pa brnjica će ga onemogućiti da te izgrizejosie prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
pa brnjica će ga onemogućiti da te izgrize
Kao što sam već napisala, ja ionako izbjegavam u šetnji druge ljude (a i pse, ako ih ne poznam), tako da sa mojim "cuckima" nitko ne mora imati posla. 8)
Ovo što je Mima pitala, zašto ne kažemo ljudima da nam ne diraju pse - većina ih je ok i nemam ništa protiv da malo pomaze psa (ali bez žnjaranja) - međutim, dok nam je mlađi pas bio štene, ljudi su se doslovno lijepili na nju i MM je nekoliko puta reagirao, pa sad slovi za čudaka.
I, možda nećete vjerovati, ali isto tako slovi za čudaka (a vjerojatno i ja), jer ga psi moraju slušati. :shock: Tipična situacija - psi sjede, čekamo lift, dolazi netko, pomazi jednu, ona se diže, slijedi ponovno naredba "Sjedni!" i reakcija dotične osobe "Joooooj, pa nemojte ju, pa ne mora sjediti, pa ne smeta meni..." :? Pa nije meni bitno smeta li tebi, nego mi je bitno da pas posluša naredbu. Tako da eto, i kad su psi poslušni, opet nije dobro, jer onda svi misle da si luđak koji ih maltretira.
Po mome bi svaki pas morao sa vlasnikom završiti barem jedan tečaj poslušnosti (a po mogućnosti i više), uz ono već navedeno da bi još i vlasnike testirala jesu li uopće podobni imati psa, međutim to je sve skupa daleko od realnosti i dalje se svi psi i svi vlasnici trpaju u isti koš.
Mi imamo psa mjesanca, Djuka (od Dzukela sto znaci pas na romskom) i on bi se mogao nazvati opasnim psom. Ima 35 kg, velike zube i pojavnost zbog koje ga se mnogi plase. Djuka nikad nije napao covjeka, niti pokazuje takve intencije, ni ne laje na ljude, ali zato napada druge pse. Mi ga uvijek drzimo na uzici, ali brnjicu ne nosi. Zasto? Zato sto ga je svaki pas, mali ili veliki, napadao dok je nosio brnjicu. od malih se mogao obraniti i s brnjicom, ali mu je jedan rotvajler odgrizao i brnjicu i pol obraza s njom, a nakon toga (mi budale vratili brnjicu) ga je susjedov pas skoro ubio-zavrsio na kirurgiji gdje su mu krpali tetive na nogama. Do tad nije bio nasilan ni prema psima, ali od tad rezi i kostrjesi se cim vidi muskog psa. I meni je najveci problem kad naidjemo na nevezanog psa koji si je prisvojio ulicu kojom prolazimo. U mom iskustvu mali mogu biti agresivniji od velikih.
Inace maziti se jako voli tako da djeci dam da ga maze, ali ga ja drzim i obavezno mora leci prije nego dam da mu djeca pridju.S Filipom se druzi pod nadzorom, izbacen je iz kuce na terasu (postepeno) i sad svaki ima svoj dio terase, potpuno ogradjen, tako da nema opasnosti. Ja ne vjerujem da bi ga Djuka napao, ali ne bih riskirala. To je kao da povjerim jako retardiranoj odrasloj osobi da mi cuva dijete. Nema kapaciteta, a ima snagu da ga povrijedi. Vecina pasa ionako ugrize iz straha ili da sebe zastiti. Mi smo pametniji pa imamo i vecu odgovornost. Iskreno mislim da bi djecu trebalo uciti kako se ophodi s zivotinjama, sto znace pseci signali, pa bi bilo puno lakse (uz uzice naravno).
To nisam htjela ni spominjati kad vidim neke reakcije ovdje, ali da svom psu stavim brnjicu, on se nema šanse obraniti ako ga neki drugi pas napadne. A ja sam jednog psa već izgubila tako da ga je ubio drugi pas i zato, ne, hvala, moji psi neće nositi brnjicu. Rađe ću platiti kaznu nego da ponovno ostanem bez psa na taj način.
Zaključci su sve zanimljiviji. Za rasplakat se.
Nemam snage više zastupati sigurnost djece, kako god okreneš najvažnije je da se djeca znaju dobro odgojiti i da ne izazivaju pse, i po mogućnosti da se igraju tamo gdje nema pasa (???), i da se šeću tamo gdje nema pasa.... Jedino tako su sigurni.
Nevjerojatno je da kad pas napadne dijete ili čovjeka sva je ljutnja uperena na nemarnog vlasnika koji ga nije znao odgojiti ili se nije pridržavao zakona,
ali kad neki drugi pas napadne vašeg psa, e, onda ćemo se drugačije obračunati...
Uvijek sam smatrala da pas zaista može biti čovjekov najbolji prijatelj, ali sam i oduvijek bila svjesna da nije lako imati psa i brinuti o njemu, ali zaista brinuti.
Razmišljali smo o nabavci psa, ali u susjedstvu ih imamo zaista mnogo a naš veliki travnjak iza kuće uvijek je pun djece. Ove godine smo se morali potpuno ograditi žičanom ogradom jer je jedan od susjeda uporno puštao svog vučjaka da slobodno ide kud hoće, a on je uporno dolazio u naše dvorište u kojem se nekada znalo naći i po petnaestak djece. Na sva upozorenja on nije reagirao tvrdeći da njegov pas neće ništa...
Odabrali smo da naš travnjak ostane na korištenje i uživanje djeci. I rodila sam još jedno dijete. I nemam ništa protiv onih koji imaju skupe i opasne pse i troše mjesečno pozamašne cifre na njihovu prehranu i njegu. Ali stav mene i mog muža je takav da bi umjesto te investicije radije udomili neko dijete.
I ne želim više trošiti energiju na ovaj način, mislila sam da imam puno više istomišljenika i da se može nešta napraviti po tom pitanju i da će svi ovi tragični slučajevi trgnuti ljude da se poduzme nešta konkretnije, no, očito sam se prevarila....
:? Ti izvodiš neke vrlo čudne zaključke iz postova na ovom topicu.
A da je zbog sigurnosti djece bitno da znaju kako se ponašati prema psima, to je valjda i tebi jasno?
