Probajte dva tri mjeseca zapisivati sve troškove.
Ja sam provincijalka. S 18 godina došla sam u Zagreb i u prva dva tjedna otkrila da pojma nemam kako rasporediti novac koji imam. Nabavila sam tekicu i u nju par mjeseci pisala doslovno sve što sam potrošila. Trebalo mi je valjda pola godine da otkrijem gdje mi lova curi. Uglavnom je problem bio kupovina, jer sam doma bila navikla uzimati što mislim da treba i ne misliti puno unaprijed.
U to vrijeme imala sam pretinac u novčaniku gdje je stajala lova za kartu do doma i to se nije diralo nikad. Nakon toga sam počela kupovati odjeću samo od novaca koje bih sama zaradila, a ne od onog nevelikog iznosa koji su mi davali roditelji u okviru svojih mogućnosti. Bome sam se brzo pripametila.
Kasnije sam dugo godina bila podstanar i morala sam uvijek imati novac za stanarinu. Nije baš bilo lufta za neke uštede, ali otkad imam tekući račun, ne volim minus, a ni kupovinu na rate ako se može izbjeći.





Odgovori s citatom