sve pise u naslovu!
postavljam temu potaknuta jednim dokumentarcem
mislim da bi nam svima dobro doslo pokloniti si dan ili bar pol dana... pogotovo u ovo ludo vreme
 |
|||
|
|
|||
kad ste zadnji put uzele slobodan dan samo tak
sve pise u naslovu
postavljam temu potaknuta jednim dokumentarcem
mislim da bi nam svima dobro doslo pokloniti si dan ili bar pol dana... pogotovo u ovo ludo vreme
Nikad.
Ni tad.
Odlična tema mama ptičica!!! Može naziv tog dokumentarca, hvala.
Vrlo poželjno i zdravo za psihu za svakoga, a posebno za nas zaposlene žene, majke, kraljice
Naravno sve ovisi o životnim okolnostima, dok su mala djeca nema predaha, sve se vrti oko njih, kako djeca rastu tako postaje lakše i čovjek si uspije pronaći neko vrijeme za sebe (ako to želi, ako ne želi, nađe izgovor, to smo puno puta utvrdili na forumu).
Svaki psiholog će reći da je to jako dobro, samo ovisi koliko nam to naša grižnja savjesti dozvoli, način odgoja ("nema se šta dangubiti"), obveze koje imamo i koliko to želimo sami sebi priuštiti.
Koliko se volimo i koliko smatramo da to zaslužujemo.
Imala bih još dosta toga napisati na ovu temu, ali sad puštam drugima neka se tema razvija, pa ću se uključiti.
Očekujem doprinos tangerine na temi
Al tema mi je baš ona jagoda na šlagu
Pola dana si povremeno poklonim, a cijeli dan dosta rijetko, to mi zahtijeva veću organizaciju.Originally Posted by mama pticica
sve pise u naslovu
postavljam temu potaknuta jednim dokumentarcem
mislim da bi nam svima dobro doslo pokloniti si dan ili bar pol dana... pogotovo u ovo ludo vreme
No pola dana me sasvim lijepo napuni
Čak jesam. Nedavno ne samo dan već čitav tjedan i odvela muža na godišnji odmor daleko od svega.
Dan ili dobar dio dana za sebe uzmem svako toliko, ali mene napuni kad si nešto konkretno isplaniram, nekud odem u dobrom društvu. Kad protračim dan ne radeći ništa ne osjećam se dobro, a ima i takvih dana.
barbi
znaci "ne radeci nista = ne osjecam se dobro"
je jos izazov
hahaha
evo zovem na poludnevnu kavu!
I ja nisam za "ne radeci nista".
S obzirom na puno obveza, vecu djecu, malo dijete smatram uspjehom sto svaki tjedan muz i ja imamo neko vrijeme koje provodimo sami.
To moze biti druzenje s nekim bez djece, odlazak zajedno u kafic,... bilo sto.
Bitno da je redovito.
Dok smo imali koronu puno sam pricala s prijateljicom preko video poziva i to mi se pokazalo bas opustajuce i korisno.
Sigurno smo se cule po 3-4 puta dnevno.
Bilo je vremena. Ja u koroni, ona u izolaciji.
mama ptičice, meni se čini da se to poklanjanje vremena sebi razlikuje od osobe do osobe zato što smo jednostavno različite.barbi
znaci "ne radeci nista = ne osjecam se dobro"
je jos izazov
Netko voli tada otići negdje s dobom prijateljicom, netko će na kozm.tretmane, lupetam, netko sjedit pod dekicom, piti čaj i gledat serije, netko će otić planinarit rekla bih da ovisi o osobnosti.
Barbi nisam uopće shvatila kao si nikad ne priušti i to stanje "ne raditi ništa" nego da je više veseli i usrećuje kada to svoje vrijeme svrhovito posveti nečemu za sebe/za dušu.
Ja imam specifične životne okolnosti, pa često imam vremena za sebe, stoga neću dalje pisati da ne dižem tlak većini koja ne zna kud i kako će od obaveza.