Ponovno je u pitanju nemarni vlasnik, a o kakvom to obračunu pričaš?
Ja ne vidim kako je isto imati psa ili imati dijete, ali dobro, ako ti tako kažeš, valjda je isto.
Ja bih samo dodala nakon svega što sam pročitala...Ja se slažem da ima strašno neodgovornih vlasnika i da nisu životinje krive što lutaju gradom, što hodaju bez brnjica i lajni i što ih vlasnici puštaju do prošeću ispred zgrade u park gdje ima 100-tinjak dijece (pa se pas još i na par mjesta uneredi a na početku i na kraju parka je znak zabarne za pse) jer se njima neda izaći iz stana i odšetati pesa na livadu malo niže gdje psi smiju. Sve su to krivi vlasnici pasa i oni ljudi koji neće psa pa ga samo ostave na cesti da lunja...
Znam jednog čovjeka, uzgajao je...ma ne znam sad točno koju vrstu pasa, inače čovjek je ugledni hrvatski patolog, poznavala sam ga kao mala i on je mom tati rekao nešto s čime se i ja u potpunosti slažem. Pas nije za dijete ispod 12 godina.
I ako ste čuli za slučaj u nizozemskoj gdje je haski mislim zaklao bebu staru 8 dana dok je spavala. Pa tko je sad tu kriv i lud. Glupi vlasnici koji su tako ostavili psa bez nadzora ili pas koji je valjda bio ljubomoran na malog "uljeza"! Ja bih na mjestu tih ljudi dala uspavati tog psa, mada su djelomice i oni krivi po mom mišljenju.
Što se tiče uspavljivanja takvog psa, potpuno se slažem.
Što se tiče toga da su vlasnici samo djelomično krivi, tu se uopće ne slažem. Vlasnici su u potpunosti krivi što su dijete i psa ostavili same. Ne očekuje se valjda od psa racionalno razmišljanje? To je pas, a oni su morali znati da se pas i dijete ne ostavljaju bez nadzora.
Da sada bi valjda mi trebali dresirati našu djecu kako da se ophode prema psima.Ma dajte molim vas. Djetetu od dvije godine teško možete objasniti neke stvari iz svakodnevnog života, a kamoli da ne ide prema vašem psu. Do kuda to ide ? Na vlasniku psa je da dresira svog psa, to bi se trebalo uvesti kao zakonsku obvezu. Držite pse pod kontrolom isto kao što je to i na roditeljima da brinu za svoju djecu.
Ja shvaćam da ljudi vole svoje kućne ljubimce beskrajno. I ja sam godinama imala zeca koji je spavao u mom krevetu, a potom 7 godina mačka koji je imao istu privilegiju. Bili su razmaženi beskrajno i smatrani članovima obitelji. Kada su uginuli osjećala sam kao da sam izgubila dio sebe. Zato shvaćam vlasnike pasa i njihove osjećaje prema svojim kućnim ljubimcima, ali djeca su ipak prva.
Samo se pitam što sad misle roditelji pokojnog dječaka iz strašnog prošlotjednog događaja. Da li bi i dalje podržavali taj friendly odnos svoga psa i djeteta?
S ovim se potpuno slažem.Da sada bi valjda mi trebali dresirati našu djecu kako da se ophode prema psima.
Ne bi trebali dresirati djecu vec ih odgojiti kako da se pravilno ophode prema psima (i ostalim zivotinjama).
No da, ponekom djetetu od dvije godine je tesko objasniti i da ne gura prste u struju pa ga neces pustiti da ih svejedno ugura nego ces ga maknuti od struje... tako mozes i prici psu zajedno s djetetom i objasnjavati od najranije dobi da se prvo obrati vlasniku psa, kako da pruzi rucicu psu, ako je vlasnik rekao da je ok, itd. itd.
Nauciti djecu da se prema ostalim zivim bicima odnose s postovanjem.
Super si to napisala.
Nije isto imati dijete i imati psa. U tome i jest poanta - dijete je važnije od bilo koga i bilo čega i uvijek treba imati prednost.
Ako dijete i pas ne idu skupa jedno s drugim na dječjem igralištu - onda je stvar jasna. Igralište treba služiti djeci. I pješčanik. I šetalište. I opasni psi trebaju imati brnjicu. Točka.
Teddy, skroz se razumijemo i kužimo, ne želim se više prepucavati na ovaj način. Sretno tebi i tvom psu bez brnjice, a ja ću ti se sklanjati s puta, nemaš brige.
Nitko nije ni rekao da psi ne moraju biti dresirani i pod kontrolom. Da malo bolje čitaš postove, vidjela bi da sam napisala da bih ja osobno od svakog vlasnika psa tražila da prođe sa psom barem jedan tečaj poslušnosti,Da sada bi valjda mi trebali dresirati našu djecu kako da se ophode prema psima.
A da bi se djecu trebalo naučiti nekim osnovama u ophođenju sa psima (koje je BB već gore navela), to je činjenica, ali ne, to je valjda previše teško. A djeca bi to trebala znati zbog svoje vlastite sigurnosti, jer niti su svi psi poslušni, niti su svi vlasnici pasa ok.
Sanjice, ja nigdje, ama baš nigdje, nisam rekla da bi psi trebali ići na dječje igralište, u pješčanik i sl. Dapače, meni je grozno kad vidim da vlasnici šeću pse po dječjem parkiću, igralištu, whatever.
I potpuno se slažem sa time da opasni psi moraju biti na uzici i imati brnjicu. Ali mi je skroz tužno da se svi psi i svi vlasnici trpaju u isti koš.
nisu, draga, nisu sigurni.kako god okreneš najvažnije je da se djeca znaju dobro odgojiti i da ne izazivaju pse, i po mogućnosti da se igraju tamo gdje nema pasa (???), i da se šeću tamo gdje nema pasa.... Jedino tako su sigurni.
vidim da se niko od ovih sto brane pse nije osvrnuo na moj slucaj gdje je pas skoro napao Jasminu (dakle, dijete od 19 mjeseci) kada je ona mirno stajala kraj mene i samo ga pogledala kada je prolazio.
ne smiju nasa djeca niti pogledati krivo psa jer ko zna kako ce on taj pogled protumaciti i kako ce reagirati.
da ovaj nije bio na uzici mi bi sada bili u bolnici sa Jasminom a ne doma. (barem se nadam da bi bili u bolnici a ne negdje drugdje).
a o ovome cu samo reci- svi psi su mirni i ne napadaju ljude do prvog puta, a onda se svi cude kako se to desilo.Djuka nikad nije napao covjeka, niti pokazuje takve intencije, ni ne laje na ljude,
A što da velim kad sam već 500 puta ponovila da je vlasnik taj koji je odgovoran da se pas pristojno ponaša, ali to očito nitko ne registrira.
