Putovanja u vrijeme pandemije

[Jadranka]

Na temu o kojoj se sad pise... moj dojam je da se sve forumasice koje trenutno pisu ponasaju i ponasale su se odgovorno i prema sebi i svojoj obitelji i prema drustvu, kako u smisli postivanja mjera tako i u smislu cijeplljenja. Veselje i nada zbog nekog kraja (il predaha) koji se naziru (cak i ako je to naziranje privid) niti umanjuju to odgovorno ponasanje niti ikog cine manje enpaticnim, solidarnim niti manje zabrinutim i angaziranim na zastiti najranjivijih. To je osobni stav i pogled na svijet koji, sam po sebi, nikog ne ugrozava. A pojedincu cini dane ljepsima - a i to je jako vazno.

Na osobnoj razini (obitelj) raniji sojevi korone su me plasili, ovisno o tome tko bi se potencijalno zarazio, vise ili manje. Al ovaj sad soj me, kad je rijec o mojoj obitelji, uglavnom ne plasi. Cak ni kad je rijec o starijom clanovima. Ja se inace (obiteljsko nasljedje hipohondrije, rekla bih) dosta bojim svakakvih bolestina, al evo - sad kad smo imali koronu - uopce mi niie taj strah dosao u svijest. To je neki moj osobno osjecaj koji mozda i nije realan, al eto.

Iako mi je sasvim jasno da ljudi i dalje umiru od korone, i u velikom broju, i zao mi je da je tako.