Citiraj tanja_b prvotno napisa Vidi poruku
Da, zadnjih 13-14 postova definitivno spada na onu temu o cijepljenju, ne na utjecaj pandemije na živote.
Je, slažem se, ali teško je to odvojiti....

Jučer sam izgubila cijelo popodne (otišla u dom zdravlja Trnava, koji mi nije iza ugla, nego se moram voziti u špici kroz naselje, ali je ipak bliži od Velesajma, tamo nisam riješila ništa nego samo dobila redni broj i rekli su mi da dođem za 2 sata, pa sam utrošila to vrijeme na kupovinu i još neke obveze, pa natrag u dom zdravlja...) Kupila usput pečenu piletinu, jer nije bilo šanse da doma stignem skuhati. Moj sin je isto potrošio jedino slobodno popodne u tom tjednu (jer je cijepljenje od 14-20 sati), ali dobro. Riješili smo.

Kako pandemija utječe na naše živote?
Paaa, već mjesec dana odgađam odlazak u knjižnicu da uplatim članarinu (ne čitam ja papirnata izdanja na redovnoj bazi, nisam ni prije, ali otkad je pandemija, u elektroničkom formatu je sigurno 70% literature koju pročitam)
U kvartu više ne stignem u odličnu prodavaonicu voća i povrća, jer radi do 15 sati, a ja sam na poslu do 16 sati. Prije sam ja radila kraće, a prodavaonica dulje
Druženje s obitelji i prijateljima nam je s niskih grana spalo skoro na nulu, pogotovo u zimskim mjesecima (ljeti smo se još i našli, dok se moglo sjediti vani). Nisam oduševljena, ali ne vidim način da se to promijeni.
Cijepljenje mi daje kakvu-takvu sigurnost da nećemo pokupiti teži oblik bolesti, što se u bližoj okolini (ekipa na poslu) pokazalo točnom. Cijepljeni ljudi tu i tamo pokupe koronu, ali se relativno brzo i bezbolno oporave, pa računam da ćemo tako i mi ako nas zaraza pokupi....

Prilagodbe doma:
Moj sin ima backup laptop (neki stari), dugački mrežni kabel da netko može sjesti i u kuhinju ako se dogodi da svi četvoro završimo u samoizolaciji ili s koronom. Imamo tri radna stola u kući i ako bude potrebe, netko može zaposjesti i kuhinjski stol. Malo bi se sudarali, ali gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna.
Imamo rezerve paracetamola i drugih lijekova, a o hrani da i ne govorim (ja sam hrčak i inače, tu nisam ništa morala mijenjati). Ako budemo prisiljeni čamiti u kući dva tjedna, mogli bi to izdržati bez problema. Nitko ne bi umro od gladi, iako bi možda izbor i raznolikost prehrane bila nešto smanjena, s povećanim udjelom domaće konzervirane hrane.
Veći problem bi mi bio to što bi u takvoj situaciji morala naći nekog od prijatelja ili članova obitelji da povremeno obiđe naše starije članove, ali snašli bi se.

Eto, nije sjajno, ali guramo dalje... Ne možemo se pretvarati da se ništa nije promijenilo. Najveću promjenu trpe moji sinovi, obzirom na način odvijanja nastave, a to vrijedi za kompletan obrazovni sustav, od prvog razreda OŠ do diplome. Svi će još godinama osjećati posljedice korone, čak možda i više društvene nego zdravstvene ufff...