Upravo tako , maknut ću ga od struje i staviti zaštitu na utičnicu (zato i postoje) kako bih spriječila tragediju, a ne s njime prići utičnici i objašnjavati da od toga može umrijeti. Kada procijenim da je dijete dovoljno zrelo da shvati opasnost od struje i što znači smrt, tek onda ću mu objasniti.
A zašto bi nas uopće trebalo biti briga tko je na kraju svega odgovoran? Baš me briga jel to pas ili čovjek, onaj koji ima psa nek se pobrine da njegov pas uopće nema priliku napasti ikada i ikoga.
Dobro sam ja pročitala postove i slažem se s tobom po pitanju dresure pasa, zato sam to i napisala.
A da je dvogodišnjem djetetu teško objasniti pravila ophođenja s psima, teško je . Voljela bih da mi netko to detaljno objasni na vlastitom primjeru (ne netko tko ima suživot psa i djeteta doma, već samo dijete, kako je postigao to gore spomenuto ophođenje djeteta i psa), pa da pokušam s drugim djetetom.
ja imam psa i to je valjda jedini na ovom svijetu kojeg se ne bojim.
naime,prije 10tak godina me pas opako dohvatio i ugrizao dok sam prolazila ulicom i otad me frka,a da ne pričam da me jeza uhvati kad vidim psa koji nije na uzici.
podržavam zakon.
Pa to ja cijelo vrijeme pokušavam reći, vidiš da se ipak slažemo!
Evo još jednom iščitavah postove, pa sam iz ovog zaključila da se i ti bojiš za svog psa, kao što se i mi bojimo za sigurnost svoje djece. Ako će se ovako ponašati svi vlasnici pasa (rađe ću platiti kaznu) za koje je propisano da među ostalim nose i brnjicu, to nas nigdje neće odvesti.To nisam htjela ni spominjati kad vidim neke reakcije ovdje, ali da svom psu stavim brnjicu, on se nema šanse obraniti ako ga neki drugi pas napadne. A ja sam jednog psa već izgubila tako da ga je ubio drugi pas i zato, ne, hvala, moji psi neće nositi brnjicu. Rađe ću platiti kaznu nego da ponovno ostanem bez psa na taj način.
Naravno da se bojim za svoje pse nakon što sam vidjela svog pokojnog psa kako umire u mukama pregriženih pluća.
Slazem se. Uz ovo, ako roditelj makne dijete koj ekrene prema nepoznatom psu (zato jer smatra da je prerano da ga uci kako se ophoditi prema zivotinji), sve super.onaj koji ima psa nek se pobrine da njegov pas uopće nema priliku napasti ikada i ikoga
Amelie, moze se. Neki nasi prijatelji naucili su svoju djecu uz naseg psa. Sad je to vec nemoguce, jer nasa kujica ima 11 god. i nema vise strpljenja s djecom, ali ja sad pazim da i kad smo u drustvu frendova, kontroliram da ako ona "bjezi" od njih i trazi mirni kutak, objasnim djeci da se ona ne zeli druziti.
I ako dozvoli da je dijete dira, ja sam uvijek uz nju, objasnim djetetu kako da joj se priblizi, da joj da ruku i kako da je da i kako da po njenoj reakciji shvati je li voljna da je se malo pomazi.
Al, to sam ja - ja i sa svojim djetetom pricam i sve objasnjavam oduvijek, cak i u situacijama kad prekidam nepozeljnu aktivnost pa naknadno objansim zasto.
Od samog početka kada je počeo percipirati pse učila sam ga da se nepoznati pas ne smije dirati osim ako to vlasnik ne dozvoli, ali i tada samo uz moju i vlasnikovu neposrednu blizinu i na način koji je prihvatljiv psu. Ako se nije pridržavao toga jednostavno bi se udaljili.
Sada, tj. već sigurno preko pola godine kada prolazimo pored nekog psa (obično ga privuku zaigrani štenci) prvo meni kaže da bi ga pomazio i da ide pitati gazdu psa da li smije. Ako ovaj dozvoli pomazi psa ali opet uz nas koji stojimo pored.
Po meni je najbitnije za početak da roditelj nema negativan stav prema psima, jer ako ga ima, dijete će to osjetiti i jednako tako reagirati. Bitno je da roditelj poštuje psa i njegov teritorij (onaj za kojeg pas misli da je njegov, da me se krivo ne shvati) i zna kako se s njim treba ophoditi. Uz pravilan odnos roditelja prema psu dijete će i samo poprimiti takav obrazac ponašanja.
Brunda hvala ti na savjetu, pokušat ću tako s drugim djetetom.
Za mog starijeg sina je nažalost već prekasno. On je imao 2 godine kad ga je napao taj pas u parku i psihičke posljedice su tu. Pokušali smo to riješiti tako što smo ga malo po malo upoznavali sa susjedovim pekinezerom koji je velika maza i jako voli djecu. Najviše što smo postigli je da se Lucian danas ne boji takvih malih pasmina, ali im ni ne prilazi kad ih vidi na ulici, da bi ih pomazio. Ali gdje god vidi nekog malo većeg psa, stisne se uz mene, pa čak i ako je taj pas u dvorištu.
da parafraziram onu guns don't kill people... nema opasnih pasa, ima samo opasnih vlasnika!
