Kad netko ima psa, ima ga za sebe i ne treba opterećivati druge ljude s njime. Pri tome mislim na one izjave tipa:"Neće vam on ništa", kao izgovor što nije na uzici. Od kada sam trudna napala su me dva psa iz čista mira, što mi se nikad prije nije dogodilo. Inače obožavam pse i mačke.Da psa treba voditi na uzici i čistiti kakače za njim, naravno da treba. Samo kod nas se to posebno naglašava, a vani je to odavno normalna stvar. Moje dijete se boji pasa jer kad je imao 2 godine igrao se loptom u dječjem parku s MM, a ja sam s klupe ih promatarala. U parku se pojavila žena s mladim crnim koker španijelom koji se odjednom zaletio na moje dijete i srušio ga u travu, a kako mali nije ispustio loptu, ovaj ga je ugrizao za rukicu. Ne moram vam reći da je vlasnica jedva izvukla živu glavu iz dječjeg parka. Moj sin sada ima 7 godina i koliko god smo ga nastojali osloboditi toga straha, on i dalje obilazi pse u velikom luku i sjeća se svakog detalja tog napada. Inače živim u blizini savskog nasipa i nikad tamo s djetetom nisma išla šetati jer ljudi tamo puštaju pse s uzice i istrčavaju ih. I to mi je OK, ja to poštujem jer i oni mojraju imati svoj prostor. Ali šetnja pasa u dječjim parkovima je redovita pojava koja nikako nije u redu.