(samo da pripomenem kako me živcira sintagma "žena, majka, kraljica", nekako se odmah sjetim Maje Šuput, ne znam zašto)
Last edited by Svimbalo; 02.12.2021 at 13:47.
u svemu te potpisujem
Hehehe... to ne znači da nemam praznih hodova, ali ne mogu se maknuti iz ureda. Uglavnom su za to "krivi" drugi ljudi (i ja njima) jer često načekavamo jedni druge da bi mogli završiti posao. Radije bih da je kontinuirano opterećenje, ali to ne postoji. Radije bih da odradim posao u komadu, ali to često ne ide kad si povezan s drugima koji imaju svoje probleme/razloge/opterećenja. Radije bih da sam mogla iskoristiti cijeli godišnji, ali eto - nisam uspjela, imam još tri dana, a vjerojatnost da ću ih potrošiti je nikakva...hahaha
evo zovem na poludnevnu kavu!
I da, sjetila sam se kad sam uzimala slobodno (uvjetno rečeno) - dok su djeca bila mala, vodila sam ih često na terapije (logoped, fizijatar, psiholog, younameit) i to mi nitko u firmi nije bilježio, aliiii isto tako sam često nosila posao doma, dolazila subotom, ostajala dulje i slično. Sada u doba laptopa, mobilnih telefona i sličnih gadgeta, sloboda je svedena praktično na nulu. Ljudi rade i s bolovanja i svakako, samo da zadrže posao. Neće ih nitko otpustiti, pogotovo ako su privatnici i slično, ali onaj tko ima posao često se jako trudi i da ga zadrži.
Last edited by Peterlin; 02.12.2021 at 14:31.
mene ŽMK iritira jer je to patrijarhalna podvala umotana u glorificiranje žena
ne znam što znači "vrijeme za sebe"
jel to vrijeme bez obaveza?
ili vrijeme bez djece?
kako god, ja si priuštim oboje i odbijam osjećati grižnju savjesti zbog toga
Ne, ne, ne, :mrgreen vidim da je Lili donekle shvatila što sam htjela reći. Nisam ja ni blizu takva pčelica radilica da moram raditi nešto korisno i da bi me savjest grizla ako ne radim.znaci "ne radeci nista = ne osjecam se dobro"
je jos izazovZapravo sam mislila na to da mi bude žao ako ležim pod dekicom umjesto da odem van na zrak, nađem se s dragim ljudima, učinim nešto što stalno odgađam jer nemam vremena, odem plivati, rolati, trčati...
I ovo potpisujem, samo u tim specifičnim okolnostima se dogodi to da djeca porastu/ odrastu i ne da im se više puno vremena provoditi na drugoj strani. A to je zbilja nezgodno kad se navikneš.Ja imam specifične životne okolnosti, pa često imam vremena za sebe, stoga neću dalje pisati da ne dižem tlak većini koja ne zna kud i kako će od obaveza.
(samo da pripomenem kako me živcira sintagma "žena, majka, kraljica", nekako se odmah sjetim Maje Šuput, ne znam zašto)
Vrijeme za sebe je vrijeme bez djece i obaveza betty
Moja definicija "vrijeme za sebe" je nesto sto te veseli i nakon cega se bolje osjecas.
Nebitno da li su tu ukljucene druge osobe,...
X. Delegiram sto toga, priuscujem, griznja savjesti mi je glavna neprijateljica (plus njeno nalicje - ah...kako.bi oni bez mene). Ne volim natjecanja u smislu koliko sam se naradila / napekla itd. U pecem i radim, al nema sanse da molim pljesak za to, upravo suprotno, ne dozvoljavam doma stav 'sestro, skalpel!' Umjesto zena /majka / kraljica, ja sam ina33 the one and only. Uzasno mi je vazno da to kceri pokazem zivim primjerom. Ono...to mi je doslovno zovotna lekcija no.1. koju joj zelim dat. Ne znam..sta vi radite vikendom? To se odnosi na vikende, nije samo da se zatrazi slobodan dan na poslu? Uzimam 'dan za sebe' barem onoliko cesto koliko ga uzimaju moj muz i moja kcer, ni vise, ni manje.
