kad ste zadnji put uzele slobodan dan samo tak

[betty blue]

Nemam pojma, mozda i jest verbalna akrobacija
Ali nesto racunam ako bi mi tko rekao da "nisam normalna" jer obavljam kucanske poslove u cik zore dok drugi spavaju, ne bih to dozivjela kao nesto uvredljivo
Onda mislim da ni drugi ne bi ozbiljno shvatili ovo moje nenormalno s pecnicom u 2 ujutro, vise razmjenjujemi iskustva, tako ja to vidim.
Inace se klonim u neformalnim raspravama prevelikog umatanja u celofan, ne bi mi se dalo npr.prijateljici reci da nije "uobičajeno" ribati u 2 ujutro.

pa ne bih ni ja počela Krležu citirati i pisati dopise, ali je sasvim sigurno da bih ju prije moje nezaustavljive i prijeko potrebne procjene normalnosti njenog čina, upitala zašto riba pećnicu u 2 ujutro ili pere suđe u cik zore
odgovor bi vjerojatno bio takav da bi mi bilo jasnije zašto to radi i možda bih se čak i suosjećala s njom, ili se stavila u njene cipele, pa mi taj čin postao, kako kažete, normalniji

[Dota]

pa dobro, pojam "normalno" uglavnom vežemo za norme
to što netko govori da ne misli ništa negativno kada kaže da "ribanje pećnice u 2 ujutro nije normalno", meni zvuči kao neka verbalna akrobacija, ali dobro
ja bih, da sam htjela reći tako nešto bez negativnih konotacija, vjerojatnije upotrijebila pojam "uobičajeno" i rekla da nije uobičajeno prati pećnicu u 2 ujutro

inače ne bih cjepidlačila oko toga, ali mi je zasmetao pojam "normalne žene" i moram priznat da i dalje ne razumijem što je to i tko je to.

pa ne bih ni ja počela Krležu citirati i pisati dopise, ali je sasvim sigurno da bih ju prije moje nezaustavljive i prijeko potrebne procjene normalnosti njenog čina, upitala zašto riba pećnicu u 2 ujutro ili pere suđe u cik zore
odgovor bi vjerojatno bio takav da bi mi bilo jasnije zašto to radi i možda bih se čak i suosjećala s njom, ili se stavila u njene cipele, pa mi taj čin postao, kako kažete, normalniji

Potpisujem te betty blue.

Jako je lako odbaciti ili osuditi(na bilo koji način, pa i na forumu) nekoga tko se ne uklapa u našu zamišljenu "normalnost".
No, mi nismo mjerilo svemira i mislim da bismo to stalno trebali imati na umu.

A i naše okolnosti se stalno mijenjaju i često nešto što nam je "normalno" danas, sutra više nije, i obrnuto.

Suosjećanje. Razumijevanje. Saznanje da smo svi u istoj kaši i da nema savršenih, "normalnih " života.
To su moje mantre.
Bar se trudim da budu (i nekad ne uspijem, naravno, nisam ni savršena ni "normalna").

[sillyme]

Pomalo na temu, nadam se da kod nas nitko neće doći u posjetu za Božić. Jer je kuća bomba. A razlog što je bomba je što sam zaključila da se malo previše počelo u kući oslanjati na to da ja radim od doma pa stignem “usput” i pospremiti pa ispada da samo ja pospremam za svima (ili kvocam da nešto pospreme). I pukno mi je film nekidan (ali tiho, slabo uspijevam to verbalizirati) i samo pospremam za sobom. I ajd, skuham jelo i riješim veš (jer je kao veš “moj” a ostalo je
“zajdničko”) Zanima me baš kad će netko primjetiti da nema opranog suda ili da je sloj smeća na podu postao neizdrživ. Ako ikome ikad postane neizdrživ. Ja si uvijek mogu preparat tanjur za pojest iz njega. I hodat po mrvicama… Možda i mravima uskoro. Ali nema šanse da to ja rješavam. Zato sam pobožno svaki dan na poslu 9-17 +vožnja. Npr koliko sam vidjela dijete već 2 dana nije objesilo mokri ručnik i kupaći nakon treninga. A valjda će shvatiti u sutra u 19 kad se treba spakirati.

