Raspoređivanje novca u mjesecu

[Summers]

Možda stvarno ne zarađujete dovoljno. Hrana i režije su užasno skupi i masa ljudi jedva pokrije i to, a kamoli da uštedi.

Moj tata recimo svaku kunu okrene ne 2x, nego 7x. Svaku, ali bas svaku namirnicu kupuje na akciji iz letka. Kad dođe kod mene i otvori frižider samo počne nabrajati - “ovo si platila 60kn je l da? Ja sam našao za 30”.
Ja nemam vremena za takve stvari, iskreno ni volje, a tata me uvjerava da bi uštedila 500 do 1000 kn mjesečno da se ponašam ko on, perem veš tad i tad i slično…

Meni je to preveliki vremenski luksuz, ja si ne mogu to vrijeme priuštiti… recimo neki dan uzimam wc papir dok dečko slaže tu marku na policu. I govori mi doslovce: sutra će vam to biti 10 kn jeftinije u drugom dućanu. Ja se nasmiješim i zahvalim, a u sebi mislim “ma nema šanse da za 10 kn idem tamo”.

Ali ako ne zarađujete kao par 10.000-15.000-20.000 kn (i još ovisno imate li veći kredit, stambeni kredit, dva auta, podstanarstvo…) jedina opcija je brojiti svaku kunu i gledati gdje odlazi. Kupuješ li dječju odjeću u Pepcu ili H&M-u ili ne znam sto je skuplje? Poklon za rođendan za 50, 80 ili 200 kn?

Pričala mi prijateljica kako je htjela kupiti zdjelicu za 10 kn usput kad je negdje išla da tamo stavi neku hranu. A mama ju je odgovorila od toga jer ima ona kutiju od sladoleda pa će ponijeti to, zašto da baca 10 kn bezveze.

Nema drugog načina, ili puno zarađuješ ili svaku kunu gledaš… (naravno netko radi oboje, a netko nijedno) jer ako ne gledaš one samo cure i cure.

Nikad neću zaboraviti kad sam prisustvovala situaciji gdje vrlo bogata osoba raspravlja o kupovini peciva na drugom mjestu jer je 50 lipa jeftinije. Je trebala malo veća količina tih peciva, al ono… e takvi ljudi štede jer uzmu tih 10-20-30-50 kn i stave sa strane .

Ja radim identično kao tvoj tata i garantiram da to nije nikakav gubitak vremena. Ionako radiš popis za dućan, svejedno je radiš li ga uz letak ili iz glave, a u dućanu si puno brže gotova s popisom nego bez i hrana ne propada ako imaš plan što ćeš kuhati taj tjedan. Doduše ja idem isključivo u Konzum jer mi je najbliži i već znam gdje što stoji, poznajem marke itd. Mislim da nije ključno ići u 5 različitih supermarketa.
Idem jednom tjedno i to je to, 30 min po šopingu. Ne moram se svaki drugi dan zaletit do dućana jer evo baš mi fale jaja, mlijeko ili maslac ili što već. Za pregledati letak i napraviti popis mi treba max 10 minuta. Možda bi u početku bilo duže, sada je bliže 5 minuta. Za nas 3 (muž, ja i dijete koje ima 2 godine) potrošimo cca 1600kn na hranu i kućanske potrepštine. A jedemo dobro i fino. Ribu kupujem isključivo na akciji, jedemo je 1-2x tjedno, sad sam kupila 2kg brancina za 33kn/kg i smrznula. Za 2 tjedna će vjerojatno biti orada za 40kn/kg. Pastrva je često 25kn/kg. Kupim i dimljenog lososa, kad je na 40%.
Svi volimo zrnati sir koji je svaka cca 3 tjedna snižen 30% pa kupim 4-5 pakiranja i traje mi taman do iduće akcije.
I tako za doslovno sve namirnice. Jedino banane kupujem po punoj cijeni jer nikad nisu na akciji, a mali ih jako voli.
I ne kupujemo nikakve sokove, ne zbog štednje, jednostavno ih ne pijemo.
Evo npr ovaj tjedan je na akciji bio Paloma wc papir za 1,50kn/rola, inače je 2,90kn. Kupila sam 3 pakiranja i to će mi trajati do iduće akcije kad će možda Zewa ili neki drugi biti 1.50kn/rola.
Tablete za suđericu nikad u životu nisam kupila po punoj cijeni, svako malo su snižene 40-50%, pa kupim Somat za 1kn/tbl, 2 velika pakiranja koja mi traju mjesecima...u međuvremenu opet bude neka akcija pa popunim zalihe.

Što se tiče režija veš mašinu i suđericu palim isključivo navečer. Mislim da je to cca 30kn mjesečno uštede. Živimo u 40 kvadrata pa režije stvarno nisu velike + grijemo se na toplanu, cca 1200kn mjesečno za režije.
Imamo povoljne pakete za mobitel na bonove, ukupno 100kn/mj za muža i mene. Kupili smo normalne mobitele za gotovinu i imamo ih dok ne krepaju, ne uzimam ništa na pretplatu, ništa na rate. Nemamo kreditne kartice niti ćemo ih ikad imati.
Odjeću malom kupujem u Pepcu. Inače nismo baš od šopinga i imamo mali stan pa se pokušavamo ne zatrpavati odjećom. Muž i sebi kupuje obične pamučne majice u Pepcu za 18kn.
Sve to nam stvara prostor da kad nam treba nešto veće i dugotrajnije, bilo kućanski aparati ili autosjedalica za dijete ili kaput npr., to možemo financirati bez problema u gotovini.

Primanja su nam sad iznadprosječna. Tako smo vodili kućanstvo kad je radio samo MM i kad smo živjeli na 7000kn mjesečno. I samo smo nastavili kad sam se ja zaposlila a on promijenio posao.
Sad štedimo za veći stan, a kroz neko dogledno vrijeme ćemo trebati i novi auto.

Ono što smatram apsolutno ključnim za uspostavu kontrole nad financijama je kao što je Peterlin rekla, voditi evidenciju. Mi svaki tjedan upišemo sve troškove i znamo točno koliko na što trošimo. Na to MM potroši oko 15 min tjedno.