Last edited by ina33; 02.12.2021 at 14:41.
Cijena toga je da imam dijelove stana koji su boze sacuvaj, al ja tu cijenu rado placam.Somethings gotta give, al sam svjesna svojih prioriteta.
Last edited by ina33; 02.12.2021 at 14:46.
ah, ali onda pričamo o tome koliko se mučimo
mislim, kad imaš malu djecu i druge obiteljske obveze (briga o starijim ili nemoćnim članovima obitelji), jasno je da ne možeš imati puno takvog vremena
ali u nekakvim idealnim okolnostima, s dovoljno velikom djecom, nema razloga za mučenje
mm voli raditi svoj posao i radi ga i u slobodno vrijeme, sedam dana u tjednu
ja volim svoj posao ali ni približno toliko, radije bih čitala knjigu ili gledala seriju ili šetala po sljemenu
ja njemu njegovo vrijeme provedeno radeći računam djelomično kao obvezu a djelomično kao vrijeme za sebe
kao što i meni kuhanje nekad obveza a nekad vrijeme za sebe
zapravo želim reći da postoje objektivne okolnosti kada je čovjek preplavljen obvezama i teško je naći vrijeme za sebe, tj vrijeme za sebe je luksuz
a u svim ostalim slučajevima imamo izbor - biti mučenici (ŽMK) ili raditi stvari koje volimo
Nikako mi ne odgovara smatrati se mucenicom.
Imamo puno obaveza, pa opet smo.ovaj tjedan - pon imali prijatelje na druzenju, utorak bili nakon posla spontano kod njih, srijedu (jucer) bili oni kod nas, prije toga imali goste.
Ako se tjedan poslozi kako treba, za danas racunam da cemo nakon posla sjesti na kavu (muz i ja), za petak je za sad zakazano druzenje bez djece, ako uspije,.... nedjelju bi trebali bez djece kod drugih prijatelja na tekmu i u soping,...
Ovo je malo popunjeniji tjedan, ali nana odgovara. Volim druzenje i smatram ga vremenom za sebe (nas).
Mene isto sad zbunjuje izraz "vrijeme za sebe", šta to točno uključuje, jer nešto "za mene" ne mora uopće biti opuštajuće
Recimo, ja sam se bacila u neke edukacije i aktivnosti koje stvarno nisam morala, amo reć da možda u nekoj budućnosti to bude financijski isplativo, za sada još sigurno nije, ali osnovna funkcija je zadovoljavanje nekih mojih potreba i rad nečega što je meni nekako u užim vrijednostima i čini mi život ispunjenijim.
Je li to onda vrijeme za mene? Iako ne uključuje ni odmaranje niti uvijek ugodne osjećaje, miks je svačega i u biti je profesionalna sfera.
Što se tiče onog baš opuštanja, bilo s drugim ljudima bilo sama, nekad stignem više nekad manje, zavisi od perioda
Ja stalno nagovaram MM-a da uzme vrijeme za sebe/nas, ne samo radi njegove dobrobiti, nego i da bih i ja mogla. On neće.
Onda ja imam grižnju savjesti pa ga ni ja ne uzmem. Onda smo svi skupa mizerabilni.
Ne tang, to nije vrijeme za sebe u ovom smislu koji sam ja shvatila. To je ulaganje u sebe, ali ulaganje koje zahtijeva trud i rad.
Vrijeme za sebe je vrijeme za čisti hedonizam, sam ili s nekim, mužem, ljubavnikom, prijateljicom...
