Druga beba, druga prilika? Kako uspjeti?

[Bittersweet]

Trudna sam 5 mjeseci i imam zelju dojiti. Istu sam zelju imala i s prvim djetetom no sve je poslo naopako i zelim nauciti iz svojih gresaka/ pitati iskusne jeli moglo drugacije i kako i jesam li ovaj put opet osudena na istu sudbinu? To pitanje mi stvara tjeskobu jer se sjetim pocetaka koji nisu bili laki.
Sin se rodio s 3400 grama no u bolnici smo vec pali na 3040 grama, trudila sam se dojiti i nisam davala adaptirano.
Dosli smo kuci, nastavila sam s dojenjem i dojila sam po cijele dane. 45 min jedna dojka, 30-40 min druga, spustim dijete i ono za 10 minuta opet place. I ja opet ponavljam postupak. Dotakli smo dno kad se to ponavljalo od 13 h u nedjelju do 6 ujutro u ponedjeljak. Ne znam kako sam tu noc izdrzala ne spavati uopce. Bila sam jadna i nesretna kao i vecinu dana neprekidno dojeci dijete koje je stalno plakalo. U jeku korone patronazna je dolazila 1 x tjedno. Majcinski instinkt mi je govorio da nesto nije ok. Patronazna je rekla da imamo dovoljno mokrih/ kakanih pelena, da on vuce kako treba i da samo nastavim. Vagu nije nosila. Napokon smo se vagali 3 tjedna nakon poroda, odnosno 17 dana nakon sto smo dosli kuci. On porodajnu tezinu nije vratio unatoc tome sto je cijele dane bio na sisi, dobio je tek 100 grama. Patronazna i pedijatrica su savjetovale dojenje i onda nudenje adaptiranog nakon podoja. Ja sam mislila da bi bolje da se izdajam pa da znam koliko dijete jede. Tad smo prestali s dojenjem i krenuli s izdajanjem. Bilo je tesko, osjecala sam kao da radim dupli posao, izdajala sam se i nocu i spremala u frizider tako da uvijek imam obrok unaprijed koji sam grijala. Izdajala, prala, sterilizirala, grijala, hranila 8-10 puta dnevno. Od pomisli da to opet prolazim me hvata tjeskoba. Nikad nisam izdojila vise od 500 ml, uz to sam dodavala adaptirano kao zaseban obrok. Nakon 3 mjeseca i velike svadje sa suprugom sam pocela izdajati manje, ne rjede vec manje. Recimo prvo jutarnje izdajanje je uvijek bilo najobilatije cak i po 100 ml i onda bi padalo tokom dana. Nakon stresa sam pocela primjecivati da svako jutro izdojim malo manje. Nisam nikad ostala skroz bez mlijeka no kad sam dosla do tocke da nakon 8 dnevnih izdajanja ja skupim nesto manje od 200 ml zakljucila sam da nema smisla.
Skoro 4 mjeseca je imao bar 500 ml dnevno majcinog mlijeka. Nije neki uspjeh no vodim se tim da je bolje ista nego nista. Sad ima 19 mjeseci i ima super imunitet, zdrav, vesel pa valjda je ipak imalo smisla.
Zaboravila sam spomenuti da sam imala jak let down prilikom dojenja. Na plac bi mlijeko samo curilo. Kad bi se tusirala i sagnula mlijeko bi krenulo. Prije dojenja ( tih 3 tjedna dok nisam krenula s izdajanjem) bi cak otpustila malo mlijeka tako da ga ne polijevam po licu.
Do dana danasnjeg nisam shvatila zasto je dobio samo 100 grama prva 3 tjedna dojenja. Kad smo krenuli s izdajanjem i kombiniranjem adaptiranog poceo je dobivati, ali opet manje od preporuke. Zapravo s povecavanjem kolicine adaptiranog je on poceo dobivati vise. Dan danas imam osjecaj da mu “nedostaje” taj kilogram, kilogram i pol i da stalno kaskamo za taj neki period u kojem nije dobivao.

