Dugujem opis razvoja dogadjaja nakon sto sam uputila prituzbu klinici zbog postupanja navedenog neuropedijatra.

Malo je suhoparno dopisivati se sama sa sobom, ali pisem u nadi da ce nekada netko naici na ovu temu i dobiti detaljne informacije i ohrabrenje kao sto su meni bili prijeko potrebni.

Uglavnom, dr me je pozvao telefonskim putem i dugo smo razgovarali. Izrazio je zaljenje i ispriku zbog naseg dozivljaja i osjecaja nakon pregleda i ponudio je novi pregled o svom trosku kada nam opet zatreba. Takodjer je obecao da ce se nastaviti educirati u podrucju autisticnog spektra i da ce promijeniti svoj pristup prema roditeljima i djeci na pregledu.

Smatram da je to zaista ljudski i lijepo od njega i svakako pohvaljujem taj pristup i nadam se da ce provesti obecanje u djelo.

Sto se nas tice, postigli smo nove milestones. Skinuli smo pelene (odmah i dnevnu i nocnu), nastavljamo siriti vokabular i usvajati nove vjestine. Ponovili smo pregled kod nase neuropedijatrice koja se vratila sa porodiljnog i sada nas cekaju brojni drugi pregledi (magnet kojim ona zeli zaokruziti cijelu ovu pricu, oftalmoloski pregled jer joj se cini da maleni ne vidi dobro, nova psiholoska evaluacija...).

Ide to naprijed, zaista. Kada ga gledam i usporedjujem sa vrsnjacima, mogu biti ponosna, a to primjecuju i tete u vrticu. Sa nepune 3 godine je bez pelene, samostalno jede i pije, sluzi se priborom (zlica, vilica, nozic), skida se, a pomalo nespretno i oblaci sam, razumije i odgovara na zahtjeve..

U ovom trenutku mogu reci da su najveci problem upadljivo losiji ekspresivni govor i nesto jednostavnija igra nego kao kod vrsnjaka. Recimo, sada sve zivo ponavlja za nama, pjeva citave pjesmice (Kruška, jabuka, šljiva...), ali izgovor zna biti jako los, onako, da ga samo mi roditelji i terapeuti razumijemo. A nista, idemo dalje sa vjezbanjem i pretragama!