Meni je kuhanje, nabavljanje hrane, smišljanje šta će se kuhati, čišćenje i pospremanje, pranje veša, peglanje i slaganje u ormare, sve to mi je ogromna gnjavaža i ni u čemu od toga uopće ne uživam. Ali radim jer se treba jesti i volim čisto.
Nemam nikakvu grižnju savjesti kad nešto od toga napravi netko drugi ili kad ležim pod dekicom i ne radim ništa, ali činjenica je da se onda samo gomila.
Barbi sestro isto funkcioniramo po ovom pitanju
Interesantno ja to ZMK uopce ne dozivljavam na takav nacin.
Ž mi je oznaka spola (a ne supruga)
M-majka jer nas tu 99,9% ima djecu, pa zato, inace naravno sasvim savrseno sretna mozes bit i bez djece i bez partnera/ice dapače mozda i sretnija
K-zato sto smatram da je to svaka od nas, ono kraljice
Ne mogu nac poveznicu sa Suput da ga hebes, sta nije Rozga?
Uostalom, svatko svoje vrijeme kroji kako njemu najbolje odgovara,a interesi su nam razliciti.U tome je čar
Uzeti sasvim slobodan dan, samo tako, bez ikakvih priprema, baš i ne mogu (još). Ali, uz malo logističke pripreme , mogu.
I jesam. I volim to.
Makar, ako to znači baš cijeli dan ne raditi ništa, baš ništa, onda ne znam radim li to. Ali, ako znači čitati, razmišljati, maštati, gledati film pokrivena dekicom, gledati u jezero...što god..onda radim to. Dostići zen da cijeli dan samo npr. meditiram, ne znam to. Možda bih i mogla, ali nisam probala. Poznajući sebe, u nekom momentu bih garantirano počela raditi popise u glavi ili nešto slično
I potpisat ću da "sestro, skalpel" ne stanuje u našoj operacijskoj sali. Jedna od važnijih (i pametnijih) odluka u mom životu.
Eh da isto nisam fan tih pacenickih kuknjava.
No cinjenica je kako dijete/djeca rastu puno vise vremena si u prosjeku covjek moze priustit.
Anemona, ti i tvoj dragi ste bas nerazdvojni
Ja nekako u konceptu vremena za sebe, najvise vidim bas sebe
Ja nekako mislim da su ljudi danas puno skloniji ugađati sebi, nego prije, ne znam, 40 godina. Mislim da si puno ljudi priušti vrijeme za sebe i razne svoje gušte.
Nekad mi se čini da je jedan broj ljudi otišao i malo predaleko u tom smjeru.
Ako ljudi = muski s obitelji onda da. Ne vidim oko sebe nijednu takvu zenu ako ima obitelj, al se iskreno nadam da cu je ugledat, pace, aktivno i sama radim na tome. Nema sanse da ode predaleko, samo pozeljno daleko. Simptomaticno je sto uopce otvaramo takve topice i onda kao dobivamo 'odrijesenje grijeha' od nasih druga. Nema teoretske sanse da ovako razmislja neko musko.
Last edited by ina33; 02.12.2021 at 17:55.
Evo ja prva, ina, i mnoge moje prijateljice. Uostalom, pa koliko se serija samo na forumu odbingea, koliko se polumaratona istrči, kojom brzinom se čitaju knjige...
To ako si se referirala na prvi dio mog posta.
Ovo zadnje o pretjerivanju, pa da, znam i muškaraca i žena za koje mislim.
Pa bravo ti!Hoces rec da ne bi smjela bindgat, trcat maratone itd. Zasto?
Last edited by ina33; 02.12.2021 at 18:13.
He he i ovo mi je poznato jer imam 3 frendice koje su rastavljene i djeca su pola-pola s tatom.I ovo potpisujem, samo u tim specifičnim okolnostima se dogodi to da djeca porastu/ odrastu i ne da im se više puno vremena provoditi na drugoj strani. A to je zbilja nezgodno kad se navikneš.