problem s pasminama kao sto su rotici, pitbuli i sl. je sto ih u vecini slucajeva (cast iznimkama, da se netko ne bi nasao uvrijedjen) nabavljaju slabici i jadnici kojima je imat takvog psa fora jer se onda osjecaju ko frajeri. pa uce svoje pse kretenlucima tipa da naganjaju macke ili jos gore. naravno da takav nije u stanju kontrolirati svog psa (iako to ne zna) i naravno da se nikad ne moze znati sto je takvom psu u glavi i sto bi mogao napraviti - kad ga je odgajao kreten. i naravno da je takav pas opasan.
s druge strane, postoje ljudi koji znaju odgojiti psa tako dobro da ovaj i na najmanji vlasnikov signal reagira trenutno i nema nikakvog straha da bi mogao uciniti bilo sto nazao bilo kome.
nazalost, nismo vidoviti pa u vecini slucajeva ne mozemo znati spada li vlasnik u prvu ili drugu kategoriju dok ne bude prekasno. nije pas za svakoga. u japanu, cini mi se, za imati psa treba dozvola drzave. kriteriji koje moras zadovoljiti su vise prakticne prirode, tipa da imas dovoljno prostora i sl, ali meni se cini da bi trebalo uvesti nekakav psihotest za ljude koji namjeravaju nabaviti psa da se vidi jesu li sposobni odgojiti ga kako treba.
druga stvar: pas je osoba. s osobnoscu i raspolozenjima koje treba uvazavati. isto kao sto ne bismo prisli nepoznatom covjeku na ulici i iz cista mira ga poceli navlaciti za usi, ne bi nam trebalo pasti na pamet da to idemo raditi ni nepoznatom psu. i istome bismo trebali nauciti svoju djecu.
[quote="TeddyBearz"][quote="dolega"][quote="TeddyBearz"]Našla i zgrozila se:
http://www.zagreb.hr/SlGlasnik.nsf/1...56f2d0049015b/
a0f6ddce8dd5256dc1256cd900478ee5?OpenDocument
Članak 9.
Na ulici, javnoj površini, u parkovima te u prostorijama koje služe zgradi kao cjelini (stubište, ulaz, dizalo, dvorište i slično) pas se mora voditi na uzici tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje ljudi, drugih životinja i njihovo kretanje.
Psi koji su zbog svojih urođenih svojstava i agresivnog instinkta ili izvježbanosti opasni za sigurnost ljudi, a posebno dobermani, američki strafordski terijeri, bulterijeri, pitbul terijeri, rotwaileri, doge, njemački i belgijski ovčari, japanski borilački psi, veliki japanski špicevi, mastifi, šarplaninci i njihovi križanci, moraju se, na površinama iz stavka 1. ovog članka, voditi na uzici, obvezno s brnjicom.
Iznimno od stavka 2. ovog članka bordoške doge i napuljski mastifi vode se, na površinama iz stavka 1. ovog članka, na uzici, ali bez brnjice.
Tekst koji citirate je tekst gradskog pravilnika, a ne zakon i to grada Zagreba. Ili gradska skupština donose zakone!? ....i za svakoga koji se imalo razumije u kinologiju jasno je da ga nisu slagali nikakvi stručnjaci, već ljudi koji žive u strahu od nepoznatog ( pasa ).
Rotwaileri, njemački i belgijski ovčari su službeni psi koji nisu uzgojeni da bi bili agresivni već su uzgojno selektirani najstaloženije, najstabilnije jedinke koje ljudima pomažu u najsloženijim poslovima. Možete li zamisliti kako policajac s belgijskim ovčarom traži drogu, a ovaj ( pas ) se okrene i napadne prolaznika!!??
Psi koji spadaju u skupinu terijera su nepredvidivi i mušičavi te bi pri njihovu držanju trebalo biti na oprezu.
Slažem se da psi ne trebaju šetati po parkovima za djecu i da njihovi vlasnici trebaju za njima čistiti kakicu. No, na žalost i ljudi često svoje fiziološke potrebe obavljaju svoje fiziološke potrebe na neprikladnim mjestima i tu se ništa ne može učiniti. U Rimu sam pored samih zidina Vatikana vidjela kakač s papirom ( psi ne brišu guzu ), a o zagrebačkim vežama u centru grada da ne govorim. Stoga smatram da je sve do kulture pojedinca, pri čemu mislim čovjeka, pas nema ništa s tim.
Što se agresivnosti tiče cijeli sam život s različitim psima i odgovorno tvrdim da je opet sve na čovjeku. Jednom u životu me ugrizao pas ( križanac pudla i šnaucera ) i to je bila isključivo moja krivnja jer sam mu prišla na način zbog kojeg se on osjetio ugroženim. Poznavala sam nekoliko baš agresivnih pasa, no oni su bili takvi ili zato što su to vlasnici ciljano učinili od njih ili zbog nekih bolesti koje su preboljeli, a učinile su ih nestabilnima. Treća skupina su svakakvi mali terijeri koji nebrojeno puta pokušaju nekoga ugristi, no nitko ih ne shvaća ozbiljno jer su najčešće male kilaže, slatki i čupavi.
Živim s kujicom rottweilera i leonbergerom ( dlakavi telac ). Nikada u ovih deset godina nisam se našla u situaciji da bi ona napala psa, a kamoli čovjeka. Prije nekoliko godina imala sam provalu u kuću u kojoj je bila i ona. Na moju žalost, nije niti zalajala. Od prvog dana je među ljudima i ne doživljava ih kao opasnost. Kad je moj sin bio manji ljudi su me po ulici zaustavljali čudeći se da sam toliko luda da držim takvog psa i dijete kad je poznato da takvi psi kolju djecu! Koliko neznanja i predrasuda u ljudskim glavama i srcima. Moja je kuje dolaskom bebe u obitelj postala samo nešto opreznija jer je ljudsko štene bilo bespomoćno i trebalo ga je zaštititi! Sada je mali malo veći i često je " trenira ". Nikada baš nikada taj pas nije pokazao niti trunku agresivnosti niti prema njemu niti prema ikome drugome. Naš drugi pas je isto prava beba od šezdesetak kilograma. Od njega ljudi manje zaziru jer je čupav i puno svjetliji od mog " crnog vraga ".
