome kako će to utjecati na mentalno zdravlje djece. Trebali smo se prvo savjetovati sa stručnjacima no ona je unatoč dogovoru odlučila obavijestiti djecu.
Jučer tijekom druženja sa kćerkom slomila se i pitala me : "Tata jel ti mama rekla da se selimo?" Nakon toga se slomila, doslovno pala na koljena i nasred ulice me preklinjala da ju ne dam i da želi živjeti samnom u Zagrebu.
Nije prvi put da je izrazila tu želju. Kada smo se razišli imala je 4 godine, počela je pakirati svoje igračke i rekla je da ide živjeti s tatom. Sin mi je jučer također doživio slom i molio da ide kod mene.
Da se ne shvati krivo, majka im je dobra, brižna i niti u jednom trenutku nisam požalio zbog odabira majke svoje djece (do sada). Ja sam više tata nego otac. Ja sam onaj koji kuha, čisti, uči, radi kreativne stvari, glupira se s njima i razvija
odnos povjerenja i prijateljstva s djecom. Do sada sam bio na dobrom putu da mi se djeca ne boje povjeriti kada ih nešto muči, da se ne boje osuđivanja i kažnjavanja. Disciplinu sam razvijao učenjem, strpljenjem i razgovorom.

Kako će to izgledati kada ću ih moći vidjeti jednom mjesečno na dan, možda dva? Može li mi netko reći da nisam lud jer u ovome vidim veliki problem za djecu?
Svi koji imate mogućnost biti sa svojom djecom uživaje u svakom trenutku, čak i kad vam idu na živce ili vas ljute
Lijepi pozdrav svima

Za sada se držim dostojanstveno i snažno