[Bittersweet]

Ovaj put sam odlucna da izbjegnem izdajanje. Razlika medu djecom ce biti 2 godine, najcesce sam sama jer muz radi i ne mogu niti zelim po noci paliti svjetlo i izdajati se, jos pogotovo sto mali spava sa mnom. Planirala sam dojiti i nakon podoja bar u pocetku ponuditi adaptirano da budem sigurna da dijete nije ostalo gladno kao moj sin Stvarno nisam pametna, ne znam sto napraviti. Bojim se da ce mi dijete opet neutjesno plakati i da ce mi sad biti jos gore time sto je tu i stariji. Kako bi vi postupile? Kako biti sigurna da dijete dobiva na kilazi i jede dovoljno?

[tinkilinkixyz]

Draga Bittersweet,

vidim da si imala intenzivan period borbe za dojenje sa prvom bebom, pa se nadam da će ti sa drugom sve ići lakše.
Ima puno savjetnica za dojenje pa se možda možeš s nekom povezati već sada, pa da ti može pomoći kada i ako dodje do izazova sa dojenjem. Tak bi ja na tvom mjestu, našla iskusnu osoba koja mi može pomoći, ono zlu ne trebalo. Ako bude sve bez problema onda super, ne zoveš nikoga. Tak bi se ja pripremila pa onda vidiš kakva je situacija i shodno tome reagiraš Sretno!

[jelena.O]

U biti pošto znaš kaj te snašlo prije, potruditi ćeš se da to korigiraš. Može se

[Kaae]

Trudna sam 5 mjeseci i imam zelju dojiti. Istu sam zelju imala i s prvim djetetom no sve je poslo naopako i zelim nauciti iz svojih gresaka/ pitati iskusne jeli moglo drugacije i kako i jesam li ovaj put opet osudena na istu sudbinu? To pitanje mi stvara tjeskobu jer se sjetim pocetaka koji nisu bili laki.
Sin se rodio s 3400 grama no u bolnici smo vec pali na 3040 grama, trudila sam se dojiti i nisam davala adaptirano.
Dosli smo kuci, nastavila sam s dojenjem i dojila sam po cijele dane. 45 min jedna dojka, 30-40 min druga, spustim dijete i ono za 10 minuta opet place. I ja opet ponavljam postupak. Dotakli smo dno kad se to ponavljalo od 13 h u nedjelju do 6 ujutro u ponedjeljak. Ne znam kako sam tu noc izdrzala ne spavati uopce. Bila sam jadna i nesretna kao i vecinu dana neprekidno dojeci dijete koje je stalno plakalo. U jeku korone patronazna je dolazila 1 x tjedno. Majcinski instinkt mi je govorio da nesto nije ok. Patronazna je rekla da imamo dovoljno mokrih/ kakanih pelena, da on vuce kako treba i da samo nastavim. Vagu nije nosila. Napokon smo se vagali 3 tjedna nakon poroda, odnosno 17 dana nakon sto smo dosli kuci. On porodajnu tezinu nije vratio unatoc tome sto je cijele dane bio na sisi, dobio je tek 100 grama. Patronazna i pedijatrica su savjetovale dojenje i onda nudenje adaptiranog nakon podoja. Ja sam mislila da bi bolje da se izdajam pa da znam koliko dijete jede. Tad smo prestali s dojenjem i krenuli s izdajanjem. Bilo je tesko, osjecala sam kao da radim dupli posao, izdajala sam se i nocu i spremala u frizider tako da uvijek imam obrok unaprijed koji sam grijala. Izdajala, prala, sterilizirala, grijala, hranila 8-10 puta dnevno. Od pomisli da to opet prolazim me hvata tjeskoba. Nikad nisam izdojila vise od 500 ml, uz to sam dodavala adaptirano kao zaseban obrok. Nakon 3 mjeseca i velike svadje sa suprugom sam pocela izdajati manje, ne rjede vec manje. Recimo prvo jutarnje izdajanje je uvijek bilo najobilatije cak i po 100 ml i onda bi padalo tokom dana. Nakon stresa sam pocela primjecivati da svako jutro izdojim malo manje. Nisam nikad ostala skroz bez mlijeka no kad sam dosla do tocke da nakon 8 dnevnih izdajanja ja skupim nesto manje od 200 ml zakljucila sam da nema smisla.
Skoro 4 mjeseca je imao bar 500 ml dnevno majcinog mlijeka. Nije neki uspjeh no vodim se tim da je bolje ista nego nista. Sad ima 19 mjeseci i ima super imunitet, zdrav, vesel pa valjda je ipak imalo smisla.
Zaboravila sam spomenuti da sam imala jak let down prilikom dojenja. Na plac bi mlijeko samo curilo. Kad bi se tusirala i sagnula mlijeko bi krenulo. Prije dojenja ( tih 3 tjedna dok nisam krenula s izdajanjem) bi cak otpustila malo mlijeka tako da ga ne polijevam po licu.
Do dana danasnjeg nisam shvatila zasto je dobio samo 100 grama prva 3 tjedna dojenja. Kad smo krenuli s izdajanjem i kombiniranjem adaptiranog poceo je dobivati, ali opet manje od preporuke. Zapravo s povecavanjem kolicine adaptiranog je on poceo dobivati vise. Dan danas imam osjecaj da mu “nedostaje” taj kilogram, kilogram i pol i da stalno kaskamo za taj neki period u kojem nije dobivao.