Nitko na ovome svijetu ne može me uvjeriti da su psi opasni, potencijalno su opasni neodgovorni ljudi koji ih drže! Osim toga, otvorite stranice crne kronike i objektivno, statistički gledano, recite koliko ljudi ugrožava druge ljude!? Koliko bi ih trebalo staviti na povodnike, navući im luđačke košulje, odstraniti iz društva.... Unatoč tome što je čovjek čovjeku mnogo veća opasnost ( Homo homini lupus ) sasipajmo drvlje i kamenje na pse!
I na kraju priznajem, moji su psi agresivni, ponekad prenaporni u svojoj potrebi da ih se češka i svoje goste moram braniti od njihove potrebe za bliskim kontaktom:
(A jedino opasno po ljude na tom psu je smrad iz gubice.)
E da, i trebala bi postojati neka vrsta kontrole, " dozvola za držanje psa " prije koje bi se provjerilo da li je čovjek dorastao toj odgovornosti. No, na žalost to je utopija... jer nitko ne provjerava da li su ljudi dorasli odgoju djece, da li je baš svatko tko je sposoban položiti vozački ispit dovoljno odgovoran da sjedne za volan, da li je liječnici i državni službenici etički podobni za svoje funkcije.........
A paralela između djece i pasa govori samo o onome koji je povlači. Prehrana mojih pasa ( zajedno barem sto kila žive vage ) mjesečno je opterećenje našeg kućnog budžeta čitavih dvjestotinjak kunića, pa neka netko za te novce uzdržava dijete! Što je onda s ljudima koji voze nove automobile, imaju kuće pretrpane bespotrebnom odjećom, obućom, tehnikom... Koliko bi se djece za taj novac moglo uzdržavati! Nemojmo biti takvi moralni čistunci jer svi na ovaj ili onaj način imamo " putra na glavi "! Ili sam možda samo je ta?
potpisujem petrića i prilažem parvilnik o opasnim psima:
MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOGA GOSPODARSTVA
463
Na temelju članka 20. stavka 2. i 4. Zakona o dobrobiti životinja (»Narodne novine«, broj 19/99.) ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva donosi
PRAVILNIK
O OPASNIM PSIMA
Članak 1.
Ovim Pravilnikom utvrđuju se opasni i moguće opasni psi.
Članak 2.
U smislu ovoga Pravilnika pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
• »opasan pas« može biti bilo koja jedinka te vrste, podrijetlom od bilo koje pasmine koja je, ničim izazvana, napala čovjeka i nanijela mu tjelesne ozljede ili koja se uzgaja i/ili dresira za borbe pasa ili je zatečena u organiziranoj borbi s drugim psom,
• »moguće opasan pas« – pas službeno obučen za čuvanje imovine ili kao tjelesni čuvar te psi iz članka 6. stavka 3. ovoga Pravilnika,
• »nadležno tijelo« – Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva – Uprava za veterinarstvo,
• »registar« – Hrvatska rodovna knjiga koja se vodi pri Hrvatskom kinološkom savezu.
Članak 3.
Psi koji se koriste kao službeni psi u obavljanju poslova pojedinih državnih tijela ne smatraju se opasnim ni moguće opasnim psima.
Članak 4.
1) Činjenicu da je pas opasan utvrđuje veterinarski inspektor po podnesenoj prijavi o ničim izazvanom napadu na čovjeka i nanesenoj mu tjelesnoj ozljedi.
2) Nakon provedenog postupka iz prethodnog stavka upisuje se psa iz stavka 1. ovoga članka u Upisnik pasa u rubriku »Opasan pas« te je potrebno u veterinarsko-zdravstvenu svjedodžbu u rubriku XI. OSTALO upisati: »opasan pas«. O istome se obavještava Hrvatski kinološki savez.
3) Nakon postupka iz stavka 1. i 2. ovoga članka veterinarski inspektor naređuje provođenje mjera iz članka 5. stavka 1. i 2. i članka 6. stavka 2. ovoga Pravilnika.
4) Opasan pas mora biti označen mikročipom bez obzira na njegovu starost.
5) Obvezna je kastracija/sterilizacija opasnog psa, o čemu posjednik životinje kao dokaz nadležnom veterinarskom inspektoru dostavlja preslik računa za obavljenu uslugu.
6) Daljnje držanje opasnog psa nakon prvoga dokazanog napada na čovjeka moguće je ako vlasnik ispunjava uvjete iz članka 7. stavka 2. ovoga Pravilnika i nakon provođenja mjera iz stavka 2., 3., 4. i 5. ovoga članka. Opasan pas mora biti držan u prostoru ili objektu iz kojega ne može pobjeći, a na ulazu u prostor ili objekt u kojem se nalazi opasan pas mora biti vidljivo istaknuto upozorenje: »OPASAN PAS«.
7) Na ulazu u prostor ili objekt u kojem se nalazi moguće opasan pas mora biti vidljivo istaknuto upozorenje: »OŠTAR PAS«.
8) Ulazna vrata u prostor ili objekt u kojem se nalazi opasan ili moguće opasan pas moraju biti zaključana.
9) Izvođenje opasnog ili moguće opasnog psa na javne površine dopušteno je jedino s brnjicom i na povodcu, od strane punoljetne osobe i u skladu s komunalnim odredbama o uvjetima i načinu držanja pasa.
10) Opasan pas mora postići zadovoljavajuću ocjenu na testu provjere stupnja socijalizacije iz članka 5. stavka 1. ovoga Pravil*nika i nakon školovanja iz članka 5. stavka 2. ovoga Pravilnika, kojemu pristupa zajedno s vlasnikom.
11) U slučaju ponovljenog napada opasnog psa na čovjeka, utvrđenog u skladu sa stavkom 1. ovoga članka ili u slučaju neudovoljavanja uvjetima iz prethodnog stavka, postupa se u skladu s člankom 9. stavkom 1. podstavkom četvrtim Zakona o dobrobiti životinja.
Članak 5.
1) Test za provjeru stupnja socijalizacije opasnog psa obavlja se prema Uputi za provjeru socijalizacije psa iz točke 3. Priloga Pravilnika o uzgoju pasa svih pasmina Hrvatskoga kinološkog saveza.
2) Obvezno školovanje (ispit poslušnosti za psa pratitelja s uključenom provjerom socijalizacije) opasnog psa provodi se prema programu Pravilnika športske radne kinologije Hrvatskoga kinološkog saveza.
