Mi sve imamo na četiri različita računa, iznos za režije, hrana, extra i štednja. Čim se na štednji skupi za nešto, a to je redovno od nekog dodatnog rada, to prenamijenim u svojoj glavi u plaćenu registraciju, knjige, božićne poklone i ne diram ni u najcrnijoj nevolji. Zvuči okrutno, ali kad čovjek na vlastitoj koži, iskusi kad se za stvarno nema( a ne da se nema za mobitel dvanaestogodišnjak u ili za frizuru) onda shvatiš da uvijek treba imati za kupit knjige. Da je to sine qua non...i s takvim stavom uvijek, ali baš uvijek, štedim. Šesteročlana smo obitelj, a dječjim doplatkom, očito ispod prosječnih primanja i trudimo se godinama da uspijemo izaći iz te kategorije, ali...