Druga beba je svakako druga prilika. Svaka beba je, zapravo, prica za sebe. Znam da je prakticki nemoguce ne usporedjivati prethodno iskustvo s novima, ali vidi mozes li to pustiti i stvarno krenuti s novom bebom ispocetka.

Iscitaj Rodine stranice, sve tekstove o dojenju, pogotovo u prvim danima. Bitno je staviti bebu na dojku sto prije i dojiti cesto, obavezno na svaki bebin mig. Plakat ce i drugo dijete (ne mora biti isto i jednako ucestalo, ali bit ce) i nemoj dati da te to obeshrabri. Nije svaki plac od gladi, ali bitno je reagirati. Takodjer je bitno da znas prepoznati dobar hvat i pomoci bebi da ga ostvari jer bez dobrog hvata ne moze doci do efikasnog transfera mlijeka. Ako ikako mozes, nemoj se prihvacati izdajanja jer je to ogroman posao, puno veci od dojenja (u gotovo svim situacijama).

Ako koristis Facebook, pridruzi se Rodinoj SOS grupi i pogledaj stare postove, a mozes zapoceti i svoje. Bitno je i da osiguras podrsku u okruzenju, pocevsi od ukucana. Imat ces dvoje poprilicno male djece pa je bitno da, ako moze, netko uskoci oko brige za starije dijete. Tvoj najveci fokus ce u ranim danima biti beba, sto nikako ne znaci da ces zanemariti starijeg, vec da bi bilo idealno da netko drugi priprema jelo, cisti, a i zabavlja ga dok dojis, barem dok se ti i nova beba ne uhodate. S obzirom na prethodnu situaciju s muzem, razgovaraj s njim unaprijed, objasni mu sto zelis i zatrazi podrsku. Velika vecina roditelja uvijek najiskrenije zeli samo najbolje za svoje dijete i nekad im je jako tesko gledati, npr., komplikacije oko dojenja. Tu je vazno da znaju da je nama/bebi to bitno i da nam nimalo ne pomaze ako su oni "s druge strane."

[andiko]

Bravo za tebe. 4 mjeseca majčinog mlijeka za bebu znači neprocjenjivo puno. Nadam se da će biti lakše