3) Poslove iz stavka 1. i 2. ovoga članka mogu obavljati samo pravne ili fizičke osobe registrirane za tu djelatnost te upisane u evidenciju Hrvatskoga kinološkog saveza.
Članak 6.
1) Psi iz kontroliranog uzgoja pasmina terijera tipa bull – stafordski bull terijer, američki stafordski terijer, bull terijer i mini bull terijer moraju posjedovati rodovnicu izdanu od Hrvat*skoga kinološkog saveza te biti upisani u registar.
2) Psi iz stavka 1. ovoga članka moraju postići zadovo*ljavajuću ocjenu iz testa iz članka 5. stavka 1. ovoga Pravilnika.
3) Psi pasmine terijera tipa bull koji ne mogu biti upisani u registar (pit bull terijer) i njihovi križanci, moraju biti označeni mikročipom, sterilizirani ili kastrirani te upisani u Upisnik pasa u rubriku »Moguće opasan pas«, o čemu se obavijest dostavlja Hrvatskom kinološkom savezu.
Članak 7.
1) Prilikom nabave moguće opasnog psa vlasnik istoga mora prijaviti posjedovanje takvog psa radi njegovog upisivanja u Upisnik pasa u rubriku »Moguće opasan pas«.
2) Za daljnje držanje opasnog i nabavu moguće opasnog psa te psa iz članka 6. stavka 1. ovoga Pravilnika, vlasnik mora nadležnom veterinarskom uredu podnijeti dokaze, izdane od strane nadležnog tijela:
– o nekažnjavanju zbog kaznenih djela: protiv života i tijela čovjeka, zlouporabe opojnih droga, mučenja životinja i drugih kaznenih djela počinjenih uporabom sile, prijetnje, protupravnog prisvajanja te oštećenjem ili uništenjem imovine,
– da je stariji od 18 godina i
– da je poslovno sposoban.
3) Ukoliko vlasnik psa ne udovolji odredbama iz stavka 2. ovoga članka s takvim psom postupa se u skladu s člankom 9. stavkom 1. podstavkom četvrtim Zakona o dobrobiti životinja.
4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, uz nadzor veterinarskog inspektora i uz sudjelovanje društva za zaštitu životinja, dopušteno je za psa iz članka 6. stavka 1. ovoga Pravilnika pronaći novoga vlasnika.
5) Ako podnositelj prijave iz stavka 2. ovoga članka ispunjava propisane uvjete upisuje se u evidenciju koju vodi nadležni veterinarski ured.
6) Evidencija iz stavka 5. ovoga članka sadrži:
– ime i prezime vlasnika psa te adresu,
– popis dokumentacije iz stavka 2. ovoga članka,
– podatke o psu:
– identifikacijska oznaka psa,
– pasmina,
– broj pod kojim je pas upisan u registar Hrvatskoga kinološ*kog saveza.
Članak 8.
1) Zabranjuje se trgovina opasnim psima, njihovo darovanje, izlaganje, oglašavanje, sudjelovanje na natjecanjima, izložbama i bilo kojim drugim javnim nastupima te okupljanjima na području Republike Hrvatske.
2) Hrvatski kinološki savez dužan je obavijestiti sve svoje podružnice na području Republike Hrvatske o relevantnim podacima o opasnim psima.
Članak 9.
Troškove provedbe mjera iz ovoga Pravilnika snosi vlasnik psa.
Članak 10.
Zabranjuje se uvoz i privremeni boravak na području Repub*like Hrvatske moguće opasnih pasa pasmine terijera tipa bull koji nisu upisani u registar Međunarodnoga kinološkog saveza (F.C.I.) (pit bull terijera) i njihovih križanaca.
Članak 11.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 322-01/05-01/22?Urbroj: 525-01-05-1?Zagreb, 16. veljače 2005.
Ministar?Petar Čobanković, v. r.
I na žalost zakoni sami po sebi neće ništa riješiti - zakonom je zabranjeno voziti ako ima alkohola u krvi, pa idioti svejedno pijani sjedaju za volan i stradavaju nevina djeca i ljudi, zakon propisuje da za držanje/nošenje oružja treba dozvola pa opet oružje kojim stradavaju ljudi je uglavnom neprijavljeno. Žalosno.
Sviđa mi se kako je netko napisao kako je to rješeno u Helsinkiju.
A vezano za Austriju - na svoje oči sam ne jednom vidjela kako ljudi najnormalnije sa psima ulaze u banku, dućan (ne sa hranom) i nitko se ne buni. Tako da ne može se samo represijom (psima brnjice, maknuti ih iz grada), treba naći načina za suživot.
Pa normalno da treba naći načina za suživot; ako je dozvoljeno držati pse - a je, onda se tim psima treba pronaći i mjesto gdje se mogu istrčati i gdje mogu kakati, pa ta mjesta treba i čistiti (ne može se to ostaviti niti na volju vlasnika pasa). A treba bome i vlasnike natjerati da poštuju propise - jer definitivno ih premnogi ne poštuju. Baš sam ovih dana dosta šetala po jednom velikom parku u kojem postoje i dječja igrališta, i ljudi uredno kroz park šeću pse bez uzice, psi posvuda kakaju itd.
petrić, ja ću sebe ponovo citirati :
a sa ostatkom se slažem, pogotovo o "čovjek je čovjeku vuk".
ali treba znati za koju svrhu je uzgajan tvoj rott, a za koju leonberger.
psi koji su uzgojem predodeđeni za zaštitu imovine i borbe (možemo pričati svašta, ali jako puno uzgajivača radi upravo ovo, protuzakonito) sl, MORAJU biti strogo usmjeravani i s njima se MORA svakodnevno raditi.
petrić, ja ću sebe ponovo citirati :
Ako usporedimo zakon i uredbu grada Zagreba, logikom stvari dolazimo do zaključka da je gradska uredba o držanju pasa u kontradikciji sa sebi nadređenim državnim zakonom. Mogla bi to razlagati, ali mislim da nema potrebe.
a sa ostatkom se slažem, pogotovo o "čovjek je čovjeku vuk".
ali treba znati za koju svrhu je uzgajan tvoj rott, a za koju leonberger.
psi koji su uzgojem predodeđeni za zaštitu imovine i borbe (možemo pričati svašta, ali jako puno uzgajivača radi upravo ovo, protuzakonito) sl, MORAJU biti strogo usmjeravani i s njima se MORA svakodnevno raditi.