Predivno mogu iskoristit svoje tjedne, sto je super.
S druge strane, imam frendice s malom djecicom glava do glave, naravno da je njima s troje tako malene djecice teze iznaci vrijeme za sebe.
No cijela "lepeza" primjera je izmedju.
Ina, pa očito bi ti htjela da ja to hoću reći, ali ja to nimalo ne želim reći.
Mislim da sam sve dosta razumljivo napisala, možda si, po navici, prepovršno pročitala?
Last edited by vertex; 02.12.2021 at 18:18.
Ja se slazem s inom da puno manje muskih razmislja o tome, jednostavno piče svoje.I nebriga ih.
S vertex se slazem da su neki danas mozda otisli i predaleko u tom smjeru. No isto tako netko treba to vrijeme za sebe vise a netko manje ili cak nimalo.
Imam i frendicu koja smatra da nije ok da ode s frendicama na cijeli dan negdje jer eto to nije u redu i kako objasnit djeci (djeca su skolarac i tinejdzerica). Eto ima nas svakakvih.
Al poanta bi bila da nas nije briga kako drugi zive svoje zivote nego da mi odaberemo ono sto nama odgovara. Tako sam shvatila post od pticice, u cilju razmjene iskustava.
Ne shvaćam baš, tema nije muškarci i žene, i tko više brine o obitelji.
Ima ljudi koji uopće nemaju obitelj, pa opet osjećaju da će svijet stat i sve propast ako napuste svoje obaveze na dan i po. Pitanje iz naslova je za takve, po mom mišljenju.
I naravno, ima životnih okolnosti koje su objektivno tako intenzivne da je pola dana za sebe luksuz.
posve se slažem
A ŽMK uopće ne povezujem s MŠ, samo mi je otrcano i bez nekog značenja
Ispalo je gore da je pitanje sad isključivo za ljude bez obitelji.
Dakle, htjela sam reći da je pitanje za sve ljude koji se osjećaju kao u citiranom, bez obzira koje su prirode njihove obaveze.
Last edited by vertex; 02.12.2021 at 18:51.
Htjela sam prije napisati nešto na temu, nisam stigla, a nakon ovog posta se osjećam i prozvano, iako mu to vjerojatno nije bila namjera.
Pa, htjela-ne htjela, imam potrebu da se opravdavam. Ne gledam serije, ne trčim, dosadno i nemaštovito kuhamali čitam knjige u velikoj količini. I mislim da to uopće nije takvo ugađanje sebi kako se možda čini. Jer za čitanje ne treba uzimati slobodan dan. Ne treba ni pola dana. Najviše knjiga pročitala sam čekajući sina dok mu završi glazbena škola, u pauzama između vožnji amo-tamo, a sad čitam dok mi se u kuhinji kuha čušpajz za sutra. Dakle, to je aktivnost koja troši minimalno vremena, pa još ako čovjek ima sreće da brzo čita
ja vidim dosta takvih oko sebe, s obiteljima
Mislim da sam te skuzila, vertex. Jel tvoja poanta zasto se uopce osjecamo da ce se srusit svijet ako se otkacimo na dan i po? S tim se slazem.
Mama pticice, ajde daj ime dokumentarca pa ce da bingamo i slusamo i citamo dok radimo sto drugih aktivnosti il pak ne.
Last edited by ina33; 02.12.2021 at 18:57.
Sramota, đađ na najjače! Zezam se.
Last edited by ina33; 02.12.2021 at 18:58.
Evo sad i tebe, tanja
Pa ja zaista ne mislim da u navedenim aktivnostima ima nešto loše, samo mi je čudno da netko dan danas vidi žene kao patnice koje nemaju trenutka vremena za sebe. Mislila da su forumski primjeri jednostavan i lako dostupan dokaz da žene uzimaju vremena za sebe i ono što vole.
A ono - škandal!
Pa mislim da je to ustvari tema, da.
