. Naravno, ne postoji ni muški ekvivalent za ŽMK. Ja isto ko bubilo, kad mi netko kaže drage moje ženice, ŽMK - ono rolleyes i f* off. Isto kao i na ovu koja bi došla u stanu i ja bi vako, ja bi nako. Išle bismo u otvoreni konflikt - e, ja nebi tako, nego vako - pa ako izdrži šutit može mi bit frend. Ako ne izdrži - ne može. Pas d šutnja, pas d prijateljstvo.
Istinski me fasciniraju ove teme zapravo. Kako odolijevaju. Kako si žene jadne uvijek traže neki "amen" od svog čopora da je ok tako. Pa natjecanja - ja ovo, ono, do podne naprvila, puf-pant. Taj stav "ja nikako da predahnem" mi je ideološki neprijatelj jednako kao i ne znam - npr. "jačanje imunitetea". Ono... sve da nisam spavala 3 noći zbog posla ili ređenja ormara, nema šanse da ću se uhvatit u to. To mogu jedno u autoironičnoj zafrkanciji. Nisam Niprije (kad je dijete bilo manje). Nadam se da neće sad uskrsnut nešto iz foruma.
Smiješno mi je bilo i kad sam davala aktivističke intervjue za IVF, pa sam bila ocrtana s mandolinama, kao maltene puzim noktima do Maribora, ko neka Marija na križnom putu. Sestra i ja smo čitale jedan takav intervju, mislim da ga je bila napisala Kristina Turčin, a ja ispala The IVF Patnica, Majka Žrtva, i ono.... vrištale smo - bcs it's so not me.
Al ako vam je gušt imat patnja-žrtva-3ugla-olimpijadu, fine by me, samo mene taj sport ne zanima. Svatko je zamjenjiv, da znate samo kako lako... bilo bi vam žao svakog očišćenog stola i usisanog dnevnog.