Znam da se ljudi bave borbama pasa, neki od toga i žive, a neki samo liječe komplekse, no to je neka druga tema. Bilo kako bilo i dalje ostajem pri svom, neagresivan vlasnik ne može odgojiti agresivnog psa. Svoje pse ne usmjeravam svakodnevno: volim ih i znaju osnove poslušnosti i to je sve. Nikada se nije pokazala potreba da se nešto u njima guši ili preusmjerava, jedino kad su bili manji njihovi zubići od mojih knjiga i namještaja.... i to je sve!
ali neodgovoran vlasnik može :/ , pa da je i sveti petarneagresivan vlasnik ne može odgojiti agresivnog psa
i misla sam si da ćeš se doć' valjat', ali ja ovo ozbiljno.
Petrić, sve to stoji što si napisala i zaista apsolutno sve što si rekla može biti istina.
Ali i nakon svega ovdje napisanog ja još uvijek nisam dobila odgovor: Kako da se čovjek koji ne želi ništa imati s psima i ničim ih ne izaziva u današnje vrijeme zaštiti od onih loših vlasnika koji uzgoje agresivnog psa?
Ti imaš svoja dva psa kojima apsolutno vjeruješ, ALI i ti i tvoji psi mogu postati žrtve nekog drugog agresivnog psa.
nažalost, samo prijavom nadležnom tijelu, i onda se nadati da će isti nešto poduzeti. :/Kako da se čovjek koji ne želi ništa imati s psima i ničim ih ne izaziva u današnje vrijeme zaštiti od onih loših vlasnika koji uzgoje agresivnog psa?
Aha, prijavit kad je već gotovo. Znači, mora napast mene ili moje dijete, pa ak preživimo - dobro je.
I koje je to nadležno tijelo? Naš susjed uporno pušta svog vučjaka da se istrči po susjedstvu - potpuno bez nadzora, niti se ne trudi ići s njim, pa makar i bez uzice. Na sve molbe i upozorenja, njegov odgovor je da njegov pas neće ništa.
Da zaštitimo svoju i tuđu djecu kojih zna kod nas biti i do ptnaestak jer imamo veliki travnjak, pljunuli smo lovu i ogradili visokom ogradom cijeli travnjak (inače je bila niska grabova živica). I kome smo ga mi mogli prijaviti? Tip je neka bivša policajčina i UVIJEK nabavlja neke mrcinske opasne pse. Jedno vrijeme tako straši okolicu, onda kad ga netko otruje ogovaraju po susjedstvu i traže krivce. I opet nabavljaju novog opasnog psa o kojem se brinu tako kao se brinu. Nama pas nije kriv i nebi mogli otrovati životinju zbog blesavog vlasnika, ali nismo si htjeli priuštiti eventualnu traumu da u mom vlastitom dvorištu napadne moje ili tuđe dijete i da ih ja moram spšavati, a ne znam ni sama kako jer nemamo nikakvo oružje. A nije fer, apsolutno nije fer da se mi svi okolo moramo zaštićivati na ovaj način. I još me uvijek strah kad srednji sin ide u trgovinu da baš tada ne bude pas vani i da ga ne napadne.
To je samo jedna sličica iz stvarnog života.
Pa što ga ne prijavite policiji? :?
Obožavam pse. Oduvijek sam željela psa. Ali živjeli smo u stanu. Stan nit lanac nit boks nije mjesto za psa, a to mnogi vlasnici pasa ne razumiju. Zamislimo malo uveličanom analogijom da netko nama ukine, zamislimo, gradska prostranstva i migracije, mamu i prijatelje i metne nas u neki zagušljivi podrum i odvedu na livadu samo da se pokakimo i pretrčimo nama ljudimo analogno mjereno..pa jedno 200 metara. I ja bih se umno poremetila, a kamo neće jadna životinja, koja to može nikad ili nekad ispoljiti. Nek imaju veće pse svi oni koji imaju kuće s velikim ograđenim dvorištem, takvim da se pas može "realizirati". u stanovima treba imati hrčkove, miševe, pantigane i pase na navijanje. Nikako ne pse teže od 5-10 kg. To im jednostavno nije nature-like stanište i točka. Pristalica sam toga da određene veličine pasa moraju imati propisani minimum terena na kojem mogu obitavati..za pudla recimo 80m2, ali za mastifa ili ovčara pa bar jedno 1000m2 ograđenog dvorišta. Pa nek barem na papiru bude zadovoljen neki prerekvizit za držanje psa.
Ja nemam fobije od pasa..štoviše i dalje ih obožavam i čistokrvne, ali još više mješance..ali me isto tako beskrajno nerviraju susjedi čiji umiljati telac mastif slobodno šeće po mom dvorištu i ostavlja kilogramska govna na mom travnjaku...počet ću vodit svoju Lauru na njihov teren pa nek se i ona tamo olakša..pa tko kome smrdi više...dakle, ima neodgovornih vlasnika pasa..ali ne bih se složila da su bezuvjetno svi psi dobrih vlasnika -dobri, moglo bi se reći..uglavnom dobri..
Kad sam bila dijete i ja sam bila jedno od dobro odgojene djece prema životinjama, nikad dirala bez pitanja, nikad udarala. Obožavala sam odlaziti kod moje tete jer je imala divnog mješanca vučjaka. Zvao se je Čarli..i kao što kažu: samo što nije pričao. Volio se maziti i gladiti. Ali, isto tako, volio je pažnju. A ja sam došla s roditeljima u posjet. I svi su me gledali i obraćali se meni i bila sam u centru pozornosti..kad najednom iz čista mira Čarli dotrči iz svog kutka i navali na mene i razjapi čeljusti i strpa mi cijelo lice u njih. O da...lice četverogodišnjakinje u nemalim zubima..naravno, Čarli niej ništa učinio, samo krasta na nosu, ali njegova je poruka bila jasna...JA sam ovdje faca. Pas koji nikad nije na nikoga zalajao, uvijek umiljat, uvijek poslušan. Čarli je dobio batine i umro prirodnom smrću, i dalje dobar, pametan i vjeran..ali eto, životinja je..shit happens
Pas je, prije svega, životinja. Poštuj ga kao životinju, pa će biti manje problema negoli ga prisiljavati da živi kao čovjek.