Ja se slažem s vertex da generacijski mi puno više uzimamo vremena za sebe nego naše mame, pogotovo bake. Ja u svoje najzaposlenije vrijeme imam puno više vremena za seriju, kavu s prijateljicama, šetnju i druge stvari za moj gušt nego moja baka u najopuštenije. Pa i moj tata, jednostavno ima takav mindset oduvijek da treba radit radit radit, pa i sad kad je u mirovini i dalje je vječno u moranjima, jedino si dopusti da pogleda utakmicu s gustom.
Hoću reć, mislim da je utjecaj generacije i činjenice da smo se prebacili iz kolektivističkog društva orijentiranog na dužnosti prema drugima na individualističko orijentirano na vlastite potrebe puno veći od rodnog.
Pa, kad napišeš da je "dio ljudi otišao predaleko u tom smjeru", počela sam štucatiEvo sad i tebe, tanja
Pa ja zaista ne mislim da u navedenim aktivnostima ima nešto loše, samo mi je čudno da netko dan danas vidi žene kao patnice koje nemaju trenutka vremena za sebe. Mislila da su forumski primjeri jednostavan i lako dostupan dokaz da žene uzimaju vremena za sebe i ono što vole.
A ono - škandal!
Ali stvar je u tome da za neke aktivnosti treba više "vremena za sebe" od nekih drugih. A ja sam se našla pozvanom braniti čitanje kao vremenski najmanje zahtjevnu od nabrojanih aktivnosti
Evo, ko što sam spomenula, ovako razmišlja moj tata. Ne otvara teme na forumu jer "on za to nema vremena", i da vidi broj mojih postova pitanje o vremenu bi mi prvo postavio. Ali kad dođem kod njega i on surfa, odmah ustaje i kreće stavljat suđe u mašinu, počne nabrajat šta je sve radio, kao da se boji da ću mislit da samo dangubi, a neš ti, radi ko konj 45 godina, nek dangubi i odmara
A to je bila samo dodatna misao, mogla sam je i izostavit. Možda i trebala! :DPa, kad napišeš da je "dio ljudi otišao predaleko u tom smjeru", počela sam štucati
Moj dida iza 80. više nije moga ić radit u vinograd i slično, i zbog toga je svaki dan plakao. Činjenica da ne može više radom pridonosit obitelji za njega je bila porazna.
Edit: to na temu da muško ne može mislit da nešto mora.
Last edited by vertex; 02.12.2021 at 20:18.
Možda je ovaj deda, kao i moj, pronalazio zadovoljstvo u vinogradu, u nekoj svojoj rutini gdje je sam, gdje mu nitko ne kvoca, sretne nekoga, popriča o vinu, pa malo i popije, a još je na kraju i koristan svojima. To mi zvuči tako idealno u odnosu na ovo danas, gdje ako se i baviš nečim izvan onog kuhanje-čišćenje-odgoj, nečime što ti je gušt osjećaš grižnju savjesti ili imaš potrebu da se opravdavaš.
Čak mi se i čini da su i majke iz nekih starih vremena znale sebi boje ugoditi od nas - sjetite se samo kavica sa susjedama, pa odlaska frizeru svako malo, makar u češljaonicu, a i manje se bavilo djecom. Ne znam jel se nečija mama ovdje igrala s djecom na podu ili čitala istu slikovnicu po sto puta prije spavanja jer djetešce slatko kaže - jos!
Uglavnom smo bili po vani do mraka, a oni su imali vremena za svoje popodnevno drijemanje na kauču pred tv-om, serije, kartanje, druženje. Da ne govorimo da su djeca i puno ranije počela konkretnije pomagati po kući. Ne znam jesam li u zabludi, to je bilo davno, za vrijeme komunizma, pa je moguće da krivo pamtim
Last edited by lonni; 02.12.2021 at 20:37.
Posting Permissions
Reply With Quote
