Ma ne uzrujavaj se. Takvo ponašanje samo znači da imaju sve što im treba. Nisu gladni. Nemaju pojma što je osjećaj gladi... Da jesu, pojeli bi sve i tražili još.
Olakšaj si život i kuhaj im ono što jedu, a sebi ugodi povremeno s finim ćuftama i drugom hranom koja je TEBI fina. Nešto će početi jesti uz tebe, a drugo uz drugu djecu. Ne opterećuj se... uostalom nije ti prvi put. Ja sam davno zaključila (još dok su djeca bila u fazi dohrane) da se ne isplati ulagati puno truda u kuhanje za njih, jer sam se osjećalaako oni nisu htjeli ili im se nije sviđalo, a ja potrošila pola dana na pripreme... Ako u kući ima hrane, a oni neće - to nije tvoj problem nego njihov. I ja sam godinama brinula oko toga, pa s vremenom prestala.
Offt. Jučer ja dolazim doma u pol sedam navečer (bila na poslu od sedam ujutro). Mrtva krepana... Pitam sinove kaj da napravim za ručak drugi dan (ovaj tjedan su ispiti i kolokviji, pa ih ne opterećujem s kuhanjem), kadli upada moj stariji u kuhinju i kaže - bolonjez od puretine, daj da ti uskočim. Bili smo gotovi za par minuta s pripremom, više je on potegnuo nego ja, a onda frk u lonac i prst u uho... Daklem, dvadesetogodišnjacima je i dalje bolonjez hrana broj jedan. Već vidim da će se tako hraniti i kad se ne budu držali mamine suknje - bolonjez, ćufte, gulaš/paprikaš, faširanci, pohanci, kobasice, salate, prilozi... Ništa komplicirano ni s dugotrajnom pripremom.
Ont. Probaj djecu povremeno uključiti u pripremu hrane - kod mojih je palilo da bolje pojedu ono što su "sami skuhali", taman se to odnosilo samo na sjeckanje luka.... Ako žele - ok, ako ne - nema veze. Budu kad im bude trebalo. Olakšaj život SEBI, a njima je ionako dobro.