[Peterlin]

Pomalo na temu, nadam se da kod nas nitko neće doći u posjetu za Božić. Jer je kuća bomba. A razlog što je bomba je što sam zaključila da se malo previše počelo u kući oslanjati na to da ja radim od doma pa stignem “usput” i pospremiti pa ispada da samo ja pospremam za svima (ili kvocam da nešto pospreme). I pukno mi je film nekidan (ali tiho, slabo uspijevam to verbalizirati) i samo pospremam za sobom. I ajd, skuham jelo i riješim veš (jer je kao veš “moj” a ostalo je
“zajdničko”) Zanima me baš kad će netko primjetiti da nema opranog suda ili da je sloj smeća na podu postao neizdrživ. Ako ikome ikad postane neizdrživ. Ja si uvijek mogu preparat tanjur za pojest iz njega. I hodat po mrvicama… Možda i mravima uskoro. Ali nema šanse da to ja rješavam. Zato sam pobožno svaki dan na poslu 9-17 +vožnja. Npr koliko sam vidjela dijete već 2 dana nije objesilo mokri ručnik i kupaći nakon treninga. A valjda će shvatiti u sutra u 19 kad se treba spakirati.

Jao, razumijem bolje nego bih voljela.... Dok su sinovi bili u srednjoj školi (čitaj:prije korone) bilo je lakše.

Kod mene reagiraju na nedostatak veša - ako nemaju što obući (odnosi se na omiljene odjevne predmete) zapitaju se u čemu je problem.

I da - ja ne radim od doma, ali otkad je krenula korona, mm i ja smo sve dulje na poslu, a sinovi na faksu imaju užasan raspored (pun rupa, pa ih nema od-do) + studentske poslove, tako da nije sjajno nikome. Prestala sam se uzrujavati ako kuća nije po standardima iz nekih drugih vremena. Tri subote za redom nisam bila doma (neke sam provela na poslu, neke kod roditelja u drugom gradu - njima isto odavno treba pomoć) i to se sve vidi. Organiziramo se kako najbolje znamo, ali svi su morali osvijestiti da nema "dobre vile" koja posprema za nama, pa dijelimo kako znamo i umijemo. Isključivo moja je pegla, slažem veš češće nego drugi, ali zato smeće ne iznosim, usisavam isključivo iznimno, kuhamo uglevnom mlađi sin i ja (on ima velik dio nastave online, pa je doma) i to isključivo nezahtjevna jela, frižider vikendom presložim ja, a ovaj vikend uspjela sam oprati prozor i zavjesu na boravku i dio kuhinjskih elemenata, a oni su se pobrinuli da se promijeni posteljina. Muž i stariji sin su dežurni za pranje kupaonice i drugih podova s pločicama, uređivanje balkona, usisavanje i brisanje prašine dijele kako tko stigne. Ako ne stignu ili zaborave, osuđeni su na mrvice i mrave. Nabavke - muž i ja velike kupovine, dečki sporadično u kvartovskom dućanu.

Ne verbaliziram, jer ne daje rezultate. Do sutra zaborave što sam im rekla. Bolje funkcionira kad dobivaju poruke na WhatsUpp u stilu:
- iznijeti obično smeće i plastiku
- objesiti veš
- iz Chipoteke donijeti nove tonere
- ručak: varivo je na balkonu, treba ispeći pljeskavice koje su u frižideru

Funkcionira do neke mjere (održavanje minimuma), ali poželim da imamo osobu koja bi došla petkom i napravila generalku, jer nije problem čišćenje, problem je to što ne stignemo više pospremati, rješavati se furde i slično.

Eh, valjda će i ova šugava vremena jednom proći... Sretno, nemoj se previše uzrujavati, jer koristi nema, a štete su višestruke.

[buba klara]

Ne verbaliziram, jer ne daje rezultate. Do sutra zaborave što sam im rekla. Bolje funkcionira kad dobivaju poruke na WhatsUpp u stilu:
- iznijeti obično smeće i plastiku
- objesiti veš
...

Ovo i kod nas najbolje pali.
Jasne i kratke upute, i ne puno ranije, da ne smetnu s uma . I to, zacudo, obave bez pogovora.
To su po dvije-tri radnje za svakog.
Al, moram napisat tko ce sta jer u suprotnom nastane svađa.

[Peterlin]

Ovo i kod nas najbolje pali.
Jasne i kratke upute, i ne puno ranije, da ne smetnu s uma . I to, zacudo, obave bez pogovora.
To su po dvije-tri radnje za svakog.
Al, moram napisat tko ce sta jer u suprotnom nastane svađa.

Moji se ne svađaju, ali ih posao i obveze ponesu, pa zaborave. Zbog toga imaju alarme, npr. u 9 navečer mobitel javlja da treba uključiti vešmašinu, jer se okrenula tarifa. Ja to isto ponekad koristim, jer mi mozak više nije kao nekada (em sam starija, em ima više raštrkanih obveza).