Nemali broj puta u šetnji, psi su se zaletavali u moju djecu koja ih nisu ni dirala ni dražila nit čak vidjela...ako sam ja mjerodavni uzorak onda smatram da ima previše bezbrižnih vlasnika, da se prisutnost pasa na javnim površinama mora ipak nekako regulirati. Nisu svi psi tempirane bombe, ali dovoljno je da ih samo 5% bude i da se statistički dogodi *ranje. Djeca životinjama pristupaju instinktivno i teško je kad si dijete sjetiti se naučenog ako te ponese znatiželja ili dragost.
Postoje "tečajevi" za socijalizaciju pasa, ali koliko znam jako je malo vlasnika pasa koji su svoje pse, čisto iz preventive, podvrgli takvom tretmanu.
Ljudi imaju socijalni korektiv, moralnu i krivičnu odgovornost, a psi se rijetko druže s psima, ne idu u školu i nemaju svoje pseće pravosudne organe..pa nekima to odgovara, a neki pasići prosviraju..te se svi skupa nemaju od koga učiti ponašanju osim od gospodara ili vlastite frustracije.
Ne volim da životinje pate, ali katkad priroda može izazvati i za naše ljudsko poimanje sasvim neprirodne i nasilne manifestacije. Ja, da imam pasa od 10 i više kila..ne bih sigurno živjela u gradu...
Na žalost, gotovo nikako ili jako teško, jednako kako se teško obraniti od nasilnika u obitelji ili izvan nje, ludih vozača i inih opasnosti, barem dok se ne dogodi neka tragedija. Svi znamo kako nam sustav ( ne )funkcionira! Voljela bih da ti mogu dati neki konstruktivniji odgovor,ali...
virgo30, slažem se s tobom.
Pa sva sreća da ti ne odlučuješ o tome. A znaš, neki psi koji žive u stanovima idu redovito na tečajeve i na treninge gdje ispucavaju svoju energiju, a ne ispucavaju je na maloj dječici. Kako su super generalizacije, isto kao i ona o Coli koju si nedavno provalila.
RE:
Virgo30
virgo30
Sjedimo mi na terasi kafica i doleti do nas pitbul, skace po meni a ja drzim bebu ruci. Gazda sjedi unutra i uopce ne vidi ni gdje mu je pas ni sto radi.
Evo takve stvari mrzim. Imamo i mi psa koji jest ostar ali i malen, pa svejedno u gradu, a pogotovo u blizini djece - obavezno je vezana. A znamo da ne bi nikad nista nazao napravio. Malo kulture nekima ne bi falilo, pas je ipak zivotinja.
To sto bi se neki ljubitelj pasa uvrijedio ne zanima me.
Ja ne odlučujem o tome i niti ne želim. Ali Teddy...zar je mjesto nekom radnom, snažnom, rasnom ili nerasnom psu, psu od 20 i više kilograma u grijanom stanu? Pa psi stalno trčkaraju i jako su aktivne životinje, pa koliko ti to vremena trošiš na šetnje i treniranje psa dnevno da oni potroše svu svoju proizvedenu energiju? 3-4 sata dnevno? ja ne znam kako bih ja to uspijevala.Pa sva sreća da ti ne odlučuješ o tome. A znaš, neki psi koji žive u stanovima idu redovito na tečajeve i na treninge gdje ispucavaju svoju energiju, a ne ispucavaju je na maloj dječici..
Ja samo rezoniram sa stajališta da sam npr kuja recimo, irskog setera. (Što očito postajem u nekim percepcijama) Vjerujem da nitko na svijetu nije diskriminiran (izuzimam slijepe osobe) ako mu u stanu ne dozvoliš imati mastifa, šarplaninca, bernskog planinskog psa ili vučjaka. Pa i čiuaue su pasi...i pekinezeri...i milijuni malenih mješanaca...To što mi volimo samo neke pase..čini nas selektivnima..
Pošaljimo tvojeg psa mjesec dana na selo, na pustopoljine, livade i vrištine i intervjuirajmo ga bi li se vratio u stan, škole i fakultete koje pohađa? Ja znam da neki psi idu na tečajeve, ali je mnogo više onih koji ne idu. I ne rekoh da će needucirani pas pojesti bebu, ali ako postoji bar 5% frustriranih pasa, a vjerujem da postoji, da su oni potencijalna opasnost na javnim površinama.
Generalizacija je , recimo, tvrdnja da su svi psi zločesti, svi hercegovci šverceri i svi crnci obdareni. Ali se to može shvatiti kao i šala. To o kokakoli je bio nespretno citiranje Željka Pervana, jer je jedan njegov performans imao upravo takvu konstrukciju, ali je to na pisanom mediju izgledalo krajnje uvredljivo i ružno. To mi nije bila namjera, pa sam napisala ispriku, jer se post naknadno ne može uređivati.
Dakle, ja nisam žena (kučka) od generalizacija..aj.. možda par predrasuda..ali nikad generalizacija.
Ja samo volim životinje i to uglavnom jer nisu ljudi i suosjećam s njima isto zato jer nisu ljudi i zato što katkad ne znamo što im činimo našom ljubavlju prema njima. Teddy, ja vjerujem da si ti primjerni vlasnik psa, ali ruku na srce, ima mnogo više onih koji su nesvjesni da su neodgovorni i zbog takvih moraju postojati neka minimalna pravila za držanje pasa, a ne znam koji drugi kriterij treba biti mjerodavan osim osigurnaog prostora za normalan razvoj psa.
virgo, svaka cast, svaka rijec ti je na mjestu!!
(fali mi smajlic koji se klanja).
i ja smatram da stan nije za psa, pogotovo velikog!
a klanjam se i na ovo
Malo kulture nekima ne bi falilo, pas je ipak zivotinja.
To sto bi se neki ljubitelj pasa uvrijedio ne zanima me.
Pravila pisanja postova
