Nisu htjeli jesti!!!!

[čokolada]

Žuta, znam da ti je grozno, ali probaj se ne nervirati. Rekla bih ti i da ih pustiš da pošteno ogladne pa će jesti sve, ali onda se sjetim moje mlađe koja je jedva pošteno hodala, a dovukla bi stolac pred frižider da ga otvori i iščeprka nešto što joj se sviđa jer je znala biti gladna ko pseto, ali ne bi pojela ponuđeno .

Najbolje ti je kuhati nešto jeftino da te duša ne boli ako se višak ne može iskoristiti.
Svi prije ili kasnije krenu jesti, iako im (kao i nama) ostanu jela koje ne vole. Konkretno, moje ne podnose leću, grah i slanutak.

[Peterlin]

Najbolje ti je kuhati nešto jeftino da te duša ne boli ako se višak ne može iskoristiti.
Svi prije ili kasnije krenu jesti, iako im (kao i nama) ostanu jela koje ne vole. Konkretno, moje ne podnose leću, grah i slanutak.

Viš viš, kako su ljudi različiti, moji bi se zajeli u grahu u svim pojavnim oblicima, leća im je na drugom mjestu, a grašak i slanutak odmah nakon toga.

Za vikend sam pekla vratinu i napravila veliku kaserolu zapečenog graha. Proždrli su sve, samo je starijem ostala porcija za večeru i uredno je i to slistio. Ja bih odapela da to pojedem nakon pet popodne, od spavanja ne bi bilo ništa...

Natrag na topic - slažem se, ne treba se iscrpljivati ni fizički ni psihički ni financijski dok djeca ne počnu normalno jesti. Od mrskih namirnica kod mene je na listi batat (stariji sin ga ne podnosi), a mlađi jede sve, ali preskočio bi recimo šparoge i karfiol ako ima alternativu. S druge strane, obožavaju kelj, kupus i slično, ali svježe salate ne prolaze tako dobro - stariji jede samo rajčice i kupus od svježih, a mlađi samo zelenu salatu. Sva sreća da obojica vole kuhano povrće na salatu (mahune, cikla, grah i druge mahunarke, slatki kukuruz), a tu ubrajam i francusku salatu, krumpir salatu itd. kao i pečene paprike, ajvar i slično.

[tanja_b]

Žuta, znam da ti je grozno, ali probaj se ne nervirati. Rekla bih ti i da ih pustiš da pošteno ogladne pa će jesti sve, ali onda se sjetim moje mlađe koja je jedva pošteno hodala, a dovukla bi stolac pred frižider da ga otvori i iščeprka nešto što joj se sviđa jer je znala biti gladna ko pseto, ali ne bi pojela ponuđeno .

Da, ta fraza "jest će kad ogladni" je vrlo neodređena. I moj bi radije bio gladan nego pojeo nešto za što je zaključio da mu se ne sviđa (a da nije ni probao ).

Dok je bio mali, uspjela sam pohvatati što mu smeta u pripremljenoj hrani: prejaki mirisi i okusi (preosjetljiv je na sva osjetila, pa tako i na okus), nepovoljna tekstura hrane (no comment), amorfni oblik hrane (tipa pire) u kojem ne može razlikovati što je što... itd, itd.

Sad je već puno prevelik za takve kerefeke, ali i dalje neku hranu ne želi ni pomirisati, a kamoli probati. To je ponekad vrlo frustrirajuće jer bih ja širila jelovnik, a zbog njega ne mogu. Ne mogu mu reći ni da si sam skuha što želi, jer ne želi ni ući u kuhinju (a realno, nema ni vremena za to, dok ide u dvije škole i danonoćno uči, sretna sam što uopće ruča kuhani obrok svaki dan). Već ga vidim kako se kao odrastao hrani hranom iz dostave kao likovi iz Big Bang Theory jedina šansa je da si jednom nađe curu s kojom će zajednički kuhati
Upornošću sam uspjela u jelovnik ugurati dovoljno različitih jela da mogu reći da jede raznoliku hranu. A ako ne želi probati gljive, svježi sir ili kuhano jaje, više se oko toga ne uzrujavam.

Uostalom, i moj brat (na kojeg je moj sin nevjerojatno nalik, fizički i karakterno) je kao klinac bio užasno izbirljiv i ništa nije volio jesti, a sad kuha bolje nego ja